Priča Iračanina koji je izvještavao o strahotama života pod ISIS-om u Mosulu i na kraju jedva preživio
Omar al-Jubory bio je zatvoren i osuđen na smrtnu kaznu
Omar al Jubori svoju je novinarsku karijeru započeo prateći najopasniju priču na svijetu, izvještavajući iz Mosula, koji su zauzeli teroristi ISIS-a. 27-godišnji stanovnik Mosula koji je bio zaposlen kao socijalni radnik za žene i djecu, u ljeto 2014. u šoku je promatrao kako su njegov grad zaposjeli militanti tzv. Islamske države, piše Foreign Policy u priči o mladom muškarcu koji je gotovo izgubio glavu želeći da cijeli svijet dozna što rade teroristi u njegovom gradu.
Tada je dobio tajni zadatak, izgradnju mrežu izvora koji mu pružaju informacije o brutalnoj vladavini Islamske države u njegovom rodnom gradu. Novinari poput Juborija su svijetu jedini izvori informacija o životu u Mosulu u protekle dvije i pol godine. Postoje i anonimni blogovi kao što je Mosul Eye u kojima se opisuje način vladavine islamista u Mosulu, nedavno su tako izvijestili o novih ograničenjima koje su nametnuli džihadisti kako bi spriječili civile da pobjegnu na oslobođena područja.
Meta Islamske države
Tijekom tri telefonska intervjua, Jubory je za Foreign Policy opisao svoj posao u Mosulu koji je bio pod okupacijom Islamske države i kako ga je to gotovo stajalo života. Prvo je radio za panarapske novine Al-Quds al-Arabi, u kojima su se iznosili dnevni zločini ISIS-a, a onda je počeo svoje radove prodavati za BBC News. Čak su napravili i intervju s njim u kojem je govorio o torturama pod režimom ISIS-a i kako se transformirao nastavni program u školama da promiče nasilje.
Dobivao je, kaže, između 200 i 500 dolara za snimanje scena iz Mosula, i 50 dolara za pisano izvješće. Nije radio za materijalnu dobit, kaže za Foreign Policy. “Trebao sam novac da prehranim sebe.”
“Iako je postojala neka vrsta otpora, to je bilo jako slabo”, rekao je Jubori. “Oni su ubili djecu, žene i starije, svaka osoba koja govori negativno o Daešu (ISIS-u), će biti ubijena zajedno sa svojom obitelji. Nitko se ne usuđuje govoriti o njima.” Juborijev rad učinio ga je metom Islamske države.
Mučenje u zatvoru
2015. grupa je pokrenula kampanju protiv novinara u Mosulu, a Jubory je postao tražen čovjek. Obavještajci Islamske države počeli su stezati obruč oko njegovih izvora, kaže Jubory, što je automatski zateglo omču oko njega. Od tada, Jubory je bio u bijegu, išao je od grada do grada, kako bi izbjegao uhićenje. 19. listopada 2016., sreća ga je napustila. Bio je južno od Mosula, putovao je bez identifikacijskih dokumenata, kada je jedan lokalni stanovnik koji je simpatizirao Islamsku državu usmjerio pozornost na njega. Uhićen je, optužen za rad sa “stranim poganskim kanalima” i doveden u improvizirani zatvor u gradu Hamam al-Alil.
Tada je mučenje počelo. Jubori je rekao kako su njegovi čuvari koristili električne šokove, a nekad bi ga objesili naopako s nogama prema gore i zavezali ga kako bi pokušali izvući priznanje da je bio špijun. Islamska država je držala Juborija u dvije kuće, vjerojatno kako bi izbjegli da ih otkriju dronovi i ratni avioni koalicije predvođene Sjedinjenim Državama. Prozori i vrata su bili zatvoreni, a kolege zatvorenici su bili oni od tinejdžera pa do 70-godišnjih ljudi.
Smrtna presuda
Bio je u ćeliji s jednim čovjekom koji je bio optužen da je bio u kontaktu s iračkim i američkim snagama kako bi im davao informacije o Islamskoj državi. Njegov cimer je bio toliko slab od mučenja da mu je Jubori pomagao davati hranu i piti vodu. Nakon 10 dana Jubori je poslan pred suca Islamske države, nije bilo suđenja, samo presuda: osuđen je na smrt.
I nakon presude, mučenje u zatvoru nije prestalo. Jednom su ga, prisjeća se, odjenuli u zatvorenički kombinezon i postavili kameru da snimi njegovo smaknuće. Postavili su mu nož ispod vrata i zaustavili ga u posljednjem trenutku. “Ne, mi ćemo ovo odgoditi”, rekao je jedan od krvnika. “Sutra ćemo te doći ubiti”- Drugi put su pak pucali iz pištolja odmah pored njegove glave. “Oni su sadisti i uživaju u tom procesu mučenja. Htjeli su učiniti da je žrtva mirna i tiha prije nego je ubiju.”
Bijeg kao jedina nada
Kako je Islamska država počela gubiti teritorije na području Mosula, džihadisti su počeli prazniti zatvor u kojem je bio Jubory, ubijajući njegove kolege zatvorenike. Neovisna izvješća o masovnim pobgubljenjima ukazuju da su nakon što su iračke snage,početkom studenog oslobodile Hamam al-Alil, novinari otkrili masovne grobnice koje sadrže tijela najmanje 100 ljudi.
Jedina nada za Juborija bio je bijeg. Znao je da se broj stražara u zatvoru smanjio na samo tri ili četiri po noći. Bojali su se zračnih napada. Isto tako, znao je da kupaonica u prizemlju ima ventilaciju, potencijalni izlaz u vanjski svijet. Kada je prebačen u prizemlje nakon što je veći broj zatvorenika bio pogubljen, vidio je svoju priliku.
‘Ako ostanem, definitivno ću umrijeti’
“Osjećao sam da je to to, moram pobjeći. Ako ostanem definitivno ću umrijeti. Zato sam pitao jednog od ljudi Daeša mogu li koristiti kupaonicu,. i kada sam vidio da imam priliku, uspio sam izaći.” Juborijeve muke ni tu nisu bile gotove, borbe su bjesnile na jugu, što je za njega značilo nemogućnost napuštanja područja pod kontrolom Islamske države.
Umjesto toga, on je išao preko rijeke Tigris natrag u Mosul, živio je tri tjedna u prijateljevoj kući kako bi izbjegao zarobljavanje. Kupio je odjeću kakvu su nosili borci Islamske države, a na glavu je stavio tradicionalni ukras. Tako odjeven, mogao je proći iz južnog dijela Mosula do teritorija koji su kontrolirale iračke snage.
Ne želi nastaviti izvještavati
Jubory zna da je imao veliku sreću što je preživio, Islamska država je zatvorila desetke njegovih prijatelja i kolega, kaže za Foreign Policy. U većini slučajeva, on ne zna jesu li mrtvi ili još uvijek negdje čame u zatvoru. Iako je preživio, Jubori misli da bi njegova prva novinarska priča ujedno mogla biti i posljednja. Prestao je izviještavati i boji se vratiti natrag u Mosul.
Čak i ako je Islamska država u potpunosti izbačena iz njegova rodnog grada, vjerojatno je da će nasilja biti još godinama. Brine i zbog progona od strane šijitskih milicija. Sanja o odlasku iz Iraka, ali su svi njegovi putevi blokirani. “Zbog ovog posla, moj je život u velikoj opasnosti”, kaže. “Dakle, iako imam strast za tim poslom, mislim da ne želim nastaviti.”