Svi pričaju da će Grčka izaći iz eurozone, a mi podsjećamo na naš intervju s harvardskim profesorom koji tvrdi da to uopće nije loše

Kao uvjereni libertarijanac, poznat po zalaganju za legalizaciju svih droga i jedan od rijetkih američkih ekonomista koji je 2008. tvrdio da posrnule američke banke treba pustiti da bankrotiraju, Miron tvrdi da sve što konvencionalno smatramo katastrofalnim ishodom u grčkom slučaju dugoročno može biti zdravo ne samo za eurozonu nego i za Europsku uniju. U razgovoru koji smo vodili u srijedu objašnjava zašto.

Telegram: Profesore Miron, da ste Grk, kako biste glasali na referendumu u nedjelju?
Miron: Glasao bih ‘ne’.

Telegram: Zašto?
Miron: Zato što Grcima, čak i da dobiju novo produljenje roka otplate ili financijsku pomoć, ne može biti bolje dok im toliki dug visi nad glavom. Svaka pomoć dolazi s uvjetima.

Telegram: Što mislite o uvjetima koje kreditori postavljaju Grčkoj?
Miron: Neki su razumni. Grčka mora smanjiti troškove mirovinskog sustava, produljiti rok odlaska u mirovinu i deregulirati tržište rada. Ali uvjeti poput povećanja poreznih stopa su kontraproduktivni.

Politika stroge štednje

Telegram: Je li politika stroge štednje dobra za Grčku?
Miron: Politika stroge štednje ovdje se pogrešno primjenjuje. Mjere štednje kao način smanjenja deficita za Grčku nemaju smisla jer je njoj prekasno smanjivati deficit. Osim toga, smanjenje proračunskih troškova i povećavanje poreza treba promatrati odvojeno. Za Grčku smanjenje troškova ima smisla. Empirijsko i teorijsko iskustvo pokazuje da je dizanje poreza općenito grozno rješenje. Ovo što se traži od Grčke, da provede oboje zajedno, potpuno je kontraproduktivno.

Telegram: Grčka vlada tvrdi da ne može rezati troškove jer bi to povećalo ionako kritično siromaštvo u zemlji.
Miron: Nemaju izbora. Ako odbace pomoć EU, nemaju drugog načina da održe proračun. Nisu mirovine jedini način uštede, Grčka ima jedan od najnapuhanijih vojnih proračuna u EU, tolika zaštita minimalaca i sindikata, ograničavanje otvaranja novih tvrtki, sve je to nepotrebno i štetno za grčku ekonomiju i predstavlja prostor na kojemu se mogu smanjivati troškovi.

Telegram: Općenito gledajući, treba li Grčka nastaviti ovim putem pregovora i obnavljanja pomoći?
Miron: Grčka treba odustati od pomoći. Što dulje bira ostanak u EU i plaćanje dugova, živjet će u neizvjesnosti, a to je za njih najgore. Nikad neće znati hoće li mjere koje dogovori s kreditorima dati rezultate i novi ulagači neće baš hrliti u takvo okruženje.

Telegram: Vi mislite da bi Grčka trebala odbiti platiti dugove i izići iz eura?
Miron: Da. Kratkoročno to bi bilo vrlo bolno, nova valuta doživjela bi značajnu devalvaciju, Grci bi bitno osiromašili jer bi pale plaće, ali dugoročno bi kvalitetnije rasli.

Telegram: Ne mislite li da je grčka ekonomija sa svojom strukturom, depresijom i fiskalnim kaosom trenutno preslaba da bi se upuštala u takav rizik?
Miron: Ostanak u euru za Grčku je puno opasniji. Euro sam po sebi nije bio dobra ideja, a kamoli za Grčku, koja je u eurozonu primljena bez ikakva pokrića, osim optimističnog nadanja da će fiskalni balans Maastrichta funkcionirati. Grčka nije ispunjavala kriterije eura tada, a danas ih pogotovo ne ispunjava niti će ih ispunjavati u doglednoj budućnosti.

Ako Grčka ne plati dug, treba izaći iz eurozone

Telegram: Bi li EU trebao dogovoriti potpuno nove uvjete s Grčkom, početi od nule?
Miron: Ne. Da sam EU, ne bih Grčkoj dao ni eura dodatne pomoći. EU treba zahtijevati da Grčka plati dug. Ako ne plati, prema sporazumima EU, mora izići iz eurozone. Grčka nikad nije trebala ni ući u euro, a kako mislim da ni EU nije trebao uopće uvoditi euro, grčki izlazak realno nije gubitak. Osim za političare koji brane euro, ali oni su ga ionako uvijek gledali kroz politiku, a ne ekonomiju.

Telegram: Hoćete reći da bi nakon Grčke cijeli EU trebao odustati od eura?
Miron: Prilično sam usamljen u tome, ali mislim da bi. Jedina logika eura bila je politička, on se realno temelji tek na hipotezi da će heterogena skupina ekonomija održavati zajedničku valutu bez fiskalne unije i na pretpostavci da će, ako skupite najtalentiraniji kadar iz nacionalnih banaka u Europsku središnju banku, on biti dovoljno pametan da vodi monetarnu politiku eura. Kao što vidimo, te su pretpostavke bile krive.

Telegram: S obzirom na ključnu ulogu koju je još 2009. imao u ovoj priči, može li je MMF imati i u rješenju? Što bi trebao napraviti?
Miron: Trebao bi otpisati dug. MMF-ovi krediti ionako nemaju kolaterala, a gubitak od otpisa porezni obveznici mogu apsorbirati. MMF nikad nije trebao ulaziti u nova kreditiranja i pomoć Grčkoj. Trebali su poštivati svoje limite i naplatiti grčki dug u roku. Da su to učinili 2010., Grčka bi vjerojatno tada bankrotirala, ali bi sada imala veći potencijal za zdrav rast. Umjesto toga, nametnuli su uvjete od kojih su neki bili loše prilagođeni, a neki izravno kontraproduktivni. Sve što smo naučili od 2010. govori da bi MMF trebao pustiti Grčku da bankrotira.

Telegram: Opće je uvjerenje da će se grčke banke urušiti ako država bankrotira, one drže velik dio grčkog duga, navodno imaju samo dvije milijarde eura kapitala i dnevno žive na pomoći ECB-a.
Miron: Ne vidim zašto bi se urušile. Središnja banka može ostaviti banke zatvorene još neko kraće vrijeme, dok se sve ne denominira u drahme, i ponovno otvoriti banke. Poravnanja banaka, tvrtki, fizičkih osoba i institucija bit će ista, samo će se plaćati u drugoj valuti.

Telegram: A što će s devalvacijom?
Miron: Nema nikakva spora da bi Grčka neposredno nakon prelaska na drahmu bitno osiromašila, loš tečaj osjetili bi na uvozu i na životnom standardu, ali poanta je da su Grci već sada siromašni i da ne mogu plaćati dugove. Financijska pomoć to samo prikriva. Grčka reciklira novac koji se vraća europskim bankama i ispunjava uvjete koji njezinu ekonomiju vuku na dno. Neposredno nakon bankrota na izvjestan način bi bili bogatiji jer bi se riješili tog silnog duga.

Politika pomaganja bankama nije bila uspješna

Telegram: Zar ne bi bilo bolje naći treće rješenje za Grčku, koje nije bankrot ni daljnje gušenje štednjom?
Miron: Mislim da ga nema. Bogate članice EU, poput Njemačke i Francuske, ne žele transfer svog bogatstva na siromašnu periferiju. EU nikad nije pomagao Grčkoj nego svojim bankama. To je sada obavljeno, banke više nisu izložene i daljnju pomoć ne treba očekivati. Grčka se treba fokusirati na činjenicu da gotovo nikad neće otplatiti dug. Rast može ubrzati samo unutarnjim mjerama. Ako želi brže rasti i postati bogata zemlja, mora temeljito promijeniti ekonomsku politiku. To ne znači ukidanje svih prava i neobuzdani kaubojski kapitalizam nego puno više kapitalizma i puno manje regulative.

Telegram: I nakon financijske krize 2008. tvrdili ste da američke banke ne treba spašavati nego pustiti da bankrotiraju. Ipak, kombinacija pomoći i agresivne monetarne politike dala je rezultate.
Miron: Američka politika pomaganja bankama nije bila uspješna. Svi koji tvrde da jest, zanemaruju to da ne znamo što bi bilo da su pustili banke da propadnu. Sanacije su tržište učinile manje predvidljivim, povećan je poticaj moralnom hazardu, na životu su održane relativno disfunkcionalne i neefikasne banke. Sve je to pogoršalo stvar. Istina je da je ekonomija prestala padati osam mjeseci nakon početka programa pomoći, ali istina je i da je rast prilično spor prema povijesnim standardima. Iako je oporavak u SAD-u brži nego u EU, američka se ekonomija mogla puno brže i snažnije oporavljati da se nije pomagalo bankama. Zbog pomoći bankama rizično ponašanje i moralni hazard dovest će do nove krize.

Kriza se neće preliti na ostatak periferije eura

Telegram: Hedge fondovi su puno zaradili na grčkom dugu, investitori u problematične obveznice kažu da već gledaju dalje, u Španjolsku, Portugal i Italiju. Mislite li da će se ova kriza preliti u ostatak periferije eura?
Miron: Ne očekujem prelijevanje krize, zemlje koje spominju nisu ni izbliza u tako lošem stanju. Razvoj događaja u Grčkoj vjerojatno će ih natjerati da počnu drugačije razmišljati o euru i svojoj poziciji u eurozoni. Mnoge od njih, kao ni Grčka, nisu imale pokrića za uvođenje eura. Primljene su jer su EU političari htjeli velike i moćne Sjedinjene države Europe, ali euro je za te periferne članice bio samo poticaj za prekomjerno zaduživanje i potrošnju. Grčki izlazak iz eura neće biti kraj svijeta. Ako do njega dođe, Španjolska, Portugal i drugi vidjet će koliko će ona osiromašiti i možda zaključiti da je, ako već zadovoljavaju osnovne kriterije, bolje ostati u euru i plaćati dug kad već mogu, ali i da temeljite ekonomske reforme koje će ih učiniti efikasnijima jednostavno nemaju alternative.

Telegram: Što mislite o Aleksisu Ciprasu, kako je odigrao ovih pet mjeseci?
Miron: S obzirom na background, Cipras je od svih grčkih političara vjerojatno jedini imao političkoga kapitala i priliku da uvjeri Grke da krenu drugim smjerom. Mogao je uvjeriti zemlju da pristane na nužne reforme kako bi Grčka pokazala dobru vjeru, napraviti određeni napredak u plaćanju dugova, na temelju toga tražiti restrukturiranje koje bi dug učinilo donekle podnošljivijim. To bi bilo najbolje. Umjesto toga, igrao je populistički, prikazujući EU kao negativca, a Grke kao žrtve iako svi znaju da je situacija kompleksnija i da su obje strane griješile. Reforme su jedino što Grčka danas treba. Nikad se tamo ništa dobro neće dogoditi, s eurom ili bez eura, ako Grci ne započnu reforme. Cipras je propustio šansu da ih nagovori na to.