Putin i Xi su uz divljač i crnomorsko vino sklopili novi, još čvršći pakt. Ovo je njihov plan za novi svjetski poredak
Washington je poprilično zatečen naglo uspostavljenim savezništvom Xija i Putina
Svjetski mediji najavljivali su da je glavni cilj posjeta kineskog predsjednika Xija Jinpinga Moskvi trebao biti prekid rata u Ukrajini i dovođenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i ukrajinskog predsjednika Volodomira Zelenskog za pregovarački stol. Po završetku razgovora pokazalo se, međutim, da se kineski prijedlog o okončanju rata našao tek na kraju njihove zajedničke izjave, što je pokazalo da je pitanje Ukrajine bilo posve u drugom planu.
Umjesto toga Putin i Xi poručili su SAD-u i zapadnim saveznicima da su te dvije supersile nepokolebljivi politički, vojni, diplomatski i gospodarski partneri te da su odlučne suprotstaviti se američkoj dominaciji i svjetskom poretku pod vodstvom Zapada. Unatoč ratu u Ukrajini stvorili su tako snažan blok, tvrde u Moskvi, jer su svjesni da samo zajedno mogu stati na put samovolji SAD-a koji drže glavnom preprekom za uspostavu novih pravednijih odnosa u svijetu.
I dalje bez kineske vojne pomoći
Xi i Putin ustvrdili su da je odnos Kine i Rusije superiorniji od tradicionalnih zapadnih vojnih blokova jer je “zreo, stabilan, neovisan i otporan”. Putin može biti velikim dijelom zadovoljan rezultatima Xijeva posjeta jer je dobio obećanje da će Kina nastaviti pružati Moskvi političku, diplomatsku, ekonomsku i moralnu potporu. Međutim, nije dobio, barem za sada, vojnu pomoć koja je Putinu grozničavo potrebna.
Peking se, naime, boji da bi se, u slučaju da počne naoružavati Rusiju, mogao naći na udaru žestokih sankcija ne samo SAD-a, nego i EU, Japana, Južne Koreje, Australije, Kanade… A to bi nanijelo nemjerljive štete kineskom gospodarstvu i njezinom napretku. A toliko se pak Kina ipak ne može žrtvovati zbog interesa Rusije.
Politička i ekonomska ovisnost
Uostalom, ne tako davno, dvije su zemlje međusobno ratovale zbog neraščišćenih pitanja oko granice, ti problemi nisu riješeni, ali su trenutno ostavljeni po strani. Stoga povezivanje te dvije zemlje nije rezultat neke posebne ljubavi između Moskve i Pekinga, već želje Kine da ima partnera s kojim će se oduprijeti Washingtonu.
Za razliku od Putina, Xi je pak dobio sve što je htio: pokazao je da Kina nije usamljena u sukobu s SAD-om, da u Rusiji, drugoj nuklearnoj sili svijeta, ima odanog saveznika. Također, potvrdilo se do jučer nešto nezamislivo: Rusija je postala junior partner Kine zbog političke i ekonomske ovisnosti o Pekingu. To će prisiliti Moskvu da svoje interese u velikoj mjeri podredi kineskim ambicijama. Nakon što je izgubila tržište Europe, Rusija je u potpunosti ovisna o kineskoj kupnji njenih energenata.
Također, Peking opskrbljuje Moskvu poluvodičima, čipovima i ostalim tehnološkim dostignućima, koje kopira od Amerikanaca, i tako spašava rusko gospodarstvo. Osim legalnih puteva kojima Kina izvozi različite robe u Moskvu, postoji cijeli niz ilegalnih kanala kroz koje Peking dostavlja proizvode koji se mogu koristiti u vojne svrhe.
Suprotstavljanje Washingtonu
Dok se ruski utjecaj, zbog agresiju na Ukrajinu, u velikoj mjeri istopio, čak i u zemljama koje ne osuđuju Moskvu, kineski gospodarski utjecaj u svijetu neprestano raste. Uz to, Kina je već do sada daleko odmaknula Rusiji u osvajanju svemira, kibernetici, robotici i umjetnoj inteligenciji.
Za Xija je pak bilo najvažnije da Putin potvrdi odanost Moskve Pekingu u njegovim nastojanjima da se suprotstavi namjeri Washingtona da ometa, uspori i zaustavi razvoj Kine. Naime, predsjednik Xi nedavno je, što nije uobičajeno, bez okolišanja izravno optužio SAD da poduzimaju sve kako bi obuzdale, okružile i potisnule Kinu. Washington, tvrde u Pekingu, sankcijama i blokiranjem pristupa Kine najsuvremenijim tehnologijama, pokušava usporiti njen rast i razvoj.
Prevlast u azijsko-pacifičkoj regiji
Istodobno huška i plaši susjedne države Kinom pa zbog toga otvara nove vojne baze na Filipinima, jača vojnu silu Južne Koreje, hrabri Japan da se uključi politički, vojno i ekonomski u sukob s Kinom. Dakle, po mišljenju Pekinga, nastoji opkoliti Kinu na isti način kao što je to napravio Rusiji koju je okružio članicama NATO pakta.
Washington se, međutim, brani da sve to radi kako bi se suprotstavio kineskoj vojnoj ekspanziji u azijsko-pacifičkoj regiji. Zbog toga je predsjednik Joe Biden odlučio, uz pomoć Velike Britanije, opskrbiti Australiju jurišnim podmornicama na nuklearni pogon. Što se pak u Pekingu doživljava kao izravna prijetnja nacionalnoj sigurnosti.
Kineski odnos prema Rusiji
Odnos Kine prema Rusiji definirao je Yang Guanghai, profesor na Kineskom nacionalnom sveučilištu za obrambenu tehnologiju, u nedavnoj studiji o ratu. “Erupcija sukoba između Rusije i Ukrajine bila je neizbježan ishod dugoročne strategije vlade SAD-a. Poput Rusije, Kina je također primarna meta američke strategije natjecanja velikih sila“.
SAD su iskoristile Ukrajinu, upozorava se u Pekingu, kako bi isprovocirali Moskvu i uvukli ju u rat s ciljem da vojno, politički i ekonomski oslabi Rusiju. Sada na sličan način pokušavaju iskoristiti Tajvan nadajući se da će u Pekingu izgubiti živce te započeti rat koji će za Washington, kao u Ukrajini, opet voditi druge države.
Planovi NATO-a za Aziju
Zbog toga Peking najviše zabrinjava posjet glavnog tajnika NATO pakta Jensa Stoltenberga Aziji. On je, tvrde, odškrinuo vrata eventualnom sudjelovanju europskih država u mogućem američko-kineskom obračunu u Aziji. Premda je u osnivačkom aktu NATO pakta zabranjeno da savez djeluje izvan Europe, očito postoji namjera, ako bude potrebno, da se ignorira ta odredba.
Ako se to dogodi, ispričao je kroz smijeh jedan strani diplomat, ne bi trebalo iznenaditi da hrvatski vojnici budu stacionirani na granici između, primjerice, Vijetnama i Kine, kao što su danas na granici između Poljske i Rusije. Na sreću, ističu kineski analitičari, Xi Jinping je preiskusan političar i neće nasjesti zamci Washingtona u koju je upao Putin.
Kina najviše profitirala
Washington je poprilično zatečen naglo uspostavljenim savezništvom Xija i Putina. Naime, američka vanjskopolitička strategija desetljećima se temeljila na nastojanjima da se stalno podgrijava i produbljuje nepovjerenje između Moskve i Pekinga. Sve je počelo 1972. kad je tadašnji predsjednik Richard Nixon posjetio Kinu i uspostavio diplomatske odnose između dviju država. Tada su Amerikanci počeli šakom i kapom davati pomoć Kini, a posebno su se trudili ojačati njenu vojnu silu.
Na taj način očekivali su da će kineska armija prisiliti Moskvu da dio svoje vojske preraspodjeli na kinesku granicu. Tako bi se Rusiju oslabilo na granicama prema europskom frontu. Problem je nastao u trenutku, bilo je to 2012., kad je administracija bivšeg predsjednika Baracka Obame shvatila da je Kina previše ojačala te da više nije samo konkurent Rusiji, nego i Americi. Od tada SAD poduzima sve kako bi se usporio uspon Kine.
Američki predsjednik Joe Biden neko se vrijeme nadao da bi jačanjem savezništva s Rusijom mogao otvoriti drugi bok Kini i tako je oslabiti na Indo-Pacifiku. Umjesto toga, doživio je razočaranje jer se dogodilo sve suprotno: Kina i Rusija formirale su blok protiv SAD-a, a Xi je postao vođa euroazijskog bloka protiv dominacije Washingtona. Tako je Kina najviše profitirala od raskola između Moskve i Washingtona.
Kolosalne promjene pod Kinom
Xi je svjestan kakvu je pogrešku učinio Putin agresijom na Ukrajinu. Umjesto da ojača svoju poziciju u Europi i svijetu, Putin je tom nepromišljenom odlukom toliko vojno, politički i ekonomski oslabio Rusiju da će sve više ovisiti o Kini. Što, dakako, odgovara Pekingu.
Ohrabren takvim razvojem događaja, predsjednik Xi Jinping je svečano objavio da svijet prolazi kroz promjene neviđene u cijelom stoljeću. Aludirao je pritom na razdoblje kineske povijesti kad je zemlja bila pod okupacijom Japana i kad su je, kako tvrde u Pekingu, predatorske zapadne nacije, zbog slabosti i nejedinstva zemlje, iskorištavale za svoje sebične ciljeve. To se, uvjeravaju u Pekingu, više neće ponoviti. Iako to nije izrijekom kazao, Xi je dao do znanja da će te kolosalne promjene predvoditi upravo Kina uz pomoć Rusije.
Xi započeo kampanju za Putina
A da bi Xi u tomu uspio, nužna mu je potpora Putina, bez obzira na to što je potpuno kompromitiran u očima svjetske javnosti. Xi je otišao tako daleko da je u Moskvi izravno podržao Putinovu kandidaturu za još jedan mandat na čelu Rusije. Tako je zapravo jedan stranac, Xi Jinping, započeo kampanju za ponovni izbor Putina.
Na toj potpori Putin je zahvalio Xiju na primjeren način. Na putu od aerodroma, Xi je mogao uživati u velikim reklamnim panoima posvećenim njegovom posjetu, a na večeri bio je počašćen sa šest sljedova s blinima od prepelica, sibirskim lososom, divljači u umaku od trešanja i vinu s ruske crnomorske obale. Xi, za razliku od zapadnih državnika, nije morao sjediti za dugačkim stolom udaljen od Putina, nego su njih dvojica sjedili jedan nasuprot drugome, a na kraju je za Xija kroz cijelu Veliku dvoranu Kremlja, punom zlatnih lustera, rasprostrt beskrajno dugački crveni tepih.
Jačanje Xija nakon reizbora
Kinezi ne kriju ogorčenost što je za boravka Xija Jinpinga u Moskvi japanski premijer Fumio Kishida došao u iznenadni posjet Kijevu u znak podrške Ukrajini. To je u Pekingu uzeto kao još jedan dokaz da je rat u Ukrajini prerastao europske okvire te da se on sve više usmjerava i protiv Pekinga.
Nakon što je po treći puta izabran za vođu Kine, Xi Jinping je bitno ojačao svoju poziciju kako kod kuće, tako i globalno. Ohrabren još jednim mandatom, samouvjereni Xi počeo je poduzimati korake koje kineski čelnici nikada do sada nisu radili.
Nastoji istisnuti SAD s Bliskog Istoka, posreduje u sukobu između Irana i Saudijske Arabije, upliće se na strani Rusije u rat u Ukrajini, učvrstio je, unatoč protivljenja naroda, vlast u Hong Kongu, slomio je otpor Ujgura u provinciji Xinjiang te sve više vojno dominira Južno-kineskim morem. Ti uspjesi i diplomatske pobjede na globalnoj sceni, uvjereni su u Pekingu, potvrđuju da su uzaludni svi napori Washingtona da izolira Kinu.