Razgovarali smo s diplomatima i profesorima o utjecaju Trumpove pobjede na Europu i radikalnu desnicu
Analiza političke slike Europe nakon američkih izbora
Pobjeda Donalda Trumpa na izborima za američkog predsjednika zatekla je visoke političke dužnosnike u Bruxellesu. Premda zbog toga u srijedu prije podne nije bilo moguće dobiti precizniju procjenu što će promjena u Washingtonu značiti za Europsku uniju, sugovornici Telegrama iz Bruxellesa suglasni su da će se EU morati okrenuti sebi, da će morati voditi puno samostalniju politiku, no oko pitanja budućnosti EU i mogućeg stvaranja europske vojske, ostaju duboke dvojbe i razlike.
Francuski diplomat, koji je svojedobno boravio i u Zagrebu, smatra kako je nakon pobjede Trumpa sazrijelo vrijeme da se ponovno ozbiljno razgovara o pretvaranju EU u Sjedinjene države Europe, po modelu SAD-a. ”Europska unija ne može stalno sa zebnjom iščekivati kakvu će glupost napraviti Amerikanci u vanjskoj ili unutarnjoj politici i onda za njih, protivno svojim interesima, vaditi kestene iz vatre.
Ni u Washingtonu nemaju pojma kako će se ponašati
Trump je pozdravio izlazak Velike Britanije iz EU čime je dao do znanja da mu nije stalo da jake EU. Američke tajne službe prisluškivale su 35 šefova država i vlada, među kojima je bilo puno onih iz EU. Nitko u Washingtonu nema pojma kakvu će vanjsku politiku voditi Trump, a kako bi to netko znao u Parizu, Berlinu, Bruxellesu. Što je, dakako, nedopustivo.
EU je prevelika i preozbiljna organizacija da bi ovisila o hirovima američke politike. No, jedno je sigurno: Europa mu neće biti prioritet, ali će, kako je najavio, tražiti od članica NATO pakta da povećaju vojne budžete. No, ako već moramo trošiti više novaca, zar ne bi bilo bolje da, umjesto da financiramo NATO koji je pod dominantno američkim utjecajem, ta sredstva uložimo na izgradnju europske vojne sile?”
EU ima vlastitu snagu, interese i ciljeve
Tu ideju zagovaraju francuski predsjednik Francoise Hollande i ministar vanjskih poslova Jean-Marc Ayrault, njemački ministri vanjskih poslova i obrane Frank-Walter Steinmeier i Ursula von der Leyen te Visoka povjerenica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politike Federica Mogherini. Predsjednik Hollande otvoreno je, na užas Washingtona, kazao kako EU ima vlastitu snagu, interese i ciljeve te da nikako nije dobro osloniti se na nekoga drugoga, makar i prijatelja, ako se želi voditi učinkovita borba protiv terorizma. U Washingtonu i Londonu takvi su prijedlozi dočekani kao udarac nožem u leđa.
No, po tvrdnjama sugovornika Telegrama, najveća opasnost krije se u mogućnosti da Donald Trump, želeći najprije rješavati najurgentnija ratna žarišta na Bliskom Istoku i Aziji, sklopi primirje s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom ili čak dogovori neku vrstu nove podjele interesnih sfera. U kojoj bi mogle deblji kraj izvući istočnoeuropske članice EU. Zbog toga prevladava uvjerenje kako EU mora postaviti vlastitu agendu u odnosu na Rusiju, Ukrajinu, Tursku, imigrantsku krizu, trgovinu, pa čak i na sporove u Južnokinskom moru.
Stara doktrina Donalda Rumsfelda
Doktor Vladimir Gligorov, analitičar u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije i profesor na bečkom univerzitetu, upozorava kako pobjeda Trumpa ne donosi samo krucijalne promjene u političkoj sferi već i u ekonomskoj politici i gospodarskim odnosima SAD i EU. ”Može se očekivati da će se Donald Trump vratiti staroj doktrini bivšeg američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda koji je dijelio Europu na novu i staru, na neupitne američke saveznike kao što su Poljska, baltičke države, Slovačka, Mađarska, Češka, te na staru Europu, Francusku, Nizozemsku, Njemačku, Dansku, Španjolsku, za koju se nikada ne zna kako će regirati.
No, ta podjela sada neće proći: “nova Europa” ne može prihvatiti i poduprijeti Trumpovu protecionističku ekonomsku politiku. Trump je, naime, najavio zaštitu američke industrije od jeftinih proizvoda iz Azije, Europe ili Južne Amerike, što je, dakako, u suprotnosti s načelima slobodne trgovine. Takvu politiku Poljska, Češka, Mađarska, Slovačka, ne mogu prihvatiti jer je njihovim gospodarstvima potrebno zajedničko tržište.
Kao što to neće poduprijeti ni Velika Britanija koja ne želi biti politički vezana za EU, ali joj treba njeno slobodno tržište. Zbog toga Trump doživljava EU kao glavnu prepreku za svoju novu ekonomsku politiku: bez Bruxellesa, naime, ne može temeljito restrukturirati američko gospodarstvo. Trump naprosto ne razumije Europu, a tek treba vidjeti koliko će te odnose zakomplicirati Francuzi koji ne kriju da ga ne podnose i kakve će posljedice imati ružni napadi Trumpa na Angelu Merkel.”
Nitko ne zna kakvu će politiku Trump voditi
S obzirom da se puno članica EU protivi daljnjem jačanju briselske administracije, a da istodobno po cijeloj Europi jačaju nacionalistički osjećaji i snage, realno je očekivati da će, umjesto stvaranja zajedničke vojske, uslijediti proces izgradnje nacionalnih armija. Tako bi pobjeda Trumpa mogla ubrzati proces remilitarizacije Europe što je, dakako, kranje rizično i dugoročno posve neizvjesno. Tomu bi mogla pridonijeti činjenica da je Trump u kampanji najavio jačanje američke vojne sile, a NATO nije spominjao.
Većina Amerikanaca smatra da Europa izdvaja premalo novca za svoju obranu, da mora plaćati puno više. Nije također tajna da Washington doživljava Njemačku kao glavnog partnera unutar EU i želi da Berlin igra veću ulogu u obrambenoj strategiji Zapada. Zato se u SAD ne protive ideji njemačke ministrice obrane da se u njenoj zemlji dopusti državljanima članica EU služenje njemačke vojske.
Kontradikcije njegovih govora iz kampanje
Tako bi se ojačao Bundeswehr, ali i demonstrirala odlučnost Berlina da osnaži poziciju EU. To, dakako, podrazumijeva jačanje njemačke vojske, što nikoga u Europi, posebice Francusku i Njemačku, ne ostavlja ravnodušnim. Telegramovi sugovornici suglasni su da, zbog brojnih kontradikcija koje je Trump izgovorio tijekom predizborne kampanje, nitko sa sigurnosšću ne može predvidjeti kakvu će zapravo politiku voditi.
No, sigurno je da će morati najprije donijeti odluku kako će se SAD ponašati na najvećim kriznim žarištima u Siriji i Iraku, pogotovo kada se zna da su republikanci tražili žestoke udare na sirijskog predsjednika Bashara al Asada. Što učiniti s Afganistanom, kako se odnositi spram rata u Jemenu i sukoba u Libiji, kako zaustaviti Sjevernu Koreju u proizvodnji atomskog naoružanja, kako spriječiti Filipine, pa i Maleziju, da približavnjem Kini, ne potkopaju američku dominaciju u Aziji. Naravno, tu je problem Ukrajine.
Rast popularnosti desnih populista
No jedno je, slažu se sugovornici Telegrama, posve izvjesno: pobjeda Trumpa osnažit će radikalnu, nacionalističku desnicu po Europi. S obzirom da Europu uskoro čeka više parlamentarnih izbora, Bruxelles će s velikom strepnjom promatrati kako će na njih utjecati rezultati izbora u SAD. Sigurno je da će desni populisti nastaviti putem kojim je Trump trasirao. A, to znači nesmiljena kritika političkih elita, bankarske i financijske oligarhije, establishmenta svih vrsta.
Prvi test bit će izbori za predsjednika Austrije. Ustavni sud poništio je izbore na kojima je nekadašnji šef stranke Zelenih Alexandar Van der Bellen tijesno pobijedio Norberta Hofera, kandidata ekstremno desne Slobodarske stranke. Njegovu pobjedu EU je pozdravio kao pobjedu razuma i demokracije. Nakon trijumfa Trumpa, prevladava uvjerenje da će Hofer sigurno pobijediti što bi značilo da će EU dobiti najekstremnijeg desničara ikada na čelu jedne svoje države.
Slobodarska stranka proistekla je iz austrijske nacističke prošlosti, zagovara netrpeljivost i anti imigrantsku politiku, a osobno Hofer snažno podržava Milorada Dodiga. Europskoj uniji ostaje kao utjeha propast referenduma protiv izbjeglica u Mađarskoj te poraz Viktora Orbana na glasovanju o toj temi u parlamentu.
Kako će u travnju proći Marie Le Pen
Talijanski premijer Matteo Renzi raspisao je referendum na kojemu traži od građana da podrže njegov prijedlog ustavnih promjena, a ako to odbiju, najavio je, odmah će podnijeti ostavku i tako izazvati prijevremene izbore. Ankete pokazuju da bi populistički i desničarski Pokret pet zvijezdi, M5S, koje vodi stand up komičar Peppe Grillo, mogao odnijeti pobjedu što bi značilo brzo raspisivanje referenduma o ukidanju eura i povratku lire te izlasku Italije iz EU.
Na parlamentarnim izborima u Nizozemskoj očekuje se da će Geert Wilders, šef antimuslimanske, euroskeptične Stranke slobode, osvojiti veliki broj glasova. Wilders najavljuje da će, ako osvoji vlast, zatvoriti sve džamije, islamske škole, zabraniti Kuran i nošenje burki, zatvoriti granice za sve muslimane, ukinuti izbjegličke centre te raspisati referendum o izlasku Nizozemske iz EU.
Na parlamentarnim izborima u Francuskoj u travnju očekuje se novi uspon Marine Le Pen, predsjednice desničarske Nacionalne fronte, FN-a, koja propagira antisemitsku i antiimigrantsku politiku te zaoštravanje odnosa prema islamu i muslimanima. Ispitivanja javnog mijenja pokazuju da bi Le Pen mogla ući u drugi krug izbora, a njena izborna baza su svi gubitnici ekonomske krize.
Angeli Merkel radikalno pada popularnost
Kako vrijeme odmiče tako su i šanse Angele Merkel da na parlamentarnim izborima u rujnu 2017. sačuva kancelarsku fotelju sve manje. Merkel sve više gubi potporu birača, a istodobno raste popularnost bavarskog premijera Horsta Zehofera. Mekani odnos spram izbjeglicama ključan je razlog za pad popularnosti Angele Merkel.
Ako, dakle, nakon pobjede konzervativaca na referendumu o izlasku Velike Britanije iz EU te trijumfa Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD, u Austriji pobjedi Hofer, u Bruxellesu su uvjereni da bi to označilo početak velike radikalno desne ofenzive po cijeloj Europi.