Prvi izravni sukob članice NATO-a i Rusije neće uzrokovati Treći svjetski rat, ali označava povratak u 19. stoljeće
Niti Moskva, niti europske članice NATO-a neće htjeti da sve ovo ode predaleko
Je li rušenje ruskog vojnog aviona Su-24 od strane turske vojske, što je i prvi izravni sukob između NATO-a i Rusije, velika stvar ili nije?
Odgovor na to pitanje dao je Mark Galeotti, bloger In Moscow’s shadows, povjesničar i stručnjak za sigurnosna pitanja u Rusiji.
Video: Russian jet shot down by Turkey near the Syrian border https://t.co/dv55tAi5jb https://t.co/hRfylgPqSj
— Sky News (@SkyNews) November 24, 2015
Putinova osveta
Kako Galeotti piše, ne moramo se (bar ne još) bojati da će današnji događaj uvesti svijet u Treći svjetski rat. Naravno, poruke bijesa i napada i s jedne i druge strane u narednim danima ćemo itekako gledati. Isto tako, Moskva neće spavati, Vladimir Putin je ovo doživio kao “zabijanje noža u leđa Rusiji” i sigurno već na umu ima neku osvetu.
Do rušenja ruskog aviona došlo je jer je, kako Turci tvrde, prešao u turski zračni prostor. Rusi su to odmah opovrgnuli. Ipak, ne bi čudilo da je ruski avion ipak prešao na rusku granicu, kada uzmemo u obzir da su već ulijetali u NATO prostor unatoč upozorenjima. Možda je Rusija ulaskom u turski zračni prostor htjela napasti pobunjenički konvoj ili objekt točno na turskoj granici. Uostalom, treba imati na umu kako Ankara igra bitnu ulogu u sirijskom građanskom ratu, i to svim silama želi poraziti Kurde i svrgnuti sirijsku vlast.
Turci u Rusiji oduvijek vide rivala
Moskva je vjerojatno pretpostavljala da će Turska biti suzdržana kao i ostale članice NATO-a. Kriva pretpostavka. Stavimo na stranu neke kulturalne stereotipe i to da se Turska želi nametnuti kao regionalna sila, nesumnjivo je da ona u Rusiji vidi suparnika i rivala. I u danima dok su Putin i Erdogan, predsjednici dviju zemalja, bili partneri, Kremlj nikad nije dovoljno ozbiljno shvaćao Tursku, niti u njoj vidio ozbiljnog saveznika. Rusi su i prošlog petka bombardirali sirijsko područje, gdje su im mete bili pobunjenici sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Stoga je Turska samo čekala priliku da nauči Rusiju lekciju i pokaže da je ozbiljan igrač.
Putinov današnji odgovor na rušenje ruskog aviona je bio sarkastičan i tvrd, optužio je Tursku kako je zabila Rusiji nož u leđa, i što je još gore, da zapravo štiti ISIS. Optužila ju je i što se prvo obratila NATO-u. Sada možemo očekivati neku odmazdu na političko-ekonomskom planu, kao što je primjerice zaustavljanje turskih aviona da dolaze na ruske aerodrome i možda neku osvetu na sirijskom području gdje su pobunjenici koje podržava Turska.
We will never allow to have crimes like these to happen – Putin https://t.co/glQxDv7TyLhttps://t.co/IZ2rzmfRNS
— Ruptly (@Ruptly) November 24, 2015
Povratak u 19. stoljeće
Ipak, niti Moskva, niti europske članice NATO-a neće htjeti da sve ovo ode predaleko. Rusija sama ne može voditi više diplomatskih ratova na različitim frontovima, a Europa želi Rusiju kao dio rješenja za Siriju i Ukrajinu. Naravno, bitan će biti i stav Washingtona, ali ako Moskva dobije imalo kajanja od Turaka ili simpatije od Europe, onda možemo očekivati i da će Kremlj ubrzo stišati strasti oko današnjeg događaja.
No, ni u najboljem scenariju, to neće označiti konačan kraj situacije. Realno je očekivati da će Moskva, primjerice potporom Kurdima ili nekim drugim ekstremističkim pokretima, staviti u neugodan položaj turske ambicije da budu vodeća sila u regiji.
Često se, s dobrim razlogom, tvrdi kako Putin zapravo želi povratak geopolitičkog stanja iz 19. stoljeća. Obzirom na takve tendencije, ne smije se zaboraviti da je jedan od možda najznačajnijih sukoba tada bio upravo onaj između Rusije i nekadašnjeg Osmanskog Carstva, koji su nekad bili u ratu, nekad u miru, ali nikad nisu bili ništa osim neprijatelja. Baš kao i danas.