Prvi put od 1994. Amerika ozbiljno razmatra napasti Sjevernu Koreju; ali, ulog je sada neusporedivo veći

Mogu se precizno pogađati ciljevi u Pjongjangu

Takvu oštru reakciju SAD-a i Južne Koreje izazvale su procjene da je najnovija sjevernokorejska balistička raketa sposobna gađati ciljeve na Aljasci. Međutim, dio vojnih analitičara upozorava da je malo vjerojatno da je Pjongjang uspio napraviti bojevu glavu koja može podnijeti toplinu od 7.000 stupnjeva Celzijevih koja se stvara dok se projektil obrušava prema zemlji brzinom od 8 kilometara u sekundi. Procjenjuje se da je najnovija raketa letjela daleko ispod te brzine.

Inače, raketu je do platforme dovezao kamion sa 16 kotača, koji je uvezen iz Kine i preuređen u vojne svrhe. Projektil nije lansiran izravno s kamiona nego s fiksne platforme, što znači da ga je lakše otkriti. Sjeverna Koreja je objavila da je ta raketa sposobna nositi “veliku nuklearnu bojevu glavu”, premda dio stručnjaka smatra da Pjongjang još godinama neće moći izravno ugroziti SAD.

Preventivni napad jedina opcija

Međutim, kad Sjeverna Koreja uspješno razvije ICBM raketu, drastično će se promijeniti strateški odnosi u Aziji, ali i između SAD-a i Sjeverne Koreje. U tom slučaju, naime, Washington ne bi imao drugog rješenja nego krenuti u preventivni napad. Za njega se založio i zapovjednik zajedničkog stožera general Lee Sun-jin koji je predložio da se u preventivni napad krene u trenutku kad se otkrije da Sjeverna Koreja namjerava lansirati nove rakete.

“Valja odmah udariti na ključne vojne i civilne objekte te područja u kojim živi sjevernokorejska vojna i politička elita”. No, to je, slažu se svi, puno lakše reći nego učiniti. Naime, na svaki napad Sjeverna Koreja odgovorila bi smjesta žestokom topovskom paljbom iz oko 12.000 artiljerijskog oružja raspoređenog duž granice s Južnom Korejom. Stručnjaci pocjenjuju da bi u samo nekoliko sati poginulo najmanje 30.000 stanovnika Seula koji se nalazi samo 30-tak kilometara od demilitarizirane zone koja razdvaja dvije države.

Prvih dana sukoba oko 300.000 mrtvih

Predviđa se također da bi prvog dana iznenađujućeg topničkog napada na vojne ciljeve oko Seula poginulo oko 60.000 ljudi. Nakon nekoliko dana bilo bi više od 300.000 mrtvih. Iako bi sjevernokorejska vojna sila mogla biti uništena za nekoliko dana, uspjela bi u međuvremenu nanijeti neprocjenjive žrtve i štete na jugu. Američki ministar obrane Jim Mattis, nedavno je upozorio da bi u slučaju rata Sjeverna Koreja iskoristila vjerojatno sve najgore vrste atomskog i kemijskog oružja, čime bi ugrozila živote milijuna ljudi u Južnoj Koreji i Japanu.

SAD su posljednji put ozbiljno razmatrale mogućnost napada na Pjongjang 1994., dakle, više od desetljeća prije prvog nuklearnog pokusa Sjeverne Koreje. Tadašnji američki ministar obrane William Perry zatražio je od Pentagona da pripremi planove za “kirurški napad” na nuklearni reaktor. No, ubrzo se povukao jer mu je predočeno da bi to moglo ostaviti za sobom stotine tisuća mrtvih u Južnoj Koreji.

Sada je situacija po SAD neusporedivo teža: Sjeverna Koreja, po svemu sudeći ima čak desetak nuklearnih bombi, a možda i više. Sve ih može staviti na rakete koje dosežu ne samo do Južne Koreje nego i do Japana. Dakle, danas su ulog i opasnosti neusporedivo veći nego krajem 20. stoljeća kad se zbog straha o stradanja stotina tisuća ljudi odustalo od ideje napada na Sjevernu Koreju. Od kad je ušao u Bijelu kuću predsjednik Donald Trump najavljuje da su SAD spremne na veliki ratni sukob s režimom u Pjongjangu te da će američki ratni brodovi “riješiti” nuklearni problem vrlo brzo.

Krajnje neizvjesna vojna avantura

Nedavno je čak obavijestio Peking da je odlučio sam riješiti problem neposluha diktatora Kim Jong-una, no malo tko vjeruje da bi se zaista mogao upustiti u krajnje neizvjesnu vojnu avanturu. Naime, u eventualnom preventivnom američkom napadu na Sjevernu Koreju teško bi bilo u kraćem roku uništiti njihovu kompletnu vojnu silu. Problem je što je najveći broj vojnih objekata, skladišta i većina naoružanja zakopano duboko pod zemljom ili su sakriveni u planinskim spiljama širom zemlje.

Iako Kim Jong-un stalno prijeti da će u slučaju bilo kakvog napada odmah odgovoriti nuklearnim napadom, analitičari smatraju da bi se on na početku ipak suzdržao od upotrebe nuklearnog ili biološkog oružja kako ne bi isprovocirao vojnu akciju NATO-a i UN-a. Po tim procjenama Kim je ipak mlad čovjek koji udobno živi te je racionalan tip kojemu je primarni cilj očuvanje vlastitog života i režima. Zbog tog bi se vjerojatno odlučio na totalni rat tek kad bi njegov život bio ugrožen. U slučaju da dođe do sukoba u kojem bi se koristilo samo konvencionalno naoružanje, tada bi to bila “vrlo složena igra trodimenzionalnog šaha.

“Takav rat bilo bi lako započeti, ali teško zaustaviti”, ocijenio je Anthony H. Cordesman, analitičar u Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu. Osnovni problem za SAD je to što gotovo polovica stanovništva Južne Koreje, oko 25 milijuna, živi unutar 80 kilometara od demilitarizirane zone, uključujući i 10 milijuna ljudi koji žive u Seulu. Oni bi se svi našli praktički nezaštićeni na udaru desetina tisuća sjevernokorejskih topova i tenkova.

Napad na Seul s 300.000 granata

“Sve što je važno u Južnoj Koreji, vlada, biznis, populacija, sve živi u tom divovskom megalopolu od 15 milijuna ljudi. On se rasprostro između 50 i 120 kilometara od granice”, izračunao je Robert E. Kelly, profesor političkih znanosti na Nacionalnom sveučilištu Pusan ​​u Južnoj Koreji. Računa se da bi iz artiljerijskog oružja armija Sjeverna Koreja mogla u kratkom roku ispaliti oko 300.000 plotuna na Seul.

To bi izazvalo gotovo nezamisliva razaranja, pogotovu u središtu grada koje je nabijeno neboderima i visokim zgradama. Istodobno, Kim Jong-un zasigurno bi naredio da se unište južnokorejske i američke vojne baze duž granice. Posebno bi mogao biti okrutan ako osjeti da se priprema totalna invazija: tada će sigurno biti spreman nanijeti što veće žrtve na jugu Korejskog poluotoka. “Sjeverna Koreja zna da bi to bio kraj igre i neće se predati bez žestoke borbe”, zaključio je Jeffrey W. Hornung iz tvrtke RAND.

Malo se može učiniti za obranu Seula

Iako velika većina sjevernokorejskog topništva ima domet od 5 i 10 kilometara, pa ne može doći do dubine južnokorejskog teritorija, Sjeverna Koreja raspolaže s tri vrlo efikasna sustava koji mogu gađati gradsko područje Seoula. To su raketni bacači od 170 i 240 milimetara koji mogu precizno gađati sve dijelove grada te raketni bacači od 300 milimetara koji mogu gađati ciljeve i dalje od Seula. Zbog toga vojni stručnjaci procjenju da se zapravo vrlo malo toga može učiniti za obranu Seula.

Dio sjevernokorejskih raketa mogao bi biti oboren projektilima s nedavno instaliranog protuzračnog sustava THAAD, Terminal High Altitude Area Defence kao i s Patriot i Hawk sustava. Ali, to ni izdaleka nije dovoljno jer nemaju efikasno oružje poput izraelskog Irom Domea koja može uništiti granate i rakete koje lete na nižim visinama. Umjesto toga južnokorejske i američke trupe koristile bi tradicionalne radare i druge tehnike kako bi utvrdili mjesta s kojih Sjevernokorejanci ispaljuju svoje rakete pa bi onda tamo slali avione ili rakete kako bi ih uništili.

Svatko će se morati brinuti sam za sebe

David Maxwell, direktor za Centar za sigurnosne studije na Sveučilištu Georgetown, izjavio je da Pentagon stalno nadograđuje svoje sposobnosti protunapada. No, dodao je, “ne postoji srebrni metak koji može spriječiti Sjevernu Koreju da nanese strašne štete Seulu i Južnoj Koreji”. Gradsko poglavarstvo Seula kaže da u gradu postoji skoro 3.300 skloništa dovoljnih za smještaj oko 10 milijuna stanovnika.

U pokrajini Gyeonggi, koja okružuje glavni grad, ima još oko 3.700 skloništa. Većina velikih zgrada ima podzemne garaže gdje ljudi koji bježe od topničkih napada mogu tražiti pokrivanje. No, u prvih 72 sata, upozorava Nam Kyung-pil, guverner pokrajine Gyeonggi, “svaki pojedinac morat će se sam brinuti za sebe i sam se spašavati”.

Joseph Bermudez, stručnjak za Sjevernu Koreju, izjavio je kako će Sjeverna Koreja dio svojih raketa morati usmjeriti na gađanje vojnih instalacija, uključujući i američke vojne baze u Japanu. Američke i južnokorejske snage mogle bi za tri do četiri dana uništiti najveći dio artiljerije Sjeverne Koreje, ali za to vrijeme već bi bila nanesena neprocijenjiva šteta i bezbroj žrtava.

Vojska bi se mogla raspasti

No, postoje i optimističniji scenariji, barem što se Pentagona tiče. Ponajprije režim i vojna sila satrapa Kim Jong-una, zbog terora i nezadovoljstva građana, mogli bi se urušiti za nekoliko sati jer bi većina vojnika vjerojatno pobjegla s bojišnice. Vojska bi se mogla raspasti kao u bivšoj Istočnoj Njemačkoj ili Rumunjskoj, a osim toga većina naoružanja je stara i tehnički poluupotrebljiva.

Kad je 2010. sjevernokorejska armija ispalila oko 170 granata na jedan južnokorejski otok, poginuo je samo jedan civil i dva vojnika. Kasnije se otkrilo da oko 25 posto granata uopće nije eksplodiralo jer su bile neispravne. Procjenjuje se da bi Sjeverna Koreja za ratnog sukoba visokog intenzitata svakih sat vremena izgubila oko 1 posto svoje artiljerije ili više od petine svog arsenala nakon prvog dana sukoba.

I Japan se priprema za rat

Ništa manje od Južne Koreje, nije ugrožen ni Japan. Stoga je glavni tajnik japanske vlade Yoshihide Suga izjavio kako su SAD i Tokio odlučili poduzeti “konkretne akcije za poboljšanje naših obrambenih sustava i naše sposobnosti da na odgovarajući način odgovorima na evenualni napad Sjeverne Koreje”.

Suga nije precizirao o čemu se radi, ali smatra se da japanska vlada razmišlja o kupnji američkog proturaketnog sustava THAAD koji je nedavno razmješten u Južnoj Koreji te na sustav Aegis Ashore, koji je Japan već postavio na svoje razarače. Također razmišlja se o kupnji projektila Tomahawk ili drugih krstarećih raketa što bi Japanu omogućilo efikasniju obranu od sjevernokorejskih raketa.

Pentagon je svojedobno objavio da je THAAD sustav kopnene proturaketne obrane s najsavršenijim radarskim sistemom sposoban otkriti projektil u najranijoj fazi leta te potom na njega navesti svoju raketu. Taj protubalistički sustav osposobljen je za rušenje projektila u završnoj fazi leta, kad se obrušava prema cilju. THAAD-ove rakete duge su 6,17 metara, teške 900 kilograma, imaju domet od 200 kilometara te lete brzinom od 2,8 kilometara u sekundi.

Evenutalni sukob ovisi o Amerikancima

Ministarstvo vanjskih poslova Sjeverne Koreje više je puta ponovilo da je ta zemlja u cijelosti zaštićena samo ako jača svoje vojne kapacitete te bude sposobna odgovoriti na eventualni preventivni napad nuklearnim bombama. Južnokorejski vojni stručnjaci i novinski komentatori smatraju pak da opcija preventivnog napada nije nije realna. U Seulu tvrde da SAD ne mogu donijeti o mogućem napadu na Sjevernu Koreju, bez konzultacija s državnim vrhom Južne Koreje koje je energično protiv bilo kakve vojne akcije, jer bi to ugrozilo živote milijuna ljudi.

Nakon što je Trump napao Siriju i tako drastično promijenio odnos prema toj zemlji, postoji strah da bi se to moglo dogoditi i u slučaju Sjeverne Koreje. Pogotovu što je Trump nedavno najavio da je spreman, ako to neće učiniti Kina, sam riješiti problem Sjeverne Koreje. Stoga sada sve, posebice pitanje eventualnog vojnog sukoba, ovisi o Amerikancima: paranoični Kim Jong-un sigurno se neće odlučiti za ratnu opciju jer bi to bio značilo siguran kraj njega i njegovog režima.