Proeuropski političari, čini se, imaju novu taktiku u borbi protiv populista; umjesto da ih ignoriraju, sad aktivno brane EU

Kako zaustaviti val nacionalizma koji se širi Europom?

FOTO: AFP

Kada se francuski predsjednički kandidat Emmanuel Macron prošlog mjeseca susreo s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, razgovorom su došli do pitanja koje muči europski politički establishment. Kako zaustaviti val nacionalizma koji se širi Europom? Gospodin Macron, koji se za mjesto predsjednika Francuske bori s euro-skeptičnom desničarkom Marine Le Pen, imao je spreman odgovor. Europskoj uniji treba više, a ne manje integracije.

Mainstream državnici već se godinama, suočeni s rastom populističkih pokreta, koriste strategijom ignoriranja njegove retorike, odbacivanjem zahtjeva za razmontiravanjem EU kao recepta za nerede i, s vremena na vrijeme, imitiranjem njegova jezika. Posljedice takvog pristupa pokazale su se u procesu koji je doveo do Brexita, uzletu Le Pen u Francuskoj, ali i nedavnom rastu euroskeptičnog kandidata s francuske krajnje ljevice, Jean- Luca Melenchona, piše WSJ.

Nova strategija u borbi protiv populizma

S obzirom da su izbori u Francuskoj u nedjelju, a u Njemačkoj nešto kasnije ove godine, pro-europske snage trude se zauzeti drugačiju poziciju u svom odgovoru na populizam: potpunu obranu ekonomskog bloka i njegove uloge u budućnosti zemalja koje mu pripadaju. Tako, kada gospođa Le Pen tvrdi da je euro korijen svih francuskih ekonomskih problema, Macron odgovara da u zajedničkom europskom tržištu vidi ključ francuskog prosperiteta.

Podržavatelji Nacionalne fronte kažu da Macron, kada bitku počinje na polju budućnosti Europe, zapravo ide na ruku Le Pen. Ona tu svađu čeka godinama. “To je njeno pitanje. Ako ju misli napasti na tom polju, dobiti će šamar”, rekao je WSJ-u Raphael Ricci, policajac iz Reimsa. Macronova ljubav spram Europske unije nije, doduše, bezuvjetna. Kaže da su bloku potrebne ozbiljne promijene ako se misli obraniti od vala euroskepticizma.

Macron i Merkel nemaju baš iste stavove

Jedan od njegovih ‘kontroverznijih’ prijedloga u tom smislu je da najjače od 19 zemalja koje koriste euro moraju pomagati slabijima da podnesu financijski teret. Takav ga stav sukobljava s Angelom Merkel i dijelom drugih pro-EU državnika, posebno na sjeveru kontinenta. Izbori u Francuskoj bit će prvi veliki test strategije direktne konfrontacije s anti-EU snagama.

Anketa koju je EU provela u zemljama članicama pokazala je da je udio građana s pozitivnom slikom bloka pao na 35 posto, i to s razine od 50 posto, koliko je bio prije desetak godina. No, to je ipak i dalje nešto bolje u odnosu na najnižu točku percepcije EU iz godina vrhunca financijske krize 2011.-2013 godine. U anketi, na primjer, 37 posto Nijemaca ocijenilo je EU kao pozitivnu, što je skok od osam postotnih bodova u odnosu na proljeće prošle godine. U Francuskoj pak EU kao pozitivnu vidi 29 posto građana, što predstavlja pad od 7 posto.

Pro-europske snage iz različitih zemalja se povezuju

Posljednje ankete prije izbora u Francuskoj pokazuju da su četiri kandidata pri vrhu. Macron je skočio iznad kandidata tradicionalnih stranaka i stoji rame uz rame s Le Pen. Teško je procijeniti koliko je za njegov uspjeh zaslužan pro-europski stav, a koliko činjenica da je protivnik i ekstremne ljevice i ekstremne desnice. Ankete predviđaju da bi Macron, uđe li u drugi krug s Le Pen, trebao pobijediti. U Njemačkoj, koja će kancelara birati u rujnu, proerupski kandidat Martin Schulz mobilizirao je glasače centra i oduzeo zamah populističkoj desnici. Anti-imigrantska i anti-europska “Alternativa za Njemačku (AFD)” drastično je pala u anketama od kraja siječnja, iako bi trebala po prvi puta ući u parlament.

Pro-EU kandidati sve više gledaju izvan granica vlastitih država kako bi mobilizirali birače. “Dragi prijatelji u Francuskoj, danas vam iz Berlina šaljemo poruku čvrste solidarnosti. Zajedno ćemo pobijediti neprijatelje tolerancije i suradnje”, rekao je nedavno Schulz na okupljanju političara lijevog centra. Macron se susretao i sa Schulzom, kandidatom Socijal-demokrata, i sa Merkel, koja gura ideju prema kojoj je EU potrebna dublja integracija kako bi mogla funkcionirati kao suverena država.

Pro-europski političari moraju premostiti razlike

Pro-europski političari moraju premostiti i razlike unutar sebe, poglavito razdor između sjevera i juga koji se produbio kroz financijsku krizu 2008., prijetnju terorizma i migrantski val. Sjever i jug Europe sukobljeni su oko pitanje koje mnogi ekonomisti vide kao Ahilovu petu eurozone: njene nemogućnosti da se nosi s teretima duga slabijih članica poput Grčke. Mjere štednje koje je nametnula Njemačka naštetile su krhkim ekonomijama, tvrde brojni ekonomisti, no omekšavnje fiskalnih pravila moglo bi porezne obveznike na sjeveru, u isto vrijeme, opteretiti posljedicama, kako to mnogi vide, rasipničkog juga.

Južne EU ekonomije sjever krive zbog nametanja mjera štednje i ostavljanja zemalja na periferiji da se same bore s migrantskim valom. Francuska, koja se suočava s ozbiljnim sigurnosnim i ekonomskim izazovima, povukla se iz svoje tradicionalne uloge tzv. mosta u toj podjeli između sjevera i juga. Predsjednik Francois Hollande nije se pokorio pravilima eurozone oko proračunskog deficita i usprotivio se pozivu EU za korjenitom reformom francuskih rigidnih radnih zakona. Njegova je vlada, uz to, odbila primiti velik broj izbjeglica.

Francuska je prestala biti most Europe

Nakon napada Islamske države na Pariz 13. studenog 2015. gospodin Hollande predložio je promjene ustava kako bi neki francuski državljani osuđeni za terorizam mogli izgubiti status građana. Prijedlog je uzburkao političku scenu, a dio parlamentarne većine priključio se opoziciji kako bi ga blokirali. Gospodin Macron, koji je u to vrijeme bio ministar gospodarstva, počeo je iscrtavati novi kurs. Rekao je da osjeća “filozofsku neugodu” oko koncepta oduzimanja državljanstva, a nezadovoljan je bio i činjenicom da je Hollande odbio njegov prijedlog da se smekšaju zakoni o radu. Macron je tada pokrenuo vlastiti politički pokret, En Marche, i napustio vladu.

Poput Hollandea, gđa. Merkel se prošle godine suočila s pritiskom da se pomakne udesno, u njenom slučaju kako bi se mogla natjecati s anti-imigrantskom AFD nakon dva napada islamskih migranata. U to vrijeme činilo se da će borba s AFD-om biti njen najveći izborni izazov, no iznenadna kandidatura gospodina Schulza promijenila je jednadžbu. Socijaldemokrati su ove godine dobili više od 16.000 novih članova, što je 4 posto ukupnog članstva i više od ukupnog broja novih članova u cijeloj prošlog godini. Jedan od glavnih razloga zbog kojih se ljudi priključuju je da se bore protiv populističke desnice, kaže glasnogovornik stranke.

‘Disfunckionalnost eura je dobra za Njemačku’

Iako se Merkel također zalaže za jaku EU, gospodin Schulz ima nešto za što kritičari trenutne kancelarke kažu da joj često nedostaje – emociju. Njegovo približavanje u anketama sprječava da Merkel krene udesno u kapanji jer bi tako riskirala gubitak glasača s centra. Macron je sastanak s Merkel tražio u veljači. Francuski kandidat nikada nije ništa osvojio na izborima i želio je pokazati kako može ravnopravno razgovarati sa svjetskim vođama. Sam sastanak s Njemačkom kancelarkom za njega je bio pobjeda.

Macron je na sastanku morao navigirati političkim neslaganjima s Merkel. Malo prije susreta, održao je govor u kojem se žalio da euro nepošteno ide u korist njemačkoj trgovini i šteti drugim EU zemljama. Teza, koja se često može čuti na europskom jugu, je da bi njemački izvoz patio da Njemačka još koristi snažnu marku i da se zapravo Njemačka okoristila s dijeljenjem slabije valute s 18 drugih zemalja. “Disfunkcionalnost eura je dobra za Njemačku. Imate koristi od te disfunkcionalnosti”, rekao je Macron u govoru na Sveučilištu Humboldt u Berlinu.

New deal u eurozoni

Njemački dužnosnici protive se takvoj tezi i inzistiraju da je slabost u eurozoni loša i za Njemačku. Macron traži “new deal” u eurozoni s zajedničkim proračunom koji bi mogao izdavati obveznice i reagirati kada bi se zemlje suočile s ozbiljnim ekonomskim šokovima.Takvi prijedlozi prelaze ono crvenu liniju vlade Angele Merkel, a to je prisiljavanje njemačkih poreznih obveznika da jamče za tuđe dugove.

Macronov pomoćnik rekao je da se razgovor između dvoje političara ticao rasta nacionalističkih pokreta i potrebe za dubljom europskom suradnjom, no Macron je također izjavio da su potrebe promjene u eurozoni koji bi se odnosile na neravnotežu između Njemačke i siromašnijih susjeda. Kada je Merkel pitala kako napreduju izbori u Francuskoj, Macron je rekao da njegov čvrsto pro-europski stav predstavlja rizik. Napuštajući sastanak, Macron je novinarima rekao da su on i gđa. Merkel bili u dobrom raspoloženju. Dan ranije, gospodin Wilders i njegova anti-imigrantska stranka izgubili su izbore u Nizozemskoj. “Čestitali smo si”, rekao je Macron.