Nekad je nužno odabrati stranu

Proučili smo programe kandidata za novog rektora. Neki, ozbiljno, tvrde da su za loš ugled Sveučilišta krivi mediji

Za čelnu poziciju zagrebačkog sveučilišta natječe se četvero kandidata. Tko će naslijediti Borasa, znat će se 1. ožujka

27.11.2019., Petrinja – U zgradi petrinjskog Uciteljskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu svecano je otvoren Studentski boravak. Uz brojne studente i uzvanike svecanosti je nazocio i rektor Sveučilista u Zagrebu, prof. dr. sc. Damir Boras.
Photo: Nikola Cutuk/PIXSELL
FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

Rad na obnovi Sveučilišta nakon potresa, sve veće oslanjanje na financijska sredstva iz Europske unije, student u središtu obrazovnog procesa i micanje Kampusa Borongaj s mrtve točke. Ovo su točke koje u svojim programima proklamiraju sva četiri kandidata za novoga rektora – ili rektoricu – Sveučilišta u Zagrebu. Za nešto više od mjesec dana – 1. ožujka – Senat Sveučilišta među troje profesora i jednom profesoricom koji su se uspješno kandidirali, odlučit će tko će voditi najveće hrvatsko sveučilište od listopada 2022. do rujna 2026.

Kako smo pisali još u srpnju 2021., jedina kandidatkinja je Mirjana Hruškar, profesorica Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta i bivša prorektorica u upravi aktualnog rektora Damira Borasa. S njim je prekinula suradnju početkom prošle godine, u jeku niza skandala koji su tada potresali Sveučilište. Kandidati su Marijan Klarica, donedavni dekan Medicinskog fakulteta, aktualni dekan Građevinskog fakulteta Stjepan Lakušić te bivši dekan Ekonomskog fakulteta i Borasov prorektor za poslovanje Tonći Lazibat. Sada su objavljeni njihovi rektorski programi.

Jedina kandidatkinja imala bi studenta prorektora

Hruškar u svom programu navodi kako će, ako dobije povjerenje, “obnoviti ugled Sveučilišta”, čime daje naznačiti da nije zadovoljna aktualnim stanjem. Namjerava staviti poseban naglasak na studentska pitanja pa bi u svom timu imala studenta prorektora. Namjerava uspostaviti i zasebne kriterije vrednovanja za u mnogočemu specifično umjetničko područje, koje na zagrebačkom sveučilištu predstavljaju tri umjetničke akademije. Uz ministarstva obrazovanja i kulture namjerava donijeti i novu Strategiju razvoja edukacije u umjetnosti.

Sveučilište i dalje, ističe, funkcionira “po zastarjelim, papirnatim i neučinkovitim modelima poslovanja” pa namjerava digitalizirati poslovne procese te podići dostupnost i kvalitetu usluga studentima na višu razinu. Smatra kako je Sveučilište u proteklom razdoblju zapostavilo svoj prostorni razvoj na koji će, uz obnovu, biti nužno staviti naglasak oslanjajući se na EU sredstva. Želi, pritom, redefinirati posve zapostavljeni Kampus Borongaj i osigurati nove domske smještajne kapacitete za studente.

Smatra kako mnogobrojne stručne službe Rektorata, koje su tijekom Borasa raskošno bujale, treba racionalnije organizirati i dubinski analizirati njihovo poslovanje. Želi i transparentnije funkcioniranje sveučilišnih tijela, kritički dijalog u rješavanju problema, a ističe da će se zalagati za uvođenje cjelovitih programskih ugovora, modela financiranja koji priprema ministar Fuchs u kojemu se financiranje ostvaruje prema ugovorenim rezultatima. Ne manje važno, nedvosmisleno kaže kako se zalaže za otvorenost prema medijima i javnosti.

Klarica najavljuje više novca Studentskom zboru

Donedavni dekan Medicine Marijan Klarica smatra, pak, kako je javnost o sveučilišnim zbivanjima krasno informirana preko biltena Universitas, koji zajednički tiskaju zagrebačko i splitsko sveučilište, svako s pola milijuna kuna. Universitas se posljednjih godina istaknuo kao glasilo s puno lijepih fotografija rektora i nerijetkim napadima na kritičare stanja na Sveučilištu. Klarica planira dodatno ulagati u internetsku inačicu Universitasa i poticati projekt ‘Sveučilišna Hrvatska’ na HRT-u, već proslavljen intervjuima prorektora Šimprage s rektorom Borasom.

U programu stavlja naglasak na maksimalno iskorištavanje dostupnih EU sredstava iz kojih će se financirati provođenje budućih infrastrukturnih projekata i međunarodno umrežavanje sveučilišta, u čemu vidi priliku za kvalitetne istraživačko-inovacijske zajedničke programe. Zalaže se i da se u suradnji s Vladom RH i Gradom Zagrebom konačno nešto smisleno učini s Kampusom Borongaj. Želi napraviti realnu procjenu troškova obrazovanja pojedinih profila stručnjaka, na temelju koje bi pregovarao s resornim Ministarstvom oko novih programskih ugovora, kojima se ne protivi.

I on se okreće širokoj digitalizaciji Sveučilišta, koje očito u tom smislu još nije ušlo u 21. stoljeće. Što se tiče studenata, predlaže da se financijski nagrađuju dobitnici Rektorove nagrade, što je tijekom svog mandata ukinuo Boras. Najavljuje i povećanje proračuna Studentskog zbora, o čijoj smo rastrošnosti nedavno pisali. Nužno je, ističe Klarica, osigurati dodatnih 5000 studentskih ležajeva i novi dom planirati na Borongaju. O studentskom aktivizmu, dosta nespretno, govori u terminima pjevačkih zborova i zavičajnih udruga “koje potiču velik broj studenata na aktivnost”.

Lakušić pronašao krivce za lošu percepciju Sveučilišta

Program dekana Građevinskog fakulteta Stjepana Lakušića prepun je općih mjesta i izraza poput “kontinuirano poticati”, “unaprjeđivati”, “poticati i osnaživati”, “promicati”, “ojačati”. Lakušić, tako, u dijelu koji se odnosi na znanost, umjetnost i inovacije, namjerava “poticati suradnju s eminentnim znanstvenim i nastavnim institucijama i mrežama, kako domaćim (HAZU), tako i međunarodnim”. Namjerava provesti evaluaciju rangiranja Sveučilišta na međunarodnim ljestvicama i, u skladu s time, napraviti akcijski plan kako bi na tim ljestvicama bili bolji.

U upravljanju Sveučilištem želi uvesti “principe projektnog menadžementa” i snažnije projektno financiranje. Piše i o lošoj percepciji Sveučilišta u javnosti, nedostatku transparentnosti, nekvalitetnoj komunikaciju s javnošću, što za posljedicu ima “politizaciju redovnih procesa”. I potom zabija autogol. Tvrdi da percepcija nije zadovoljavajuća jer se, protivno ustavnoj autonomiji, “preko medija i politike utječe na procese unutar Sveučilišta”. Ili prevedeno; lošu percepciju stvorili su mediji koji su propitivali zabrinjavajuće poteze na javno financiranom sveučilištu.

Zato Lakušić namjerava “stvarati i osnaživati osjećaj pripadnosti Sveučilištu u Zagrebu i jačati pozitivnu percepciju Sveučilišta u javnosti”. Pohvalno, osnovao bi Studentski savjet rektora, proveo bi evaluaciju i reorganizaciju stručnih službi Rektorata, oslanjao se na EU fondove i, tvrdi, poticao rad studentskih medija Televizije Student, Radio Studenta i novina Global. Preostaje opravdano pitanje; hoće li studentski mediji, gdje kroz praksu uče brojni budući novinari, imati njegovu podršku, ako se kritički osvrnu na njegove rektorske poteze?

Za transparentnost bez prethodne transparentnosti

Na kraju, tu je program kandidata Tonćija Lazibata, aktualnog prorektora za poslovanje. Povlačenje novca iz EU fondova naziva “povijesnom prilikom za modernizaciju sustava visokog obrazovanja i našeg sveučilišta”. Kritizira model programskog financiranja sveučilišta i kaže da će se osobno zalagati za povećanje financijskih sredstava direktno iz državnog proračuna. U kombinaciji s time, jamstvo stabilnih financija vidi u snažnom poticaju akademske zajednice na povlačenje EU sredstava.

Tvrdi kako Sveučilište ima kvalitetan i transparentan model donošenja odluka, ne osvrčući se – primjerice – na činjenicu da se Senat Sveučilišta tijekom pandemije održavao dopisno, mailom, uz krajnje netransparentno donošenje odluka. Dapače, ne osvrće se niti na činjenicu da se sveučilišni Odbor za proračun – što je njegov resor – pobunio jer je posve marginaliziran vezano za donošenje odluka o sveučilišnim financijama. Ako bude izabran za rektora, Lazibat kaže da će podići znanstvenu produktivnost Sveučilišta i time položaj na Šangajskoj rang listi.

Stavio bi naglasak na studije orijentirane tržištu, a promovira i zanimljiv modularni pristup studija; studenti bi slušali tek nekoliko obveznih predmeta i veći broj izbornih kolegija koje bi birali u skladu sa svojim afinitetima. U situaciji opadanja broja studenata, radio bi na privlačenju inozemnih studenata. I njemu se “nameće obnova Kampusa Borongaj” s kojim, tijekom posljednjih sedam godina koliko je u upravi Sveučilišta, nije učinjeno ništa osim sukoba.