Putin i Clinton imaju dugu povijest neslaganja. Sada Kremlj ozbiljno vjeruje da Hillary želi započeti rat s Rusijom
Ruski predsjednik je uvjeren kako će Hillary svijetu donijeti Drugi hladni rat
Bude li Hillary Clinton izabrana za američku predsjednicu, svijet će 25. kolovoza upamtiti kao početak Drugog hladnog rata, piše Foreign Policy. Clinton je, naime, u govoru koji je održala prošli mjesec ruskog predsjednika Vladimira Putina nazvala kumom ekstremnog desničarskog nacionalizma.
Poznavatelji Kremlja njezine riječi nisu interpretirali kao bezopasne epitete. Putin je, dvije godine ranije u svom vjerojatno najpoznatijem političkom govoru, Zapad optužio da podupire puč ekstremista, nacionalista i desničara u Ukrajini. Clinton, stoga, nije samo uvrijedila Putina – uvrijedila ga je njegovim vlastitim riječima.
Da stvar bude još gora, bile su to riječi koje su inicijalno bile namijenjene neonacistima. Moskva je to shvatila kao reprizu njezinih komentara u kojima je Putina usporedila s Hitlerom. Njezin govor unio je u taj, ionako zategnuti, odnos element osobnog animoziteta. I, što je važnije, ustoličio je Putina kao predstavnika ideologije fundamentalno suprotstavljene SAD-u.
Novi Hladni rat
Zanimljivo je kako su u Kremlju, prije nego što su se zbog Ukrajine zahladili odnosi između Istoka i Zapada, isključivali mogućnost Drugog hladnog rata. Tome je bilo tako jer su jednostavno nestale ideološke razlike između dva stara bloka. A Rusi su sad govor Hillary Clinton interpretirali kao nastojanje da se one ponovno uvedu kako bi se Rusija prikazala kao rasistička, netolerantna i mizogina zemlja.
Nacija koju je Clinton spomenula bila je neprepoznatiljiva Rusima. Mizogino društvo? Putinova vlada zaposlenim majkama omogućuje 3-godišnji plaćeni rodiljni dopust. Što se pak tolerancije tiče, Putin je osobno prisustvovao otvorenju nove velike moskovske džamije. Osim toga, ruski predsjednik često ističe i etničku raznolikost svoje zemlje. Rusima se, stoga, učinilo kako Clinton fabricira stvari.
Libijski scenarij u Siriji
Moskva, dakle, bivšu američku državnu tajnicu vidi kao egzistencijalnu prijetnju. Ruski stručnjaci za vanjsku politiku o Clinton govore s nimalo poštovanja. Najproblematičnijim elementom njezinog mandata državne tajnice smatraju NATO-ovu intervenciju u Libiji koju je Rusija, usput, mogla spriječiti ulaganjem veta pri UN-ovom Vijeću sigurnosti. No, Moskva je tu akciju podržala samo zbog obećanja Clinton da se zona zabrane leta neće iskoristiti za promjenu režima.
Rusi su stoga bili razumljivo bijesni kad se saznalo da Gadafi nije samo svrgnut već su pobunjenici koje je podržavala američka vojska bajonetom sodomizirali njegovo tijelo, što je čak i snimljeno mobitelom. A još su bjesniji bili nakon što su vidjeli snimku na kojoj Clinton govori “Došli smo, vidjeli smo, umro je”, nakon čega se gromoglasno nasmijala.
Rusi se ne planiraju odreći Asada
Zato nisu bili nimalo oduševljeni idejom uvođenja zone zabrane leta nad Sirijom, za što se Clinton tijekom svoje kampanje zalagala. Rusi smatraju kako se iza toga skriva novi pokušaj promjene režima, a poznato je da Putin pod svaku cijenu želi da na vlasti u Siriji ostane Asad. To je, ujedno, i razlog zašto ruska vojska uništava pobunjenike – žele spriječiti libijski scenarij.
Zona zabrane leta nad Sirijom smatra se stoga pristojnim eufemizmom za bombardiranje ruskih zrakoplova, ne prizemlji li ih Moskva prije toga. Clinton je toga svjesna. Kad je upitana bi li srušila neki ruski avion diplomatski je odgovorila kako smatra da to toga ne bi došlo. Drugim riječima, stjera li Putina u kut, sigurna je da će on se povući prije nego SAD krene u rat protiv Rusije.
Ključna luka Tartus
No, to je dvojbena pretpostavka: za Moskvu su ulozi veći nego za Bijelu kuću. Sirija je dugo vremena bila najjači saveznik Rusije na području Bliskog istoka, a u Siriji se nalazila i jedina ruska vojna baza izvan područja bivšeg SSSR-a.
A kako se polako hlade tursko-ruski odnosi, luka Tartus postala je Rusima od još većeg značaja. Ta luka, naime, Rusima omogućuje vojne operacije na Mediteranu bez da ruski brodovi ulaze u turske državne vode.
Putin je prije dva tjedna ponovno potvrdio da je na sirijskoj strani odobrivši zračne napade iz baze na sjeverozapadu Irana zbog čega je Rusija prtpjela ozbilje diplomatske štete. Kako je Rusija toliko duboko upletena u tu priču, ne postoji scenarij u kojem bi se Putin jednostavno predao i Asadovim protivnicima prepustio Damask – što je, prema obavještajnim izvorima, američki plan.
U Moskvi sumnjaju u njeno psihičko zdravlje
Osim toga, Rusi su polako počeli sumnjati i u psihičko zdravlje bivše američke državne tajnice čemu nije pomoglo ni to što je sastanak s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom furiozno napustila nakon svega par minuta.
A tu su i glasine kako je Clinton za vrijeme svog mandata državne tajnice imala ozbiljnih problema s alkoholom. Rusi, bez obzira na ustaljene stereotipe, o državnicima pijanicama nakon Jeljcina imaju izrazito negativno mišljenje.
Ne pomažu niti kulturalne razlike. Rusi tako, primjerice, znakom psihičke bolesti smatraju čak i situaciju u kojoj se stranac na ulici nasmiješi drugom strancu. Čak se i od političkih vođa očekuje da njeguju taj hladni dojam. Zbog toga su na pomalo bizarne ispade Hillary Clinton, kakvi su se tijekom kampanje znali događati, reagirali prilično šokirano tumačeći ih kao simptome ludila.
Zašto Kremlj podržava Trumpa?
Smeta ih i što je demokratkinja. Trump je, naime, trenutačno jedini važniji američki političar koji se zalaže za zbližavanje Washingtona i Moskve. Pobijedi li ga Clinton, imat će odriješene ruke provesti agresivnu kampanju protiv Rusije, što se inače tradicionalno pripisivalo republikanskom političkom stilu.
Moskva Trumpa ne preferira zbog toga što misli kako bi njime bilo lakše manipulirati, već zato jer joj odgovara njegova retorika “America First” koja koincidira s njegovim pristupom vanjskoj politici. Rusija se zalaže za povratak klasičnom međunarodnom pravu koje državama omogućuje vođenje direktnih pregovora temeljenih na zajedničkom razumijevanju interesa neokaljanih ideologijom. Moskva, naime, smatra kako samo predvidljivost real politike može osigurati mir.
Uloga Krima
Uzmimo, primjerice, Krim. Činjenično je stanje kako je taj poluotok postao dio Rusije. Priznavanje toga moglo bi biti presudno u nekim budućim američko-ruskim pregovorima. No, Clinton je napala Trumpa što je takvu mogućnost uopće spomenuo. Ona je, zbog ideoloških razloga, sklonija ideji da će se Krim jednom opet pripojiti Ukrajini – iako Moskva ulaže četiri milijarde dolara u most koji će Krim spojiti s Rusijom.
U Moskvi se, pak, nadaju kako će pitanje Krima i sličnih problema nestati izabere li SAD predsjednika koji će se baviti nacionalnim interesima vlastite zemlje – od podržavanja Asadovog režima do smanjivanja NATO-a odbijanjem slobodnih igrača. Rusija Trumpa respektira zbog takvih realističnih pozicija dok u Clinton vidi Trumpovu suprotnost – progresivnog ideologa koji će se tvrdoglavo držati vlastitih moralnih vrijednosti bez obzira na posljedice.
Rusima je problematičan George Soros
Usto, Clinton je financijski povezana s Georgeom Sorosom čiji se inistituti Otvorenog društva smatraju najvećom prijetnjom ruskoj unutarnjoj stabilnosti zbog njihove navodne upletenosti u istočnoeuropske revolucije.
Ruski sigurnosni aparat siguran je kako Soros radi na Putinovom svrgavanju koristeći iste metode zbog kojih je Viktor Janukovič ostao bez vlasti u Ukrajini. Radi se o kukavički orkestriranim masovnim prosvjedima s ciljem opravdavanja oružanih sukoba, tvrde. Moskva se pita hoće li Clinton biti dovoljno nesmotrena da takve planove podrži.
Putin je još ranije kritizirao SAD zbog toga što je koketirao s takvom mogućnošću 2011. kad se tadašnja šefica američke diplomacije Clinton pozitivno izjašnjavala o masovnim prosvjedima usmjerenima protiv pobjede Putinove stranke na parlamentarnim izborima. A njezina eksplozivna retorika nije ga uvjerila da je promijenila svoju agendu.