Priprema li se Kremlj, uplitanjem u američke izbore i financiranjem europskih desničara, za Hladni rat
Ruski predsjednik polako stvara novu verziju Komiterne
Novinar američkog The Atlantica, Mike Lofgren, nedavno je prolistao njemački politički časopis Compact. Na prvi pogled učinilo mu se da čita neki antiamerički ljevičarski časopis, ali je daljnjom analizom shvatio da časopis ustvari proizlazi iz malo drukčijeg ideološkog spektra. Uređivačka politika Compacta izrazito je desna i proruski orjentirana, piše The Atlantic.
Urednik magazina Jürgen Elsässer nekada je bio ekstremni ljevičar. Elsässer se protivio ujedinjenju Njemačke i bio urednik Nove Njemačke, bivšem službenom glasilu Stranke socijalističkog jedinstva Istočne Njemačke, koja je bila interesno vezana uz bivši SSSR. U međuvremenu Elsässer je postao radikalni desničar i povezao se s novom antiiseljeničkom strankom Alternativa za Njemačku.
Urednik pobornik Kremlja
Prestižne njemačke novine die Zeit Elsässera nazivaju pobornikom Kremlja. Elsässerov prelazak iz jedne u drugu političku opciju sugerira kako se radi o čovjeku koji je ustvari oduvijek pokazivao sklonost Moskvi, ali ju je demonstrirao na različite načine. Elsässer je ove godine spomenut u dokumentarnom filmu o ideološkom i financijskoj povezanosti njemačkih desničara s Rusima, koji je prikazan na njemačkoj javnoj televiziji ZDF.
Na svojem blogu Elsässer nije nikada nije krio oduševljenje ruskim režimom, a Putinovo bombardiranje Alepa nazvao je logičnom operacijom i usporedio je s ruskom obranom Staljingrada. Postoje i brojni drugi elementi koji dokazuju ruske otiske prstiju u uređivačkoj politici magazina Compact koja konstantno potiče sovjetsku propagandu protiv NATO-a.
Trump kao uzor desničarskim strankama
Naime, klasična sovjetska propaganda američke demokrate i republikance uvijek je tretirala kao promjenjive komponente buržujske strukture moći. Ipak, aktualna Putinova vlada Donalda Trumpa već dugo doživljava kao čovjeka koji bi mogao poboljšati američke odnose s Rusijom.
Putin očito preko ovih novina, ali i drugih europskih saveznika, svim europskim desničarima želi dokazati da je najveća demokracija na svijetu omogućila običnom demagogu da postane kandidat za predsjednika. Odnosno, Putim želi poručiti da ako desničarske stranke budu dovoljno uporne i, po uzoru na Donalda Trumpa, budu pokretale prave teme, imaju šanse postati bitni čimbenici na parlamentarnim izborima u svojim zemljama.
Ruske donacije europskim desničarima
Čelnici desnih europskih stranaka do sada su primili veliku količinu ruskog novca. Blagajnik francuske Nacionalne fronte, koju predvodi Marine Le Pen, izjavio je kako je od Rusa zatražio kredit od 27 milijuna eura. Nigel Farage, bivši čelnik britanske Nezavisne stranke i tvorac Brexita, pojavio se na RT-u, medijskom carstvu koje bogato subvencionira ruska vlada. Inače, Farage je bio jedan od govornika na Trumpovom izbornom skupu u Mississipiju.
Tijekom Hladnog rata Rusi su financijski podržavali ljevičarske pokrete u Europi, a sada na isti način podržavaju potpuno drugačije ideološke igrače, desničare. Sadašnjim prilično zategnutim odnosima između Rusije i SAD-a prethodio je čitav niz loših političkih poteza s ruske i američke strane.
Rusija kao prijetnja
Kada se 1990. godine raspravljalo o ujedinjenju Njemačke, buduća Sovjetska Unija vjerovala je u dogovor prema kojemu Amerika, Velika Britanija i Francuska neće tražiti nove članice u zemljama bivšeg Varšavskog pakta. Rusi su zauzvrat pristali povući svoje trupe s teritorija Istočne Njemačke.
Ovaj je dogovor ugrozio republikanski predsjednički kandidat Bob Dole koji je 1996. godine predložio tzv. rani razvoj proturaketne obrane, a Rusiju je nazvao potencijalnom prijetnjom. Na taj je način privukao glasove brojnih doseljenika iz Istočne Europe u Chicagu, Milwaukeeju i Clevelandu. Tadašnji demokratski predsjednički kandidat, Bill Clinton, uzvratio mu je prijedlogom da se NATO proširi na Istočnu Europu.
Proširenje NATO-a na istočnu Europu
To se dogodilo 1999. godine kada su se NATO-u priključile Poljska i Češka. Pet godina nakon toga, kada je predsjednik SAD-a bio George W. Bush. NATO-u se priključilo još sedam istočnoeuropskih zemalja. Putin je 2008. godine poslao vojsku u Gruziju. Na taj je način Amerikance upozorio što ih može očekivati ako ponude članstvo u NATO-u Ukrajini. Ipak, u veljači 2014. ukrajinska oporba svrgnula je Viktora Janukovića, proruskoga političara.
Nakon toga je uslijedio ozloglašeni telefonski razgovor između zamjenice američkog državnog tajnika Victorie Nuland i američkog veleposlanika u Ukrajini Geoffrey Pyatta u kojemu su njih dvoje raspravljali tko bi bio pravi čovjek za vođenje Ukrajinu. U ožujku 2015. godine, Rusija se povukla iz Sporazuma o konvencionalnim oružanim snagama u Europi, a prije nekoliko mjeseci Kremlj se povukao iz sporazuma sa SAD-om o neutralizaciji plutonija.
Novi Hladni rat
Washington je očito dobre političke odnose s Rusijom izgubio zbog niza loših poteza, a Rusi su se Amerikancima zamjerili zbog prekida diplomatskih ugovora i hakiranja e-mailova. Ruski znanstvenik Samuel Charap istaknuo je kako su Rusi do sada svoje političke ciljeve postizali prilično racionalno i obrambeno. U Ukrajini su stvorili tampon zonu protiv NATO-a, a u Siriji održavaju prijateljske donose s Assadovim režimom.
Te racionalne i obrambene metode ruska vlada prilično je promijenila uplitanjem u unutarnju politiku SAD-a. Posljednjih nekoliko mjeseci preko desničarskih europskih medija širi propagandu o američkim predsjedničkim izborima. Rusima se očito sviđa što na njima sudjeluje kandidat koji na sve strane hvali ruskog premijera.
Putinu izgleda nije jasno da je zauzimanjem strana u predsjedničkim izborima naglasio rusku ulogu u budućem hladnom ratu između SAD-a i Rusije. Taj Hladni rat izbjeći se može samo ako se obje strane suzdrže od sukoba, što se u protekla dva desetljeća, nažalost, nije dogodilo.