Fino je da su se u poslovično čistunskom i legalističkom HDZ-u zgrozili nad idejom da se na sjednicu saborskog antikorupcijskog vijeća pod predsjedanjem Nikole Grmoje pozove USKOK-ov optuženik i bivši predsjednik Uprave Janafa Dragan Kovačević. U tome se i ja slažem s njima, što je dosta izniman događaj.
Čini mi se da je stvar političke higijene i elementarnog reda ne plesti se s individuama koje će biti izvedene na sud da odgovaraju za mučna koruptivna kaznena djela. Nisam pristalica pristupa da se neprijatelj tvoga neprijatelja automatski kvalificira za tvog prijatelja.
Utoliko je opozicija – s punim pravom kopajući po aferi Ina – mogla i morala naći druge saveznike za razotkrivanje ortačke mreže koja je evidentno razastrta nad Inom pod patronatom hrvatske Vlade i političke većine, a Kovačevića ostaviti da se posveti svojoj obrani ako ima čime.
Izmišljena priča
No zgodno je kako su HDZ i njegovi satelitići, koji tako principijelno upozoravaju da se Kovačeviću ne smije vjerovati ni kad kaže da je sada listopad, s radošću dočekali izmišljenu priču koju je, u obranu svog stranačkog šefa, ispalio Kovačevićev nasljednik na mjestu predsjednika Uprave Janafa Stjepan Adanić.
Taj HDZ-ovac od stoljeća sedmog i nećak Ankice Tuđman, koji se voljom stranke, dakako, sada nalazi na čelnoj poziciji u Janafu, izjavio je u četvrtak, nakon Kovačevićevog svjedočenja pred Grmojom i ostalima, kako Plenković nema ni blage veze s izvozom nafte u Mađarsku, niti s gašenjem Inine Rafinerije Sisak jer su stanovite “ključne odluke donesene još u prvoj polovici 2015. kad Andrej Plenković još nije bio premijer”.
Ni sekunde ne ulazeći u to je li odluka da Rafinerija u Sisku više ne prerađuje naftu s bilo kakvog i čijeg stajališta ispravna, mora se, naime, konstatirati da Adanić naprosto obmanjuje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ključna rečenica
To ćemo vrlo lako utvrditi iz javnih i svima dostupnih izvora, ne pozivajući u pomoć ni Kovačevića ni bilo koga drugoga tko je nešto čuo, vidio ili je sjedio na nekom prijelomnom sastanku. No, prije nego što se vratimo par godina unatrag, uputno je citirati ključnu rečenicu iz priopćenja Uprave Ine od četvrtka u kojoj se kaže sljedeće:
“Zbog teza koje se u javnosti provlače posljednjih dana, željeli bismo naglasiti da je zaustavljanje prerade u Sisku te prodaje nafte na tržištu isključivo poslovna odluka kompanije koju su podržala oba većinska vlasnika”.
Dva većinska vlasnika su, dakako, mađarski MOL i hrvatska Vlada, a predstavlja ih kolektivna Uprava čije članove imenuju jedna i druga strana. Odluku da se u Sisku više neće prerađivati nafta donijeli su jednoglasno u siječnju 2018. godine, a ne “još 2015.” kako danas konfabulira Adanić. Te godine premijer je bio Andrej Plenković bez koga hrvatski članovi Uprave Ine nisu i ne bi mogli donijeti odluku o ovako značajnoj stvari.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odluka ‘zbog gubitaka’
Da se Rafinerija u Sisku pretvara u “industrijski centar” izvijestila je 19. siječnja 2018. godine vrlo izravno Uprave Ine i to su prenijeli svi hrvatski mediji: “Ina je pripremila prijedlog organizacijskih promjena u Rafineriji nafte Sisak koje podrazumijevaju prijevoz naftnih poluproizvoda između rafinerija Sisak i Rijeka i prekid rada postrojenja FCC u sisačkoj rafineriji, što znači i smanjenje broja radnika za maksimalno 40 …”, priopćili su toga dana iz Ine pozivajući se na odobreni Poslovni plan kompanije za 2018. godinu.
U tom trenutku u Rafineriji Sisak radilo je 780 ljudi. Kao razlog za ovakvu odluku naveli su “značajne gubitke” sisačke rafinerije. Za sve koji nisu naftaške struke, napomenimo da je uskoro zatvoreno FCC postrojenje prerađivalo poluproizvod iz sirove nafte iz koga se dobivaju benzin i ukapljeni naftni plin. Krajem kolovoza 2020. godine, mjesec i pol nakon što je Plenković po drugi put postao premijer, iz Uprave Ine je objavljeno da se 250 radnika Rafinerije Sisak proglašava viškom.
Val viškova
Bila je riječ uglavnom o radnicima iz proizvodnje, a to je među zaposlenima protumačeno “kao namjera potpunog gašenja proizvodnje i odustajanja od najavljene modernizacije i nove proizvodnje u Rafineriji”. I ovu odluku podržali su i mađarski i hrvatski članovi Uprave Ine, znači i predstavnici MOL-a i predstavnici hrvatske Vlade.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odluka o novim otpuštanjima uslijedila je 9. veljače ove godine. Citiramo: “Odlukom Ine da se u Sisku više ne prerađuje nafta prestala je i potreba za radom većine postrojenja nekadašnje Rafinerije. Na industrijskoj lokaciji Sisak organizacijske promjene planirane su s 1. travnja 2022. Promjenama je obuhvaćeno oko 180 radnih mjesta na način da će određenom broju radnika biti ponuđen razmještaj na druga raspoloživa ili nova radna mjesta, a prestaje potreba za 90-ak radnih mjesta”.
Falše konstrukcije
Stjepan Adanić, dakle, mrtav hladan iznosi falše konstrukcije računajući valjda na to da se obraća neukom narodu. Ina je krenula s faktičnim gašenjem Rafinerije Sisak početkom 2018. godine, a ne “još 2015.” i od tada do danas u Sisku je drastično smanjila broj radnika. Cijelo to vrijeme na premijerskom položaju je Andrej Plenković kome je prvi mandat započeo u listopadu 2016., a drugi traje.
I te 2018. godine, kao i danas, Inu s hrvatske strane predstavljaju ljudi koje je imenovala HDZ-ova Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem. Ti su ljudi glasali za sve ove promjene koje se odnose na rafineriju Sisak, na što je u četvrtak podsjetila i nova Uprava Ine u svom priopćenju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema tome, uopće nije bitno želi li netko vjerovati Draganu Kovačeviću da je Plenković na njegove oči i uši zahtijevao da se potpiše odluka o gašenju Rafinerije Sisak i jesu li njegova tumačenja s tog sastanka ispravna. Tražio to Plenković osobno ili ne tražio, činjenica je da su njegovi ljudi u Upravi Ine donijeli i tu prvu odluku i sve one poslije. A po čijim instrukcijama oni rade, to je jasno kao dan.
Priča kojom HDZ-ovci brane Plenkovića naprosto je izmišljena. Ovo su dokazi: odluka o gašenju rafinerije donesena je u njegovom mandatu
Ina je krenula s faktičnim gašenjem Rafinerije Sisak početkom 2018. godine, a ne "još 2015."
Uopće nije bitno želi li netko vjerovati Draganu Kovačeviću da je Plenković na njegove oči i uši zahtijevao da se potpiše odluka o gašenju Rafinerije Sisak i jesu li njegova tumačenja s tog sastanka ispravna. Tražio to Plenković osobno ili ne tražio, činjenica je da su njegovi ljudi u Upravi Ine donijeli i tu prvu odluku i sve one poslije
Fino je da su se u poslovično čistunskom i legalističkom HDZ-u zgrozili nad idejom da se na sjednicu saborskog antikorupcijskog vijeća pod predsjedanjem Nikole Grmoje pozove USKOK-ov optuženik i bivši predsjednik Uprave Janafa Dragan Kovačević. U tome se i ja slažem s njima, što je dosta izniman događaj.
Čini mi se da je stvar političke higijene i elementarnog reda ne plesti se s individuama koje će biti izvedene na sud da odgovaraju za mučna koruptivna kaznena djela. Nisam pristalica pristupa da se neprijatelj tvoga neprijatelja automatski kvalificira za tvog prijatelja.
Utoliko je opozicija – s punim pravom kopajući po aferi Ina – mogla i morala naći druge saveznike za razotkrivanje ortačke mreže koja je evidentno razastrta nad Inom pod patronatom hrvatske Vlade i političke većine, a Kovačevića ostaviti da se posveti svojoj obrani ako ima čime.
Izmišljena priča
No zgodno je kako su HDZ i njegovi satelitići, koji tako principijelno upozoravaju da se Kovačeviću ne smije vjerovati ni kad kaže da je sada listopad, s radošću dočekali izmišljenu priču koju je, u obranu svog stranačkog šefa, ispalio Kovačevićev nasljednik na mjestu predsjednika Uprave Janafa Stjepan Adanić.
Taj HDZ-ovac od stoljeća sedmog i nećak Ankice Tuđman, koji se voljom stranke, dakako, sada nalazi na čelnoj poziciji u Janafu, izjavio je u četvrtak, nakon Kovačevićevog svjedočenja pred Grmojom i ostalima, kako Plenković nema ni blage veze s izvozom nafte u Mađarsku, niti s gašenjem Inine Rafinerije Sisak jer su stanovite “ključne odluke donesene još u prvoj polovici 2015. kad Andrej Plenković još nije bio premijer”.
Ni sekunde ne ulazeći u to je li odluka da Rafinerija u Sisku više ne prerađuje naftu s bilo kakvog i čijeg stajališta ispravna, mora se, naime, konstatirati da Adanić naprosto obmanjuje.
Ključna rečenica
To ćemo vrlo lako utvrditi iz javnih i svima dostupnih izvora, ne pozivajući u pomoć ni Kovačevića ni bilo koga drugoga tko je nešto čuo, vidio ili je sjedio na nekom prijelomnom sastanku. No, prije nego što se vratimo par godina unatrag, uputno je citirati ključnu rečenicu iz priopćenja Uprave Ine od četvrtka u kojoj se kaže sljedeće:
“Zbog teza koje se u javnosti provlače posljednjih dana, željeli bismo naglasiti da je zaustavljanje prerade u Sisku te prodaje nafte na tržištu isključivo poslovna odluka kompanije koju su podržala oba većinska vlasnika”.
Dva većinska vlasnika su, dakako, mađarski MOL i hrvatska Vlada, a predstavlja ih kolektivna Uprava čije članove imenuju jedna i druga strana. Odluku da se u Sisku više neće prerađivati nafta donijeli su jednoglasno u siječnju 2018. godine, a ne “još 2015.” kako danas konfabulira Adanić. Te godine premijer je bio Andrej Plenković bez koga hrvatski članovi Uprave Ine nisu i ne bi mogli donijeti odluku o ovako značajnoj stvari.
Odluka ‘zbog gubitaka’
Da se Rafinerija u Sisku pretvara u “industrijski centar” izvijestila je 19. siječnja 2018. godine vrlo izravno Uprave Ine i to su prenijeli svi hrvatski mediji: “Ina je pripremila prijedlog organizacijskih promjena u Rafineriji nafte Sisak koje podrazumijevaju prijevoz naftnih poluproizvoda između rafinerija Sisak i Rijeka i prekid rada postrojenja FCC u sisačkoj rafineriji, što znači i smanjenje broja radnika za maksimalno 40 …”, priopćili su toga dana iz Ine pozivajući se na odobreni Poslovni plan kompanije za 2018. godinu.
U tom trenutku u Rafineriji Sisak radilo je 780 ljudi. Kao razlog za ovakvu odluku naveli su “značajne gubitke” sisačke rafinerije. Za sve koji nisu naftaške struke, napomenimo da je uskoro zatvoreno FCC postrojenje prerađivalo poluproizvod iz sirove nafte iz koga se dobivaju benzin i ukapljeni naftni plin. Krajem kolovoza 2020. godine, mjesec i pol nakon što je Plenković po drugi put postao premijer, iz Uprave Ine je objavljeno da se 250 radnika Rafinerije Sisak proglašava viškom.
Val viškova
Bila je riječ uglavnom o radnicima iz proizvodnje, a to je među zaposlenima protumačeno “kao namjera potpunog gašenja proizvodnje i odustajanja od najavljene modernizacije i nove proizvodnje u Rafineriji”. I ovu odluku podržali su i mađarski i hrvatski članovi Uprave Ine, znači i predstavnici MOL-a i predstavnici hrvatske Vlade.
Odluka o novim otpuštanjima uslijedila je 9. veljače ove godine. Citiramo: “Odlukom Ine da se u Sisku više ne prerađuje nafta prestala je i potreba za radom većine postrojenja nekadašnje Rafinerije. Na industrijskoj lokaciji Sisak organizacijske promjene planirane su s 1. travnja 2022. Promjenama je obuhvaćeno oko 180 radnih mjesta na način da će određenom broju radnika biti ponuđen razmještaj na druga raspoloživa ili nova radna mjesta, a prestaje potreba za 90-ak radnih mjesta”.
Falše konstrukcije
Stjepan Adanić, dakle, mrtav hladan iznosi falše konstrukcije računajući valjda na to da se obraća neukom narodu. Ina je krenula s faktičnim gašenjem Rafinerije Sisak početkom 2018. godine, a ne “još 2015.” i od tada do danas u Sisku je drastično smanjila broj radnika. Cijelo to vrijeme na premijerskom položaju je Andrej Plenković kome je prvi mandat započeo u listopadu 2016., a drugi traje.
I te 2018. godine, kao i danas, Inu s hrvatske strane predstavljaju ljudi koje je imenovala HDZ-ova Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem. Ti su ljudi glasali za sve ove promjene koje se odnose na rafineriju Sisak, na što je u četvrtak podsjetila i nova Uprava Ine u svom priopćenju.
Prema tome, uopće nije bitno želi li netko vjerovati Draganu Kovačeviću da je Plenković na njegove oči i uši zahtijevao da se potpiše odluka o gašenju Rafinerije Sisak i jesu li njegova tumačenja s tog sastanka ispravna. Tražio to Plenković osobno ili ne tražio, činjenica je da su njegovi ljudi u Upravi Ine donijeli i tu prvu odluku i sve one poslije. A po čijim instrukcijama oni rade, to je jasno kao dan.