Prosperov Novak je, izgleda, blago opsjednut Jugoslavijom pa mu istupi ponekad djeluju kao da su iz Orwella

Dragan Markovina o emisiji Pola ure kulture

FOTO: HRT Screenshot

Za sve one koji su čitali Orwellovu 1984. nema nikakve dileme kako emisija ‘Pola ure kulture’, s naglaskom na pravedničke izljeve bijesa Slobodana Prosperova Novaka, neodoljivo nalikuje na onih famoznih pola sata mržnje u ovom poznatom distopijskom romanu.

Pojednostavljeno govoreći, Orwell je prikazao kako totalitarna politika do te mjere može potaknuti niske strasti kod mase, tako što će upornim sotoniziranjem pojedinaca, koji su predstavljeni kao državni neprijatelji, proizvesti sveopću histeriju i mržnju te odličan kanal za pražnjenje kod zaluđenih podanika.

Svoje intelektualne usluge nudi radikalnoj desnici

Čitava emisija Branke Kamenski, u kojoj je glavna zvijezda renesansno vispreni Slobodan Prosperov Novak, na koncu i ne služi ničem drugom, doli da pod krinkom promocije kulture pronalazi i prokazuje neprijatelje te priprema teren za njihovu javnu egzekuciju. Neprijatelji su, ako je tko uopće sumnjao, u pravilu komunisti i Jugoslaveni, pri čemu se čitava Novakova retorika može sažeti u par monotonih fraza o onima koji ne vole Hrvatsku i maltretiraju poštene Hrvate svojim jugoslavenstvom.

Njegov nastup se na taj način iskazuje kao logičan nastavak iste retorike koja dominira opskurnim desnim portalima i tjednicima, s tom razlikom što je on nešto pismeniji i to radi u prime timeu javne televizije. Drugim riječima, Slobodan Prosperov Novak nudi svoje intelektualne usluge radikalnoj desnici, koja u njemu pronalazi legitimaciju za prodor u mainstream.

Neargumentirani, totalitarni i lažni govori

Prije no pređemo na motive zbog kojih to radi, navest ćemo par primjera njegovog govora, koji je u pravilu neargumentiran, totalitaran i lažan. Koristeći moment nadahnuća i servirana pitanja Branke Kamenski, prošle godine je, ne pročitavši uopće moju knjigu ‘Jugoslavenstvo poslije svega’, zaključio kako ja i meni slični obnavljamo Jugoslaviju, uz naravno ogromnu količinu skandaliziranja i općih mjesta iz ovdašnjeg nacionalističkog imaginarija.

Tu je čak manji problem od toga što je lagao, predstavljala činjenica da se netko tko je profesor književnosti osjeća slobodnim govoriti o knjigama koje nije pročitao. Potom je u jednoj od emisija zaključio kako Vilija Matulu treba lustrirati i zabraniti mu javno djelovanje, zato što je rekao kako je Ivica Račan bio čovjek vrijedan poštovanja. To je po Prosperovu nedopustivo, zato jer je Račan progonio proljećare s pozicije u partiji.

Lucića nazvao monstrumom i Jugoslavenom

Nastupajući tako iz tjedna u tjedan kao hrvatska verzija ždanovizma, u prošloj emisiji je zaključio kako je Predrag Lucić monstrum i Jugoslaven te kako su njegove i Dežulovićeve knjige glupe. Kad je čovjek toliko opsjednut nečim, na način na koji je Novak opsjednut Jugoslavijom, jasno je kako njegovi motivi izgledaju sumnjivo. Što bi sve bilo u redu kad ne bi širu javnost i etiketirane pojedince maltretirao zbog problema s vlastitim porijeklom i imenom te činjenice da se rodio u Beogradu.

Imajući u vidu kako naš vrli komentator ima višedesetljetno iskustvo u denunciranju neprijatelja i jednu od ključnih uloga u slučaju ‘Vještica iz Ria’, teško se oteti dojmu kako i u ovome mora postojati nešto više od pukog zadovoljstva u tome da daješ intelektualni legitimitet masi koja atakira na nezaštićene pojedince.

Ne može podnijeti uspješnije i ostvarenije autore

Pogledamo li popis ljudi koje je Novak do sada optužio za nacionalnu izdaju, pridodavši im još i ocjenu o njihovoj umjetničkoj ili znanstvenoj irelevantnosti, a radi se o ljudima od Dubravke Ugrešić, Slavenke Drakulić, Vesne Kesić, Jelene Lovrić i Rade Iveković, preko Predraga Matvejevića i Olivera Frljića, do trojca iz Ferala, shvatit ćemo kako je Slobodan Prosperov Novak naprosto banalan.

Svi njegovi problemi izviru iz činjenice da ne može podnijeti uspješnije, talentiranije i ostvarenije autore, kraj kojih se osjeća inferiorno i ugroženo. No, najveći problem s takvim djelovanjem nalazi se u činjenici da ono ne može promijeniti stvari. Drugim riječima, obzor našeg komentatora neće daleko odmaknuti od Branke Kamenski i Matice Hrvatske, dok će obzor svih navedenih ostati čitav svijet. S Novakovim napadima ili bez njih, posve svejedno.