Pustimo tračeve o Vlatki i Dikanu; presuda da bivša žena mora vratiti 306.000 kuna naprosto zvuči suludo. Analizirali smo je

Telegram je došao do presude i analizirao ju je s nekoliko stručnjaka

ZADNJA IZMJENA: Dec 13, 2017
Foto: PIXSELL

Pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu prema kojoj Vlatka Pokos sinu svog bivšeg supruga Josipa Radeljaka mora s kamatama od listopada 2005. godine vratiti 306.190 kuna što ih je podigla s njegovog računa, iznimno je polemična. Nakon što ju je bivša pjevačica potvrdila u javnosti, Telegram je došao do obje presude dosad donesene u ovom slučaju, te detaljno analizirao ono što su sudovi utvrdili u sporu kojeg je protiv nje pokrenuo Leo Radeljak.

Prva presuda bila je u Vlatkinu korist. Općinski građanski sud u Zagrebu odbio je Radeljakovu tužbu. Nakon žalbe, viši sud, Županijski sud u Zagrebu, presudu je promijenio i Radeljakova tužba je ipak prihvaćena. Vlatka, koja bi sada trebala vratiti novac, još ima mogućnost podnijeti zahtjev za revizijom o čemu će odlučivati Vrhovni sud RH. To će, doznajemo, i učiniti.

Detalji Radeljakove tužbe protiv Vlatke Pokos

Sin Josipa Radeljaka tužbu je podnio još u rujnu 2007. godine, četiri mjeseca nakon što su Dikan i Vlatka raskinuli. U njoj je potvrdio kako je pjevačica, u vrijeme dok je bila u braku s njegovim ocem, imala punomoć na njegov tekući račun, no novac je navodno mogla podizati samo u slučaju nužde. Tih 306.190 kuna podizala je od listopada 2005. do listopada 2006. Radilo se o iznosima od 500 do 4.000 kuna što ih je Vlatka navodno trošila na svoje potrebe.

“Ništa nije potrošeno na moje potrebe”, istaknuo je u tužbi Leo Radeljak zbog čega je tražio da mu se novac vrati. Danas je, oglasivši se izjavom za medije, dodao kako je Vlatka Pokos “gotovo svaki dan na bankomatu podizala maksimalni iznos od 4.000 kuna”. Ta izjava međutim ne poklapa se s dokumentacijom iz presude koju Telegram posjeduje. U njoj je sud naveo sve transakcije i iznos koji navodi Leo Radeljak u jednom je danu podignut tek u nekoliko navrata. U dva navrata podigla je tijekom dana i više od 4.000 kuna koje je tužitelj danas naveo kao maksimalan iznos.

Tijekom procesa na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu Vlatka Pokos negirala je da je imala bilo kakva usmena ograničenja za trošenje novca. Tako je, tvrdi, podignute iznose koristila za sebe, ali i tada petogodišnju Dikanovu kćer Lanu Radeljak.

Primjedbe na previsoke mjesečne troškove

“Leo nikada nije imao nikakvih primjedbi na troškove”, svjedočila je. Prisjetila se kako ju je, doduše, u jesen 2006. Leo upozorio na visinu iznosa što ih je mjesečno podizala s računa. “Smatrala sam taj razgovor neumjesnim jer se ipak radilo o novcu njegovog oca Josipa Radeljaka koji je u to vrijeme bio moj zakoniti suprug. Nakon tog razgovora karticu sam koristila sve do svibnja 2007. kada sam izbačena iz kuće”, opisala je dodajući kako joj kartica nikada nije oduzeta.

No Josip Radeljak i njegova tadašnja kućna pomoćnika koja je vodila domaćinstvo, na sudu su posvjedočili kako Vlatka Pokos nije plaćala nikakve obiteljske troškove. Sve to financirao je Radeljak koji je kućnoj pomoćnici davao gotovinu za kupovinu. On je, tvrde, podmirivao i Lanine troškove, a Pokos je prema verziji bivšeg supruga novcem podignutim s Leovog računa podmirivala svoje dugove. Sud je ocijenio da njihovi iskazi nisu posebno uvjerljivi, već da žele pogodovati Leu.

Evo zašto je Radeljakova tužba prvotno odbijena

Međutim, ključno za odbijanje Radeljakove tužbe u prvostupanjskom postupku bilo je neprecizirano stanje nužde u kojem je Vlatka Pokos prema navodnom usmenom dogovoru imala pravo koristiti Leov novac. Radeljaci su na sudu tvrdili kako se radilo o mogućim situacijama kada Dikan ne bi bio u zemlji, a njoj bi zatrebao novac. Ni kućna pomoćnica nije imala obrazloženje za taj pretpostavljeni hitan slučaj.

No, sud je zaključio kako je pojam nužde vrlo širok, te za neku osobu nužda može biti i osobna kupovina. Drugim riječima, po ocjeni Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tijekom postupka nije dokazano da je Vlatka Pokos punomoć za korištenje Radeljakove kartice dobila isključivo za nužne troškove kućanstva. Karticu je ionako od Lea dobila po nalogu njegovog oca Josipa.

Potpuno različiti stavovi dva hrvatska suda

S druge strane, dokazano je da su i Leo i njegov otac bili nezadovoljni njezinim troškovima, no nakon razgovora nisu joj postavili nikakve limite, niti joj oduzeli karticu. Postojanje nekakvog usmenog dogovora sud nije prihvatio.

“Sud je uvjerenja da nije postojao nikakav usmeni dogovor između Lea Radeljaka i Vlatke Pokos koji bi uređivao pitanje svrhe, načina i količine sredstava što ih je ona mogla koristiti”, naveden je u prvostupanjskoj presudi. Tom istom presudom bilo je određeno da Radeljak, budući da je izgubio spor, plati 44 tisuće kuna sudskih troškova.

Sve se, međutim, promijenilo nakon žalbe Lea Radeljaka. U potpunom obratu vijeće Županijskog suda u Zagrebu zaključilo je kako Općinski građanski sud nije donio pravilan zaključak. Naime, prema stavu višeg suda ključan je usmeni dogovor što su ga imali Leo Radeljak i Vlatka Pokos o podizanju novca s njegovog računa samo u slučaju nužde. To što je dobila punomoć za podizanje novca s tekućeg računa ne znači automatski da je imala pravo to i činiti izvan okvira usmenog dogovora. Zašto se povjerovalo Radeljaku da je dogovora bilo, a zašto ne Pokos da ništa konkretno nisu dogovorili, nije pojašnjeno.

Druga presuda bila je u Radeljakovu korist

“Budući da je Vlatka Pokos postupila suprotno usmenom sporazumu o opsegu korištenja punomoći, znači da je s njezine strane došlo do neosnovanog stjecanja novca. Prema Zakonu o obveznim odnosima kada imovina jedne osobe prijeđe u vlasništvo druge osobe bez da je za to postojao pravni posao ili mimo zakona, ta osoba dužna je nezakonito stečenu imovinu vratiti”, navodi se u pravomoćnoj presudi. Dodaje se kako pjevačica nije priložila niti jedan dokaz da su joj podignuti iznosi bili potrebni za podmirenje nužnih troškova zbog čega taj novac mora vratiti Leu Radeljaku.

Dio pravnih stručnjaka s kojima smo razgovarali slaže se ovakvim stavom Županijskog suda u Zagrebu. Prema njihovim riječima to što je Vlatka Pokos imala punomoć doista joj nije davalo pravo da podiže novac s Radeljakovog računa mimo dogovora da to radi samo u nuždi.

“Punomoć je jednoobrazna, odnosno općenita i njome nisu predviđene sve situacije koje se u životu mogu dogoditi. Upravo zato sklapa se dogovor u kojim se situacijama ona može koristiti, odnosno kada se točno na temelju nje može podizati novac. To što je taj dogovor između Radeljaka i Vlatke Pokos bio samo usmen vrijedi jednako kako da je bio napisan”, objasnio je danas jedan istaknuti pravnik za Telegram.

Neki stručnjaci ovu presudu smatraju lošom

Međutim, taj stav ne dijele svi odvjetnici s kojima smo tijekom dana razgovarali. Dvojica iskusnih pravnika smatraju kako je Županijski sud u Zagrebu pogriješio kada je donio presudu Radeljakovo korist. Za to navode više pravnih razloga. Tvrde kako je viši sud potpuno zanemario činjenicu da su Vlatka Pokos i Dikan Radeljak u vrijeme dok je podizala novac s računa tvrtke njegovog sina bili u braku. Objašnjavaju da je novac trošen tijekom bračne zajednice, dakle sredstva su bila zajednička. Zbog toga je potpuno suprotno zakonu tražiti sada, nakon razvoda, da pjevačica svom bivšem mužu vrati ta sredstva. Takva primjena prava mogla bi biti i temelj zahtjeva za revizijom presude što će ga Vlatka Pokos podnijeti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Pravni stručnjaci koji ne podržavaju odluku Županijskog suda u Zagrebu napominju i kako Leo Radeljak nije imao pravo uopće podnositi tužbu. Naime, kako je i sam priznao tijekom procesa uredno je dobivao mjesečna izvješća o potrošnji na svom tekućem računu. Iznos od prosječno 30 tisuća kuna mjesečno, koliko je podizala i trošila Vlatka Pokos, smatraju, nije mu mogao promaknuti. I nije, potvrdio je to i sam Radeljak, a zbog toga je u konačnici i razgovarao s tadašnjom očevom ženom i prenio joj očevu poruku da smanji troškove.

“Zašto joj jednostavno u tom trenutku, kada je shvatio da krši njihov navodni usmeni dogovor, nije oduzeo karticu i uskratio joj punomoć na podizanje novca s njegovog tekućeg računa”, pitaju upozoravajući kako bi ova presuda Županijskog suda u Zagrebu mogla postati podloga za slične tužbe u budućim slučajevima burnih razvoda brakova. I usmeni dogovor, koji u ovom slučaju nije sa stopostotnom sigurnošću dokazan, već ga je potvrdio samo jedan sud, drže razlogom za moguće ukidanje ove presude.

Ana Raić Knežević
Telegram autor
978 članaka Više o autoru