Pričali smo s prvim MVP Zdravkom Mršićem o budućnosti Europe, globalizaciji i prijetnji iz Rusije

Zdravko Mršić smatra da je Europa zapala u veliku nevolju

ZADNJA IZMJENA: Oct 16, 2016
Foto: PIXSELL

Bivši prvi ministar ministar vanjskih poslova Zdravko Mršić, premda je u mirovini i dalje je vrlo aktivan. Kao magistar matematičke logike godinama je bio sveučilišni nastavnik, radio je kao informacijski stručnjak i poslovni konzultant u Hrvatskoj i Engleskoj, autor je nekoliko knjiga u kojima se bavio pitanjima kršćanske duhovnosti.

S obzirom da je u posljednje doba u središtu njegova zanimanja politika, gospodarstvo i geoplitika, a na tu temu napisao je kapitalna djelo “Globalizacija i gospodarski nacionalizam” te, među ostalim, djela Suočenje civilizacija“, “Podjela Zapada“…Zanimalo nas je kako ocjenjuje posljednja zbivanja u Europskoj uniji.

“Europa, koja je politički i gospodarski u podijeljena, zapala je u nevolju. Njezin razvijeniji dio je pod hegemonijom, koja sputava društvenu dinamiku. Riječ je o dvoslojnoj hegemoniji. EU je hegemon nad svojim članicama, a sama je kao cjelina pod američkom hegemonijom. Europa se našla u totalitarizmu Europske unije. Ona sad ne odlučuje o svojoj budućnosti.”

TELEGRAM: Zašto smatrate da je EU pod američkom hegemonijom?

MRŠIĆ: Unija je američki projekt, nastala 1991. nakon raspada komunističkog bloka i Sovjetskog Saveza. Tada je Washington nametnuo svijetu postupak globalizacije, za koju se u SAD vjerovalo da će američkom kapitalu donijeti gospodstvo nad svijetom. Globalizacija je trebala pretvoriti cijeli globus u jedno, nepodijeljeno tržište za kapital nakupljen u SAD. Svrha nakupljanja slobodnog kapitala nije potrošnja, kojom se podiže potražnja za robom i uslugama koja potiče otvaranje radnih mjesta i proizvodnju. Nositelji kapitala smatraju, da je svrha nakupljanja kapitala, osvajanje svjetske vlasti.

Međutim, kapital, gospodarstvo i tržište ne mogu vladati državama i narodima. Kapital može kupiti politiku i političare, ali kupljena politika ne jamči dobrobit narodima. Globalizaciju su vodili slobodni kapital, transnacionalne korporacije i tehnologija, a nacionalne države su im išle na ruku svojom depolitizacijom. Države su postale prosjakinjama, koje politiku vode na dug. U SAD kapital je uspio državu podložiti gospodarstvu, gospodarstvo tržištu, a tržište sebi. Kapital je tu formulu nastojao sa SAD protegnuti na cijeli svijet. Međutim, to nastojanje kapitala nije moglo proći. Svijet treba mjesnu, izvornu odgovornu politiku. Sad se narodi bude i dižu. Ljudi i narodi traže odgovornost i brigu, koje kapital i tržište ne mogu pružiti.

TELEGRAM: Zašto su SAD, globalizacija i kapital najveći krivci za krizu u kojoj se našla Europska unija?

MRŠIĆ: Globalizacija je izvedena gospodarskim sredstvima, ali gospodarstvo ne može nadomjestiti ili istisnuti politiku. Politika je odgovornost za ljude i prostor. Kapital misli samo na sebe. Za nj ne postoji odgovornost. Države su ranije bile sredstvima nacionalnog kapitala. U globalnom svijetu slobodnom kapitalu smetaju države, koje su sredstvo naroda.

Kapitalu smeta demokracija, jer on sam ide za vlašću, koja bi trebala biti u rukama životne zajednice. Sadašnje stanje pokazuje da demontaža države i zatiranje politike stvaraju epidemiju kaosa. Svijetom se ne može upravljati daljinski s jednog mjesta. Vlast se u globalnom svijetu mora raspačati, tako kako je bila raspačana u Europi do uspostave Unije. To je europska politička i ljudska baština.

TELEGRAM: Koja je uloga SAD-a u procesu globalizacije?

25.10.2011., Zagreb - Zdravko Mrsic, politicki analiticar, bivsi politicar koji je bio prvi Ministar inozemnih poslova tadasnjeg ministarstva, danas Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Zdravko Mršić bio je prvi ministar vanjskih poslovaPIXSELL

MRŠIĆ: Demokratski predsjednici Wilson, Roosevelt, Kennedy, Clinton i Obama su nositelji hegemonije slobodnog svjetskog kapitala, koji se skriva iza ljudskih i nacionalnih prava, iza demokracije i slobodarstva. To su sredstva depolitizacije i potkopavanja država te otvaranja tržišta. Ratove su obično počinjali demokratski predsjednici. Republikanci u SAD su nacionalna stranka i stranka domaćeg kapitala. Ipak im je koliko-toliko stalo do dobrobiti naroda. Demokrati su stranka kozmopolitskog, slobodnog kapitala. Veliki republikanski predsjednici Eisenhower, Nixon i Reagan bili su državnici svjetskog dijaloga i dogovora.

Danas je globalizacija jedina svjetska velesila, koja ugrožava sve narode jednako te ih prisiljava na oprez i na stvaranje nacionalnog političkog konsenzusa. Stoga se velike zemlje moraju tijesno povezati i međusobno dogovarati, kako bi ukrotile postupak globalizacije i suzbile njezinu prijetnju.

TELEGRAM: Ipak, u globaliziranim svijetu se danas manje ratuje?

MRŠIĆ: Zato jer globalni svijet ne podnosi međudržavne ratove pa se sad ratuje unutar naroda. Otvoreni napadi na tuđi prostor zamijenjeni su oružanim intervencijama uperenim na ljude i vlasti, kao što se dogodilo u Srbiji, Somaliji, Afganistanu, Iraku, Jemenu, Libiji ili Siriji. Kako bi se discipliniralo narode podižu se građanski ratovi ili se izvode državni udari, kao što se dogodilo u Egiptu i Ukrajini.

Istovremeno se američki demokratski predsjednik Obama trsi izvesti političku i gospodarsku invaziju dviju međusobno udaljenih skupina zemalja putem sporazuma o trgovini i ulaganjima, zvanim TTP i TTIP. Ti bi sporazumi narodima uskratili vođenje i vlastite unutarnje, a ne samo vanjske politike. Riječ je o superhegemoniji.

TELEGRAM: No, u ovom trenutku prevladava uvjerenje da najveća opasnost po Europu dolazi iz Rusije?

MRŠIĆ: Rusija je povijesno dio Europe. Europa od Rusije nije strahovala. Bilo je obrnuto. Rusija je prvi put bila proglašena neprijateljicom Europe i svijeta poslije Oktobarske revolucije jer se tamo počeo uspostavljati nekapitalistički politički sustav. Rusija je bila i ostala zemljopisno najvećom zemljom svijeta, koja je 1914. godine imala 16% svjetskog BDP-a. Kapital se nije mirio s gubitkom velikog tržišta. Revolucija u Rusiji bila je izvedena nakon stoljetnog napora za promjenu političkog sustava koja bi ojačala Rusiju. Lenjin je nastojao uzeti vlast u Rusiji ne bi li obnovio snagu ruske države. Njegova revolucija nije bila klasna, nego nacionalna revolucija.

Danas se agresivnost Rusije dokazuje „povratkom Krima matici zemlji“. Krim je 1955. godine iz Rusije premješten u Ukrajinu, koja je bila druga administrativna jedinice iste države

Nakon propasti europskog komunizma slaba Jeljcinova Rusija učas je postala miljenicom kapitalista, ali nije bila miljenicom Rusa, koji su shvatili da oni svoju zemlju moraju opet ojačali. Vladimir Putin izveo je novu, ali mirnu nacionalnu revoluciju jačanja države. Stoga je Rusija opet proglašena opasnom, jer je postala zaprekom neodgovornom kolanju kapitala. Rusi su prihvatili politizam, po kojemu je politika prije gospodarstva. Usto, Rusija njeguje gospodarski nacionalizam, po kojemu se kapital veže uz prostor i uz rad. Može li Rusija sa svojih 2% svjetskog BDP-a ugroziti EU, koja je prije Velike recesije imala 25% svjetskog BDP-a.

Tvrdi se da Rusija vojno ugrožava „slobodnu“ Europu. Ipak, Rusija je u prošlosti vodila samo domovinske ratove. Rusiju su uvijek napadali, a ona je braneći se zauzimala dodatan prostor da se bolje zaštiti. Tako je Staljin napravio poslije pobjede nad fašizmom. Njegove postrojbe zauzele su Berlin. Danas se agresivnost Rusije dokazuje „povratkom Krima matici zemlji“. Krim je 1955. godine iz Rusije premješten u Ukrajinu, koja je bila druga administrativna jedinice iste države. Međutim, nakon izvedbe državnog udara u Kijevu, Krim se bio našao u neprijateljskoj državi. To je za „majčicu Rusiju“ bilo previše.

TELEGRAM: Bilo kako bilo, Europa je ponovno, kao i u vrijeme komunizma, ponovno nepomirljivo podijeljena?

MRŠIĆ: Ona je umjetno politički podijeljena. Sredstvo podjele Europe je NATO. To nije obrambeni savez, nego političko sredstvo podjele Europe. Rusija je jedina europska suverena država. Stoga, ostatak Europe ili EU treba prvo povesti i dobiti politički rat za svoje oslobođenje od SAD. Istom tad će Europa moći zauzeti stav prema Rusiji. Zanimljivo je to, što su SAD jedina država svijeta koja stalno proizvode neprijatelje.

TELEGRAM: Hoće li SAD, pokraj Rusije, Kine, Indije, dalje moći imati dominantnu ulogu u svijetu?

MRŠIĆ: Osim Kine, Rusije i Indije u postupku globalizacije gospodarski i politički afirmirale su se i druge zemlje, koje čak imaju i znatan prostor i veliko pučanstvo. Čini se da su u isto vrijeme SAD slabo prošle. One žive na dug, drže vojsku na dug i prijete na dug. Propali su im gradovi, zapuštena im je fizička infrastruktura, izvoze radna mjesta, a kapital u njima potpuno nadzire politiku i ne dopušta da se ona sažme u suvislu i jedinstvenu direktivu za vođenje narodnih poslova. U SAD ima nekoliko središta vlasti, koja su međusobnim oprekama imobilizirala američku demokraciju. SAD su na velikoj političkoj prekretnici.

Ipak, tri spomenute velike zemlje imat će posebnu ulogu, zbog svoje gospodarske snage i političkog iskustva njihovih drevnih naroda. Međutim, njima će se na nov način pridružiti i SAD, koje će se prenuti i osposobiti za suradnju, koja je u sredini između imperijalizma i izolacionizma. Mislim, da će biti neizostavna uloga i obnovljene, slobodne Europe, kojoj pripada i Rusija, koja je u srcu eurazijskog kopnenog masiva. Zar nije očito da kopneni masivi postaju važniji od svjetskih mora?

Sa suprugom Mirnom Mršić Flogel
Sa suprugom Mirnom Mršić FlogelPIXSELL

TELEGRAM: Kakva će u takvoj situaciji biti pozicija SAD-a?

MRŠIĆ: Smatram da će se SAD uskoro pretvoriti u običnu, ali jaku državu i da će odbaciti ideju o svojoj odabranosti i izuzetnosti. One će se okaniti navike, da svijetom šire svoje endemne društvene vrijednosti. SAD trebaju prestati ispovijedati uvjerenje, da su upravo one najugroženija zemlja svijeta. One trebaju preuzeti odgovornost prvotno za svoj prostor i za svoje ljude.

Svijet očekuje od Amerike da promijeni svoju geopolitičku misao, a politička promjena bubri i u europskim narodima. Euroatlantski brak je sputao oba istorodna partnera. Razvod tog braka donio bi društvenu dinamiku i životnu vedrinu i Europi i Americi. Američki nagon za hegemonijom najveći je jedinačni politički problem u današnjem svijetu.

TELEGRAM: Ako dobro razumijem, vi izlaz iz globalne svjetske krize vidite u ponovnom jačanju države?

MRŠIĆ: Globalizaciju nisu predvodile države, nego kapital i korporacije. Posljedice sadašnjeg načina globalizacije je politički, gospodarski, sigurnosni i ljudski kaos. Drukčije nije ni moglo biti. Kapital i korporacije samo srljaju i „ne gledaju ni naprijed ni natrag“. Sad se uviđa da prvo poluvrijeme globalizacije nije dovelo do konačnog stanja svijeta i „kraja povijesti“. Ono je bilo samo tranzicijom svijeta u novo razdoblje globalnosti. U drugom poluvremenu države će preuzeti vodeću ulogu u sređivanju svijeta i uklanjanju kaosa stvorenog tržišnom globalizacijom.

Stoga smatram da je Obamina ideja TTP-a i TTIP-a velika zabluda i podvala. Ona bi trebala dati nov zamah korporacijama i neuređenom tržištu. Nasuprot tomu, dolazi vrijeme „putova svile“, naftnih i plinskih tokova svih zemljopisnih usmjerenja, višedržavnih infrastrukturnih sustava, međudržavnih projekata u proizvodnju i dopremi hrane, višenacionalnih regionalnih saveza za suzbijanje terorizma, stvarnog zatiranja trgovine narkoticima, smanjenja migracija putem mjesnog gospodarskog razvitka te sustavne borbe protiv utaje ili izbjegavanja plaćanja poreza.

Smatram da je Obamina ideja TTP-a i TTIP-a velika zabluda i podvala. Ona bi trebala dati nov zamah korporacijama i neuređenom tržištu

Rast će se ubuduće morati vezati uz tehnološke inovacije i izume u području proizvoda. Kapital će morati prestati lutati tržištima i sve će se više vezati uz rad i prostor. U tomu će biti presudna uloga država, jer se kapital mora ukrotiti i prisiliti na preuzimanje odgovornosti. Bilo je dosta dvadeset pet godina svjetskog liberalističkog eksperimenta. Dolazi vrijeme politizma, u kojemu će vođenje javnih poslova životnih zajednica nositi prevagu nad nagonom kapitala da se neprestance gomila, da slobodno luta tržištima i da neodgovorno postupa.

TELEGRAM: Kako u takvoj situaciji Europa i EU mogu zaštiti svoje interese?

MRŠIĆ: Europska unija je nesuverena politička tvorevina, koja nije u stanju proizvesti politiku i koja nema svoj sustav zaštite. To je pokazala izbjeglička navala na Europu. Unija je od Zajednice preuzela najveće gospodarstvo svijeta, ali se njezino gospodarstvo izgubilo u globalizaciji i u Velikoj recesiji. Zbrka u Uniji glede stava prema Rusiji, glede europske sigurnosti i glede navale izbjeglica pokazuje da je Unija izgubila i cjelovit i jedinstven sustav uvjerenja kakav je resio Zajednicu i kakav je Europa dugo njegovala. Vodstvo EU još nije spremno priznati i prihvatiti kakvo je stanje Unije.

Narodi Europe moraju prisiliti izgubljeno vodstvo Unije da prizna svoju krivnju. Ono je služilo interesima kapitala, a ne probitcima svojih ljudi i svojih naroda. Unija treba sa sebe zbaciti okove američke hegemonije, vratiti suverenost svojim narodima i pustiti ih da slobodno razviju društvenu dinamiku, koja će Europi donijeti preporod. Narodi su otporna i pouzdana društvena sila. Unutarnja društvena dinamika svake životne zajednice bolji je način zaštite životnog prostora od utvrđenih granica ili vojne sile.

Europa može postati poželjnom za suradnju, umjesto da ostane mogućim plijenom politike tuđih sila. Sadašnja potreba oporavka Europe tražit će također promjenu političkog sustava u njoj. To je prethodilo i obnovi Europi poslije svjetskih ratova.

TELEGRAM: Kakva je onda po vama budućnost EU?

MRŠIĆ: Europsku Uniju očekuje velika preobrazba političkog sustava. U studiji koju sam nazvao „Europska zajednica mira i sigurnosti“ ocijenio sam da Europska unija propada, jer nije u stanju proizvesti politiku, uspostaviti gospodarski rast i zaštititi samu sebe te da joj se putem multikulturnosti rasuo sustav uvjerenja. Ključni problem Unije je nesposobnost stvaranja i vođenja politike.

U suočenju s problemom izostanka politike Unija ima dva trivijalna i otrcana rješenja. Jedno je takozvana sve tješnja integracija unutar Unije i jačanja tržišnog jedinstva sa SAD. To rješenje zagovaraju Europska komisija i neizdašna Angela Merkel i ono bi jamačno dovelo do nenadziranog rasapa Unije. Drugo je neuputno dogovorno i ustavno vraćanje Unije od dvadeset osam članica u Europsku ekonomsku zajednicu. To rješenje bi svaku europsku zemlju osim Rusije učinilo beznačajnom u svijetu.

TELEGRAM: Koje je, po vama, najbolje rješenje?

MRŠIĆ: Unija se treba smišljeno i domišljeno preobraziti u savez federacija suverenih država, pri čemu bi svaka članica svake federacije sačuvala zakonodavnu, prostornu, gospodarsku i monetarnu suverenost. Članice federacija bi se kao jednake dogovarale u svim političkim, sigurnosnim, gospodarskim i ljudskim pitanjima, kao što je bilo u Europskoj ekonomskoj zajednici od 12 članica. Federacije bi se napravile oko četiriju najvećih europskih gospodarstava, Britanije, Francuske, Njemačke i Italije.

U prvoj bi se federaciji mogle okupiti Nizozemska, Britanija i skandinavske zemlje; u drugoj atlantske romanske zemlje od Belgije do Portugala; treću bi mogle činiti Poljska, Njemačka, Austrija, Češka i tri baltičke države; četvrtu bi činio luk zemalja od Malte preko Slovačke i Mađarske do Grčke i Cipra. Federacije bi imale svoju vojsku i policiju, ali ne i zajedničku monetarnu politiku.

05.12.2012., Bjelovar - Na studijskom odjelu Narodne knjiznice Petar Preradovic odrzano je predstavljanje knjige "Podjela zapada - prostorna drzava i podijeljeno drustvo", a koju je promovirao autor Zdravko Mrsic. Photo: Damir Spehar/PIXSELL
Zdravko Mršić na promociji svoje knjige “Podjela zapada – prostorna drzava i podijeljeno drustvo.”PIXSELL

Po pučanstvu, gospodarskoj snazi i veličini zemljopisnog prostora federacije stoje unutar omjera 100:130. U svakoj federaciji postoji ozbiljna protuteža snazi njezine najveće države. U federacijama bi se dogovarale politika, sigurnost i gospodarski odnosi tako, kako se prije dogovaralo u EEZ. Federacije bi međusobno koordinirale politiku, gospodarske odnose i sigurnost, koji ne bi bili skamenjeni ustavnim rješenjima, kakva sad sputavaju društvenu dinamiku članica Unije.

Federacije i savez federacija trebaju ozbiljno štititi svoja gospodarstva i tržišta. U Savezu se treba voditi dogovorno, a ne čvrsto plansko ili neodgovorno tržišno gospodarstvo. Savezom federacijom trebaju dogovorno upravljati suverene države odgovorne svojim građanima ili životnim zajednicama, a ne prohtjevi slobodnog kapitala i neodgovornih korporacija. Savez bi odlučivao o svojem proširenju i bdio bi nad zajedničkim i jedinstvenim sustavom uvjerenja. Najbolje bi bilo da sjedište saveza bude u Beču i da se jednom zauvijek razori Briselski zid. Novom, slobodnom europskom savezu bi mogle i trebale s vremenom pristupiti sve zemlje Europe uključujući Rusiju i Tursku, koje bi bile ravne uspostavljenim i dodatnim federacijama. U tom bi slučaju i Njemačka bila federacijom, ali bi se istočnoeuropske države mogle svrstati u dvije federacije od kojih bi jedna okupljala male i srednje zemlje pravoslavne baštine. Hrvatska i jadranske zemlje pripadale bi uistinu sredozemnoj federaciji.

Svako buduće povezivanje suverenih europski država treba također biti sračunati na osposobljavanje Europe za politiku i za stvaranje istinske unutarnje europske društvene dinamike. Sad Europa sahne sapeta u briselskim euroatlantskim okovima.

Mladen Pleše
Novinar
288 članaka Više o autoru