Pričali smo s cijenjenim profesorom koji smatra da je slanje kopnene vojske jedini način za rasturiti ISIS
'Velike sile poput SAD-a i Rusije ne žele slati vojnike, no to je jedini način'
O francuskoj intervenciji u Africi i na Bliskom istoku, ali i o političkim prilikama u svijetu razgovarali smo s profesorom Remijem Pietom, stručnjakom za javnu politiku, diplomaciju i međunarodnu ekonomiju na Sveučilištu Katar.
Nakon posljednjih napada u Maliju, talačke krize u hotelu Radisson, možemo li očekivati povećanje broja francuskih vojnika u toj zemlji kao dio postojeće operacije Berkhane?
Francuski vojnici prisutni su na bojišnici već osamnaest mjeseci u sklopu dosta uspješne operacije Berkhane. Ponovno je uspostavljena stabilnost državnih institucija Malija, a zemlja je najvećim djelom osigurana. Mora se odati priznanje kvaliteti vojne operacije zato što je zaštitila civilno stanovništvo i spriječila izbijanje velikog civilnog sukoba kakvima smo mogli svjedočiti u brojnim afričkim državama u relativno bliskoj prošlosti.
Francuska je počela smanjivati broj vojnika raspoređenih u sklopu operacije Berkhane zato što je imala jasan mandat. Francuska vojska nikad nije planirala okupirati Mali. Obuka domaćih vojnika je odlično napredovala i francuski vojnici su postupno vraćani u domovinu. Međutim, u svjetlu nedavnih događaja ne samo u Maliju nego i u Parizu naveli su predsjednika Francoisa Hollandea da ponovno razmotri svoj stav o vojsci.
Hollande je izjavio da će zaustaviti smanjivanje broja aktivnih vojnika te da će zadržati vojsku u borbi protiv terorizma. Ovakvi stavovi bi trebali smanjiti tempo kojim Francuska povlači vojnike, ali ostaje jasna strategija da regionalne snage sigurnosti preuzmu odgovornost za održavanje reda i sigurnosti kako bi Francuska mogla povući svoje vojnike.
Potpora i obuka
Znači, smatrate da je trenutačna francuska strategija u subsharaskoj Africi učinkovita?
Iznimno je učinkovita u osiguravanju Malija. Naime, sigurnosna situacija u Maliju znatno je bolja nego prije 18 mjeseci. Međutim, Sahel je iznimno prostrana regija što značajno otežava pronalaženje manjih terorističkih jedinica. Sada Mali i ostale države regije, a posebice Alžir, imaju odgovor da preuzmu osiguranje od francuskih vojnika. Francuske postrojbe ostat će kao potpora i kadar zadužen za obuku, ali ne moraju patrolirati tim područjem.
Treba li neka buduća zapadnjačka vojna intervencija u Siriji ili Bliskom istoku slijediti francuski primjer iz Sahela?
Ne možete uspoređivati te dvije situacije zato što su to jako različiti sukobi. Čak i ako je nekoliko država s kojima Mali graniči upleteno u taj sukob, nikako ne možete to uspoređivati sa sukobom u Siriji gdje svjetska politika i balans moći između Rusije, Irana, SAD-a, zemalja Perzijskog zaljeva i Turske odlučuju o ishodu rata. U slučaju Malija, imali ste demokratski izabranu vladu i jasno identificirane napadače iz terorističkih skupina. U slučaju Sirije, režim Bašara al-Asada doveo je do pravog civilnog rata s mnoštvom suprotstavljenih frakcija na terenu i pod pažnjom velikog broja svjetskih sila što ratuju putem posrednika.
Ograničenje zračnih napada
Francuska je poslala nosač Charles de Gaulle u blizinu sirijske obale. Što mogu napraviti francuski ratni zrakoplovi u borbama protiv Islamske države? Može li trenutačna strategija zračnih napada uništiti ili onesposobiti ISIS?
Zračni napadi mogu smanjiti borbene sposobnosti ISIS-a, ali ih ne mogu uništiti. Charles de Gaulle je strateški bitan, ali može samo pomoći pri uništavanju vojnih ciljeva Islamske države. Zračni udari imaju svoja ograničenja. Primjerice, čak i ako je francuska tehnologija znatno bolja od ruske što se tiče ograničavanja civilnih žrtava, nevini životi bit će ugroženi. Štoviše, zračni napadi mogu samo davati podršku vojnicima na terenu. Tako da jedina opcija za oslobađanje okupiranog teritorija ostaje kopnena vojska.
Velike sile poput SAD-a i Rusije ne žele slati vojnike, osim ako je riječ o manjim jedinicama za posebne namjene zbog lošeg iskustva u prošlosti i nedostatka legitimiteta za vojnu intervenciju. Rusija bi oštro reagirala protiv NATO-vih vojnika, ali i obrnuto. Zemlje Perzijskog zaljeva nemaju odgovarajuće kapacitete te će odbiti iransku intervenciju, ali i Iran bi se oštro protivio arapskim vojnicima u Siriji. Najbolje izglede za uspjeh imala bi domaća vojna sila, ali ni tu nema slaganja. Redžep Erdogan se oštro protivi Kurdima i njihovim jedinicama. Bašar al-Asad je izgubio legitimitet u očima zapadnih zemalja jer je on uzrok čitavog sirijskog građanskog rata.
Francuska javnost, sudeći prema ispitivanju javnog mnijenja, podržava Hollandeove postupke, a vi?
Dosta dobro je reagirao na napade u Parizu, kao i na napad na Charlie Hebdo u siječnju. U opasnim vremenima građani podržavaju vođu države, posebno ako nema nekakvih većih gafova, poput Hollandea. Pokazao je staloženost i autoritet, suosjećanje i diplomaciju. Međutim, ispitivanja javnog mnijenja prije nadolazećih izbora pokazuju rast ekstremno desnih pokreta koji dobivaju političke bodove populističkom retorikom i besramnim korištenjem nedavnih događaja u svoje političke svrhe.
Razjedinjena desnica
Može li Marine Le Pen i njezina Nacionalna fronta iskoristiti terorističku prijetnju u političke svrhe? Mogu li oni osvojiti više mjesta u francuskom ili europskom parlamentu?
Do parlamentarnih izbora je ostalo još puno vremena. Regionalni izbori su već sljedeći tjedan, a Le Pen bi mogla osvojiti 4 od ukupno 14 regija, što bi bio povijesni uspjeh jer njezina stranka nikad nije osvojila niti jednu regiju do sada. Francuska ljevica ima teret četiriju godina na vlasti i razočaravajuće nezaposlenosti. Desnica je razjedinjena i muče ih pravni problemi Nicolasa Sarkozya. U takvim uvjetima Le Penine prazne priče i ksenofobna retorika privlače najmanje obrazovane glasače. Ista stvar se dogodila 1930.-ih godina u drugim europskim zemljama.
Zemlje Perzijskog zaljeva izložene su kritikama da odbijaju prihvat iračkih i sirijskih izbjeglica. Slažete li se s time?
Imigracijska politika zemalja Perzijskog zaljeva se dosta razlikuje od bilo čije druge politike. Liberalizacija i reforme sporo napreduju. Međutim, umjesto prihvata izbjeglica odlučile su se na financiranje zbrinjavanja izbjeglica u drugim zemljama poput Turske. Inozemna politika zemalja Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC) je zasad ograničena na proračun i mogućnost financiranja tuđih napora.
Treba napomenuti da ipak postoji. Primjerice, Erdogan je nedavno boravio u Kataru. Turskoj je potreban novac, a ne male zaljevske zemlje koje primaju mali broj izbjeglica. Treba imati na umu da su sve zaljevske zemlje, osim Saudijske Arabije vrlo male. Zbroj stanovnika Bahreina, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta i Omana jedva dosegne broj stanovnika Hrvatske.
Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 5. prosinca 2015.