Putin još uvijek nije ušao u totalni rat, zašto? Analitičari: ‘Nije to neodlučnost nego vrlo promišljena strategija’

Unatoč teškim gubicima koje je Rusija pretrpjela (većina procjena kreće se između 120 i 180 tisuća poginulih vojnika), te usprkos tome što su zapadne zemlje nametnule Rusiji brojna trgovinska ograničenja, ruski narod tako još nije u potpunosti osjetio teret rata. Većina ruskih obitelji tek je mahinalno pogođena teškoćama koje je izazvala agresija njihove zemlje na Ukrajinu. Kako je neproporcionalno visok broj vojnika mobiliziran iz siromašnih i udaljenih provincija, vrlo se malo Rusa iz velikih urbanih središta na zapadu zemlje čak i neizravno susrelo s patnjom koju uzrokuje stradanje ruskih vojnika u Ukrajini. Život se u Rusiji umnogome nastavio kao i prije rata.

Putin je iznenadio svojom suzdržanošću

Putinova nespremnost da nastavi mobilizirati vojne obveznike i bacati ih na front iznenadila je zapadne stručnjake zbog toga što je toliko atipično za ruskog predsjednika. Putin je invaziju na Ukrajinu započeo vrlo agresivno. Umjesto da se odluči za sigurniji pristup i u prvoj fazi napada pokuša zauzeti istok zemlje, izravno je napao dva najveća ukrajinska grada, Kijev i Harkiv.

Uz to, Putin se nimalo ne srami zveckati nuklearnim oružjem, trošiti vojnike u valovima krvavih napada koji su sasvim u skladu s najboljom ruskom tradicijom vođenja rata, ili brutalnom represijom gušiti svaku naznaku oporbenog djelovanja kod kuće. Usprkos takvom pristupu, Putin nije otišao do kraja i proveo potpunu militarizaciju i mobilizaciju gospodarstva ili društva.

Rusima se prijetilo sankcijama koje se ne provodi

I drugi postupci kremaljskog diktatora u diskrepanciji su s njegovom ekstremnom ratnom retorikom. U ožujku 2022. Putinov represivni aparat žestoko se obrušio na nezavisne ruske medije i organizacije civilnog društva, zatvorivši radio Eho Moskva i list Novaju Gazetu, tjerajući usput novinare u egzil i uvodeći nove drakonske zakone o cenzuri. Vlada je također zabranila i blokirala Facebook, kao i neke druge platforme, uključujući Instagram.

Godinama je Facebook bio poznat kao jedno od rijetkih mjesta na internetu na kojima su liberalni Rusi mogli slobodno razgovarati o politici. Nimalo iznenađujuće, vlada je označila Facebook kao tvrtku koja provodi “ekstremističke aktivnosti”. Mnogi korisnici društvenih mreža uplašili su se kako to znači da čak i sama prijava na Facebook može dovesti do kaznenog progona, a tisuće ljudi izbrisalo je Facebook aplikaciju bojeći se mogućnosti da ih zaustavi policija i pretraže im telefone.

No, zasad od toga nije bilo ništa – propisane kazne naprosto se ne provode. Uz to, gušenje društvenih medija provedeno je prilično selektivno, budući da su YouTube i aplikacija Telegram ostali dostupni ruskim građanima, zahvaljujući čemu su postali ekstremno dobro posjećeni kako je rat napredovao.

Ništa od pune militarizacije gospodarstva…

Sličan obrazac moguće je uočiti i u Putinovoj ekonomskoj politici. Ubrzo nakon početka rata, pripremljen je nacrt zakona koji bi doveo do širenja vladine kontrole nad gospodarstvom. Strane tvrtke bile su zabrinute da će njihova imovina biti zaplijenjena, a poslovanje zabranjeno. No, zakon nikada nije donesen, pa su velike strane kompanije imale priliku same odlučiti hoće li nastaviti poslovati na ruskom tržištu i što će učiniti sa svojom imovinom u slučaju da se odluče na odlazak.

Činilo se da će se takvo relativno liberalno stanje promijeniti u listopadu, kada je Putinov režim poduzeo korake da industrije ključne za ratne napore dovede pod izravnu kontrolu države. Ipak, ni to na kraju nije dovelo do potpune militarizacije gospodarstva koju su mnogi predviđali.

…kao ni od opće mobilizacije

Što se tiče mobilizacije, mnogi oporbeni izvori iz Rusije tvrde da ona nikada nije prestala, samo se provodi potiho, te da je dosad unovačeno znatno više od 300 tisuća ljudi čiju je regrutaciju Putin najavio 21. rujna. Ako je to i točno, ipak se ne radi o masovnom mobiliziranju vojnih obveznika. Umjesto da u smrt pošalje još desetke tisuća donedavnih civila, Putin se odlučio koristiti plaćenike iz paramilitarne organizacije Wagner. Iako su oni pretrpjeli goleme gubitke u posljednjih nekoliko mjeseci borbi na istoku Ukrajine, stradanje bivših robijaša i kojekakvih avanturista previše ne pogađa redovnu vojsku ili ruske građane.

Konačno, tu je pitanje najrazornijeg oružja u ruskom arsenalu. Najmanje od ljeta 2022. Putin spominje mogućnost korištenja taktičkog nuklearnog oružja kako bi promijenio situaciju u korist Rusije. U rujnu je objavio da je Rusija spremna koristiti “sva raspoloživa sredstva” u ratu i da “to nije blef.” Tvrdolinijaši bliski režimu više su puta tražili korištenje taktičkog nuklearnog oružja – protiv branitelja Mariupolja u proljeće 2022, ili prilikom povlačenja iz Hersona tijekom jeseni.

Međutim, unatoč velikim ruskim neuspjesima, Putin se nije odlučio izvesti čak ni ograničeni nuklearni napad, riskirajući radije antagoniziranje radikala među utjecajnim blogerima i u vojom vrhu. Umjesto toga, posegnuo je za masovnim napadima na ukrajinsku infrastrukturu.

Zašto Putin ne ostvaruje prijetnje?

Dakle, tijekom 2022., vjerojatno najteže godine za Putina u više od dva desetljeća na vlasti, ruski je predsjednik uvijek iznova eskalirao na mnogim frontama, kod kuće i na bojnom polju. Pa ipak, nikada nije uveo Rusiju u totalni rat. Analitičari magazina Foreign Affairs, Andrej Soldatov i Irina Borogan, uvjereni su kako se ne radi o neodlučnosti, nego o dobro promišljenoj strategiji ruskog predsjednika.

Putinova strategija pritom je koncipirana tako da djeluje u dva pravca, prema zapadnim saveznicima Kijeva i prema vlastitom stanovništvu, ističu analitičara FA-a. Zapadnjacima Putin može predočiti velike gubitke u ljudstvu i tehnici koje je već podnio, te istaknuti vlastitu odlučnost da brani ruske interese svim sredstvima, uključujući i nuklearno oružje, pa time signalizirati da je spreman na sve kako bi dobio rat. Istovremeno, svojim postupcima poručuje običnim Rusima da brine za njihovu sigurnost i životni standard, čime smanjuje potencijal za ozbiljan revolt protiv svojeg režima.

Važan dio Putinove strategije jest i jasno pokazati da su mu dostupne drastičnije mogućnosti od onih koje je birao. Kremlj je zapravo, verbalizacijom ekstremnih opcija koje su mu na raspolaganju, poput nacionaliziranja industrije, prebacivanja gospodarstva u potpuni ratni mod, provođenja opće mobilizacije ili čak korištenja taktičkih nuklearnih napada, sebi osigurao prostor za eskalaciju. Putin je tako unutrašnjim i vanjskim neprijateljima poručio da može biti gori nego dosad ako mu ne preostane ništa drugo, što je moćno psihološko oružje.

Propali napori da se cenzuriraju informacije

Takav Putinov pristup, doći na pola puta pa stati prije nego što situacija postane previše strašna, ostvario je neke uspjehe. Tijekom 2022. rusko gospodarstvo nije bilo sputano pretjeranom militarizacijom ili državnom kontrolom. Strategija je također pomogla Putinu da održi finu ravnotežu između pooštravanja pravila kod kuće i neotuđivanja ruske urbane srednje klase. Mnogi obični Rusi rado su ignorirali rat i pretvarali se da ih ratne nedaće neće pogoditi.

No, Putinov plan nije bio jednako uspješan u svim aspektima. Na primjer, u mjesecima od početka rata, mnogi nezavisni novinari i blogeri koji su pobjegli iz zemlje pokrenuli su vlastite YouTube kanale, koristeći nedostatak cenzure na tom mediju. Deseci političkih emisija, intervjua i necenzuriranih videa nude Rusima priliku da saznaju istinu o ratu. Tijekom prošle godine mnogi su građani Ruske Federacije razvili naviku praćenja vijesti na YouTubeu, a to uključuje čak i starije Ruse. Tako su brojni Rusi baš putem YouTubea i Telegrama saznali za masakr ukrajinskih civila u Buči i neprijateljstvo građana prema ruskim vojnicima u tada još uvijek okupiranom Hersonu.

Istovremeno, milijuni korisnika Instagrama naučili su koristiti virtualne privatne mreže (VPN) za pristup omiljenoj platformi. Iako mnogi od njih ranije nisu bili zainteresirani za politički sadržaj, sada imaju pristup alternativnim izvorima vijesti o ratu s neruskog interneta. Tako je do prve godišnjice invazije krajem veljače veliki dio ruskog urbanog stanovništva uspio zaobići državnu internetsku cenzuru. To zasad nije imalo veliki utjecaj na javno mnijenje, jer mnogi još uvijek barem djelomično vjeruju propagandi vlade. No, to bi se moglo promijeniti kako situacija u Rusiji bude postajala sve teža.

Prije ili kasnije, Putin će morati prestati blefirati

Kada se usporedi ono što je postigao s onim u čemu njegova strategija nije uspjela, može se zaključiti da je pristup djelomične eskalacije dobro poslužio ruskom predsjedniku u prvoj godini rata. Koristeći kombinaciju zastrašivanja i izazivanja ravnodušnosti građana, uspio je održati političku stabilnost u zemlji. Putinu je također pošlo za rukom pripremiti Rusiju za vrlo dugačak rat, pri čemu je izbjegao žrtve koje bi u konačnici mogle izazvati pobunu stanovništva.

Iznad svega, to mu je otvorilo prostor da posegne za radikalnijim opcijama, poput nacionalizacije ekonomije i potpune mobilizacije, ako ga razvoj događaja na bojnom polju na to prisili. Naravno, pitanje je koliko dugo Putin može održati svoj ne baš totalni rat. Što duže vojni sukob potraje, to će više drastičnih koraka, kojima je dosad samo prijetio, Putin morati poduzimati. U tome se krije velika opasnost za ruskog predsjednika, ali i za čitav svijet.