Nekad je nužno odabrati stranu

Premijer posljednjih tjedana prolazi kroz ne baš uspješno razdoblje; malo smo analizirali što se događa

Osam događaja koji bi mu mogli srušiti rejting

Kad je prije pedesetak dana izabran za premijera, predsjednik HDZ-
a Andrej Plenković dočekan je s puno nade: doživljen je kao potpuna suprotnost bivšem premijeru Zoranu Milanoviću i nekadašnjem predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku.

No, nakon porezne reforme, prijedloga državnog proračuna i prekida pregovora Vlade i sindikata javnih službi koji predstavljaju oko 250.000 članova, ali i golemih unutarnje političkih problema te skorih tektonskih promjena u međunarodnim odnosima, sve upućuje da se bliži kraj idiličnom razdoblju u odnosima premijera i javnog mnjenja.

Istodobno, dok je predložen najrastrošniji državni proračun u posljednje doba, u kojemu je prihodovna strana napumpana preko svake mjere, a novac se šakom i kapom dijelio raznim interesnim i klijentelističkim skupinama, Vlada ne želi ispoštovati kolektivni ugovor sa sindikatima javnih službi.

Ne čudi razočarenje Plenkovićevim ponašanjem

Tako ispada da Vladi nije bilo dovoljno što je teret porezne reforme prebačen najvećim dijelom na srednje i najsiromašnije slojeve stanovništva, posebice na one koji žive isključivo od svog rada, pa ih sada, ne želeći im dati povišicu koja im pripada, namjerava dotući još jednom odlukom uperenom protiv njihovih interesa.

Ne čudi stoga veliko razočarenje ponašanjem premijera Andreja Plenkovića, kojega drže glavnim krivcem za takav podcjenjivački odnos spram sindikata koji predstavljaju učitelje, srednjoškolske i sveučilišne profesore i nastavnike, medicinske sestre, policajce, zaposlene u pravosuđu… To će, nema, sumnje, nanijeti ozbiljan udarac Plenkovićevoj vjerodostojnosti o kojoj se sudilo na temelju ponašanja i obećanja u predizbornoj kampanji.

‘Milanović i Plenković ponašaju se banditski’

U izjavi za Telegram Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, bio je iznimno oštar. “Do dolaska Milanovića na vlast, pregovori s vladama bili su teški, ali više manje korektni. Borislav Škegro i Zlatko Mateša poštivali su svaki dogovor, bez obzira je li potpisan ili nije, a s Goranom Granićem bilo je najugodnije pregovarati. Korektni su bili i Ivica Račan i Jadranka Kosor, a s Ivom Sanaderom imali smo također dobru komunikaciju.

No, tada je došao Milanović s kojim je bilo nemoguće pregovarati, a sada je jednako loše jer su nas Plenkovićevi pregovarači pokušali čak i prevariti. Te dvije vlade ponašaju se banditski prema nama, ali neće nas slomiti. U pitanju je sudbina 750.000 naših članova i njihovih obitelji i tu nema popuštanja”. Istodobno i u širem vodstvu HDZ-a pojavile su se prve sumnje i bojazni da Andrej Plenković ne priprema stranku na pravi način za lokalne izbore.

To se, kažu, najbolje vidi na primjeru Zagreba, gdje zahvaljujući njegovoj neodlučnosti, nitko nema pojma kako će i hoće li uopće HDZ pokušati osvojiti vlast u glavnom gradu. Jedan od članova najvišeg vodstva HDZ-a bio je vrlo određen u ocjeni stanja pa je to razlogom zašto nije želio da se spominje njegovo ime.

I dalje bez kandidata za gradonačelnika

“To je najurgentnije političko pitanje, a HDZ još nema definiranu strategiju. Zna se da Plenković nije sklon kandidirati predsjednika gradske organizacije HDZ-a Andriju Mikulića za gradonačelnika, jer su svi svjesni da on nema nikakve šanse na izborima. Problem je, međutim, u tomu što se Plenković o tomu nije decidirano izjasnio, pa čak nije odgovorio ni na izravno pitanje Mikulića hoće li poduprijeti njegovu kandidaturu za gradonačelnika. Plenković se očito ne želi izjasniti jer se pribojava reakcije svog zamjenika Milijana Brkića koji stoji iza Mikulića.

Zna se također da Plenković nema svog kandidata za gradonačelnika koji bi se mogao suprotstaviti Milanu Bandiću, Sandri Švaljek ili Anki Mrak Taritaš. Zbog straha da će mu Bandićevi zastupnici okrenuti leđa u Saboru, Plenković ima vezane ruke i oklijeva s donošenjem bilo kakve odluke. I pri tomu čini najveću pogrešku: HDZ neće rušiti Bandićev gradski proračun, pa će ga tako ostaviti na vlasti i ojačati njegovu poziciju na izborima jer će moći voditi predizbornu kampanju gradskim novcem i logistikom.

Tako se HDZ unaprijed odriče bilo kakvih ambicija da osvoji vlast u Zagrebu. A to je nedopustivo, pogotovo kada se zna da su male šanse da pobijedi u ostalim velikim gradovima kao što su Osijek, Rijeka, Split, Dubrovnik, Varaždinu… Zbog toga dio viđenijih članova HDZ-a samo čeka da se ne uspije na lokalnim izborima pa da se postavi pitanje Plenkovićeve odgovornosti te da se oslabi njegova pozicija u HDZ-u.”

Plenkovićev status u HDZ-u nije neupitan

A njegov status u stranci, tvrde, premda je dobio uvjerljivu potporu na izborima, ipak nije neupitan. Plenković, naime, nema svojih ljudi: jedino uporište ima u tajniku HDZ-a Gordanu Jandrokoviću i šefu svog kabineta Davoru Božinoviću, kojega u stranci baš i ne prihvaćaju. I to je razlog zašto izbjegava konfrontacije. Vaso Brkić očito strpljivo čeka rezultate lokalnih izbora, dok Davor Stier, kažu, vodi računa isključivo o vlastitoj poziciji.

No, nije samo odnos spram lokalnih izbora i Zagreba ono što brine Plenkovićeve stranačke kolege. Već je postalo pravilo da se on nerado izjašnjava o bilo kojem važnijem pitanju, da oklijeva pri zauzimanju stajališta, da ne donosi odluke, da izbjegava konfrontacije i vruće teme, da je slatkorječiv, ali da malo toga kaže, što, ocjenjuje se, predstavlja sve veću opasnost za HDZ koji tako gubi početnu prednost pred SDP-om.

Nije stoga čudno da njegovi oponenti u stranci, kojih nije malo, iskorištavaju njegovu neodlučnost kako bi nametnuli svoja stajališta. Plenković se, primjerice, ne izjašnjava o Kurikularnoj reformi koju je pripremio Boris Jokić, bivši voditelj Ekspertne radne skupine, a to postaje ključno pitanje pogotovo nakon što se saznalo za iznimno loše rezultate hrvatskih učenika na međunarodnom PISA-inu testu.

Nije reagirao ni na Glunčićevu izjavu

Ništa nije poduzeo niti nakon sramotne izjavu Matka Glunčića, državnog tajnika u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, koji je za skandalozno loše rezultate učenika optužio djecu s posebnim potrebama i djecu pripadnika nacionalnih manjina. Plenković nikada nije komentirao sukobe na zagrebačkom Sveučilištu, a sve je to i te kako povezano sa slabim znanjem naših učenika.

Plenković je također danima šutio o ploči s natpisom Za dom spremni u Jasenovcu, a nije izgovorio ni riječi o situaciji u pravosuđu. A ono je postalo još dramatičnije nakon što su objavljeni transkripti telefonskih razgovora upletenih u pokušaj da se ukine zatvorska kazna Branimiru Glavašu koji upućuju na moguću korumpiranost sudaca Vrhovnog suda.

Kada se to stavi u kontekst upozorenje SOA-e da dvadesetak sudaca predstavlja opasnost po nacionalnu sigurnost te pismo predsjednika Sabora Bože Petrova predsjedniku Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću, postaje jasno da je pravosudni sustav, od vrh do dna, potpuno kompromitiran. I to zahtijeva žurnu akciju ako se želi izbjeći potpuni kolaps jednog od najvažnijeg segmenata vlasti.

Kako će HDZ i Most podijeliti plijen u HEP-u?

S Plenkovićevom suglasnošću donesena je također odluka da se upravljanje javnim tvrtkama podijeli između izbornih pobjednika, premda su se HDZ i Most u predizbornoj kampanji zaklinjali da će vođenje tih poduzeća prepustiti samo sposobnima, a ne podobnima. Bit će zanimljivo vidjeti kako će pobjednički dvojac podijeliti plijen u HEP-u: uz to što se u toj tvrtci vrti najveći novac, ona ima u cijeloj državi oko 350 centara.

Tako da onaj tko osvoji vlast u HEP-u, dolazi u poziciju da dobije besplatne stranačke povjerenike. Naime, u svakom će HEP-ovom centru moći uhljebiti po jednog svog člana kojemu neće biti zadaća raditi neki stručni posao, već će mu osnovni posao biti osnivanje ili poticanje razvoja stranačkih ogranaka.

Plenković se također složio da se pripadnici HVO-a iz BiH izjednače po pravima s borcima iz Domovnskog rata u Hrvatskoj, što će uz financijske posljedice imati i ozbiljnih političkih implikacija. Naime, osim što će to predstavljati nove goleme izdatke za državni proračun, omogućit će bivšim pripadnicima HVO-a da, osim prava na mirovinu, steknu mogućnost zapošljavanja u Hrvatskoj po povlaštenim uvjetima. Na političke posljedice upozorio je Telegram ovih dana jedan strani diplomat.

Ne rastu mu ruže ni na međunarodnom planu

“Tom odlukom Zagreb najavljuje da će danas, sutra kazati da je prostor u BiH na kojemu su se borili pripadnici HVO-a zapravo teritorij koji pripada Republici Hrvatskoj. Premda se zaklinje da podupire jedinstvenu BIH, Vlada ipak, uz pomoću HDZ-a BiH koji podupire odcjepljenje Republike Srpske, zapravo vodi politiku prema toj državi s figom u džepu. I to, nažalost, ne prvi puta. ”

Ni na međunarodnom planu Plenkoviću ne rastu ruže, pogotovu nakon što se saznalo da je izabrani američki predsjednik Donald Trump, na dvije iznimno važne funkcije u svojoj administraciji, imenovao dosadašnjeg direktora Exxon Mobilea Rexa Tillersona za državnog tajnika, a umirovljenog generala Michaela Flynna za savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Njih se u SAD-u drži ljudima sklonim predsjedniku Vladimiru Putinu i Rusiji. Iz toga se zaključuje da će Trump napraviti ozbiljan odmak od dosadašnje američke politike spram Moskve. Tillerson je, naime, kritizirao sankcije protiv Rusije jer su one, objašnjavao je, loše za američke biznismene. Također, analitičari predviđaju da bi Moskva i Washington mogli podijeliti interesne sfere na način kako je to učinjeno na Jalti.

Gurno Hrvatsku i u sukob s Rusijom

To bi za Plenkovića i Hrvatsku moglo predstavljati ozbiljan problem, pogotovo zbog premijerovih izjava u Ukrajini. Stoga bi se mogla ponoviti situacija slična onoj koju je kreirala bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić kada se Hrvatska, među prvim zemljama u svijetu, bez ikakve zadrške pridružila bojkotu režima Bašara al-Asada u Siriji.

Sada kada se ratna sreća okrenula u korist Asada veliko je pitanje što će se dogoditi s Ininim naftim poljima u toj zemlji. Može se dogoditi da Asadov režim, zbog toga što se Zagreb gurao bez ikakve potrebe u prve redove njegovih protivnika, kazniti Hrvatsku i oduzeti joj ta polja. Na sličan način Plenković je nedavno gurnuo Hrvatsku u sukob s Rusijom.

Postavlja se pitanje kako će se Moskva odnositi prema Zagrebu ako se Trump i Putin dogovore te podjele interesne sfere. Hrvatska je premala zemlja da bi se gurala u prve redove sukoba velikih sila: povijest je puna primjera koji pokazuju da velike države vode računa samo o vlastitim interesima, a da ih sudbina malih zemalja uopće ne zanima.