Preporod ljevice u Francuskoj. Opcija koja želi izaći iz NATO-a i ignorirati EU rasturila na izborima
Lijevi savez, predvođen Nepokorenom Francuskom, postat će najjači oporbeni blok u francuskom parlamentu
U svibnju 2017., netom nakon što je Emmanuel Macron osigurao izbornu pobjedu i prvi mandat predsjednika Francuske, Jean-Luc Melenchon precizno je definirao svoj politički cilj. “Ne želim oslabiti Socijalističku stranku. Želim je zamijeniti”, poručio je veteran francuske ljevice. Pet godina kasnije, ispunjenje tog cilja mu je, čini se, na dohvat ruke.
Nakon što su u travnju izabrali Macrona za drugi predsjednički mandat, Francuzi su ove nedjelje ponovno bili na biralištima: održan je prvi krug parlamentarnih izbora na kojima je Macronova koalicija praktički izjednačena s novim lijevim savezom, okupljenim oko Melenchona. Drugi krug izbora, koji će definitivno odrediti sastav Nacionalne skupštine, održat će se sljedeće nedjelje.
Prošla su ta vremena
Ovo su prvi parlamentarni izbori nakon četvrt stoljeća na koje je francuska ljevica izašla u zajedničkom savezu. Ali ovoga puta ne više pod vodstvom Socijalističke stranke, koja je nekada dominirala tim dijelom političkog spektra, izmjenjujući se na vlasti s desnim centrom u Elizejskoj palači i u parlamentu.
Ta su vremena iza nas: ad hoc savez socijalista, zelenih i komunista, sklopljen uoči parlamentarnih izbora, predvodi Melenchonova krajnje lijeva Nepokorena Francuska.
Ako bismo povlačili nekakvu paralelu s hrvatskom političkom scenom, to bi otprilike bilo kao da dominantu ulogu na ljevici preuzme kombinacija Možemo i Radničke fronte, potiskujući SDP s njihove (još uvijek) ključne pozicije na tom dijelu političkog spektra.
Savez nakon 25 godina
Svaku sumnju u to gdje je novi centar političke moći na francuskoj ljevici odagnao je još prvi krug predsjedničkih izbora: Melenchon je osvojio gotovo 22 posto glasova, a kandidatkinja socijalista Anne Hidalgo tek 1,75 posto. S tim velikim izbornim rezultatom, koji ga je zamalo lansirao u drugi krug, Melenchon je uspio okupiti ljevicu, prvi puta nakon 25 godina.
Savez lijevih stranaka uspio je na parlamentarnim izborima 1997. osvojiti većinu u skupštini i postaviti Lionela Jospina za premijera, dok je konzervativac Jacques Chirac u to vrijeme bio predsjednik. Ali taj lijevi blok predvodili su socijalisti, koji su danas, pak, u značajno slabijoj poziciji u odnosu na krajnju ljevicu.
(Ne)slaganje oko politika
Stoga su neki od stranačkih veterana s dozom podozrenja dočekali novi politički savez na ljevici. Francois Hollande, koji je kao kandidat socijalista 2012. osvojio predsjednički mandat – što je ujedno i zadnji puta da je ta stranka osigurala ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora – upozorio je da bi to moglo rezultirati nestankom nekad moćne Socijalističke stranke. Hollande je sporazum između proeuropske stranke lijevog centra i krajnje lijevog Melenchonovog pokreta ocijenio “neprihvatljivim”.
Okupljena ljevica slaže se oko jednog dijela političkih ciljeva, kao što je snižavanje dobi za odlazak u mirovinu sa 62 na 60 godina, oporezivanje bogatstva ili povećanje minimalne plaće. Ali oko nekih ključnih vanjskopolitičkih poteza među njima, čini se, postoje ozbiljna razilaženja, pogotovo kad su u pitanju NATO i EU.
Kritike prema EU i NATO-u
Melenchon je vrlo kritičan prema NATO-u; još prije deset godina u kampanji se zalagao za povlačenje Francuske iz vojnog saveza u kojem je članica od 1949., a sada smatra da bi parlament trebao odlučivati o članstvu. U kampanji za predsjedničke izbore tvrdio je, pak, da je spreman ignorirati pravila EU-a – koja obvezuju svaku članicu te integracije i bez kojih svrha same integracije postaje upitna – ako ta pravila sprečavaju promjene kakve je zamislio u Francuskoj. Francuska je, podsjetimo, jedna od osnivačica EU-a.
Ove nedjelje, u prvom krugu parlamentarnih izbora, ujedinjena ljevica predvođena Melenchonom postigla je, kako smo već spomenuli, vrlo snažan rezultat. Osvojili su 25,6 posto glasova u odnosu na 25,7 posto Macronove koalicije. Upitno je, doduše, hoće li im to biti dovoljno da bi pomutili planove predsjedniku Macronu i spriječili da ga da u parlamentu ima većinu.
Moć u Elizejskoj palači
Iako je u Francuskoj uvijek fokus na predsjedničkim izborima, jer je politička moć pretežno koncentrirana u Elizejskoj palači, o većini u donjem domu Nacionalne skupštine ovisi u kojoj će mjeri predsjednik biti u stanju provesti svoj program, među ostalim, i povećanje dobi za umirovljenje, što ide direktno kontra ciljeva ljevice.
Macron bi, prema projekcijama, nakon drugog kruga sljedeće nedjelje ipak trebao zadržati većinu u parlamentu, mada moguće ne onako uvjerljivu kao 2017. S obzirom da je riječ o većinskim izborima, gdje pobjednik “uzima sve”, mala razlika u postotcima može se transformirati u značajnu razliku u mandatima.
Glasna i snažna oporba
Prema različitim anketama, aktualni predsjednik i njegov politički tabor mogli bi u parlamentu imati između 255 i 310 zastupničkih mjesta (relativnu ili čak apsolutnu većinu; u skupštini je ukupno 577 mjesta), dok bi Melenchonovom bloku, prema tim predviđajima, trebalo pripasti između 150 pa do čak 220 mandata.
No, sasvim je izvjesno da će Macron dobiti snažnu i vrlo glasnu oporbu na ljevici. To svakako nije preveliko iznenađenje u zemlji poput Francuske gdje je ljevica tradicionalno jaka. Samo što to više nije ljevica koju se desetljećima smatralo tradicionalnom.