Premijer Milanović nije u pravu, ubojstvo Salopeka nije napad na naš način života. Ovo nije islamsko-kršćanski rat
Riječ je o sukobu među muslimanima, u kojem su ljudi kao Salopek kolateralna žrtva
Samo dan pošto je objavljena vijest o ubojstvu Tomislava Salopeka, Islamska država preuzela je odgovornost za bombaški napad u bagdadskoj četvrti Sadr City, gdje je, prema prvim podacima, ubijeno barem šezdeset ljudi. Uglavnom muslimana, od kojih vjerojatno najviše šijita.
Samo u 2014. godini u Iraku je ubijeno 17.174 ljudi, pretežno muslimana. Počinitelji su u golemoj većini slučajeva također bili muslimani, pripadnici raznih ekstremističkih grupacija poput ISIS-a ili sukobljenih frakcija u iračkom vjersko- plemenskom ratu u kojem se suniti i šijiti nemilosrdno ubijaju, naravno, ne samo iz religijskih razloga.
Napad al-Qaide na Sjedinjene Države 2001. godine svijetu je nametnuo predodžbu ekstremističkog islama kao mača koji je uperen protiv kršćanskog i ateističkog Zapada. I dok je 2001. pa i 2005. godine, u vrijeme napada na Bali i London, takva paradigma još mogla biti utemeljena, danas je sasvim jasno kako je njen rok trajanja davno istekao. O tome dovoljno govori podatak kako je u Iraku u zadnjih dvanaest godina ubijeno više od 160.000 ljudi, uglavnom muslimana, koje su većinom pobili drugi muslimani.
Aktualni rat u Jemenu zapravo je također muslimansko-muslimanski rat iza kojeg na suprotstavljenim stranama stoje Saudijska Arabija i Iran. Kršćani jesu teško stradali u ratu u Siriji, ali većinu žrtava opet čine muslimani. Jedino se u Nigeriji zasad može govoriti o širem muslimansko-kršćanskom sukobu.
Glavna strategija ISIS-a više nije napad na zapadne ciljeve (što je bila glavna strategija al-Qaide) nego stjecanje prevlasti u muslimanskim zemljama i područjima. Cilj je da radikalni islam zavlada nad što brojnijom muslimanskom populacijom.
Naravno, uz taj ideološki cilj, isprepliće se i čitav niz drugih geopolitičkih i ekonomskih interesa: saudijskih, katarskih, iranskih (Iranci su, podsjetimo, šijiti), turskih ili pakistanskih (gdje se brojna muslimanska populacija u Indiji koristi kao stalno zapeti okidač protiv indijske Vlade).
Danas je, zapravo, na djelu globalni unutarislamski vjerski rat s vrlo bogatim sponzorima i s krajnje fanatiziranim egzekutorima. Džihad protiv Zapada postao je tek sekundarna opcija (premda je, naravno, ne treba potcijeniti ili zanemariti).
Utoliko je potpuno pogrešno tragični slučaj Tomislava Salopeka tumačiti kao napad na kršćanstvo: radilo se prije svega o napadu na Egipat, dakle, opet na muslimansku državu koja je u okrutnom sukobu s velikim dijelom vlastitih stanovnika baš zbog različitih interpetacija islama (odnosno, zbog raspodjele društvene moći koja se temelji na različitim interpretacijama islama).
Ne radi se, u kranjoj liniji, niti o napadu na naš način života, kao što je to u stilu američke protuterorističke retorike pokušao poantirati premijer Milanović. Ovdje je riječ o izuzetno kompleksnom i brutalnom sukobu vrlo širokog zahvata u kojem je Tomislav Salopek, kao i mnogi drugi taoci, stradao kao kolateralna žrtva.
Komentar uredništva Telegrama