Razgovarali smo s jednom Malezijkom koja nam je pomogla shvatiti što stoji iza velike migracijske krize u Aziji
Državljanka Malezije, koja je htjela ostati anonimna, dala je intervju Telegramu
Danas je objavljeno da će Malezija i Indonezija prihvatiti neke od migranata iz Myanmara koji pokušavaju pobjeći pred nasiljem koje neki karakteriziraju kao etničko čišćenje. S obzirom na to da mediji, pogotovo oni u Hrvatskoj, manje medijske pozornosti pridaju ovoj migracijskoj krizi od one na Mediteranu, Telegram je odlučio intervjuirati jednu državljanku Malezije koja je htjela ostati anonimna. No prvo, kako bismo objasnili cijeli slučaj, potrebno je reći nekoliko osnovnih činjenica o migrantima koji bježe.
Migranti nisu izbjeglice
Međunarodna zajednica pametno tapka oko naziva osoba koje bježe pred sukobima dajući im naziv migranti. Onog trenutka kad se nekoj osobi da naziv izbjeglice, a time i status, postoje određena pravila prema kojima se mora postupati. U Hrvatskoj azilanti imaju pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu te odgovarajući smještaj. S druge strane, Malezija nije potpisnica Konvencije o izbjeglicama i nema zakonski okvir za zbrinjavanje izbjeglica. U Maleziji svi azilanti i izbjeglice imaju isti status kao bilo koja druga osoba koja je nelegalno prešla granicu.
Čak i nakon objave da će prihvatiti migrante koji uspiju pristati negdje uz malezijsku obalu, malajski ministar vanjskih poslova Anifah Aman naglasio je da će prihvatiti migrante samo privremeno i da zahtijevaju od međunarodne zajednice pomoć u vraćanju migranata u njihove zemlje podrijetla.
Rohingyje čeka dug i težak put do prihvaćanja u muslimanskim zemljama okruženja i još duži put do sigurnosti u vlastitoj zemlji.
Rohingyje, ili kad budisti rade etničko čišćenje
Rohingya muslimani su nacionalna i vjerska manjina u Myanmaru (prije Burma) u kojem su na vlasti budisti. Za Rohingyje neki kažu da su manjina koja je izložena najvećem progonu, nisu poželjni nigdje u svojoj zemlji.
Na primjer, u sukobu 2001. godine muslimani su izvukli deblji kraj. Nakon što su Talibani uništili kipove Bude u Bamiyanu u Afganistanu, budistički redovnici zahtijevali su uništenje džamije u gradu Taungoo. Human Rights Watch objavio je izvještaj u kojem prenose što su im očevici nereda u Taungoou rekli; očevici govore da su tisuće ljudi počele razbijati i paliti, a da su ih predvodili budistički redovnici. U to se doba pojavio i pamflet Myo Pyauk Hmar Soe Kyauk Sa Yar (Strah od gubitka vlastite rase) koji su izradili i distribuirali budistički redovnici.
Stoga, upravo kako bismo saznali što čeka Rohingyje nakon dolaska u Maleziju, odradili smo kratki intervju s anonimnom državljankom Malezije (za anonimnost je molila zbog tamnošnjih strogih zakona).
Zašto Rohingyje bježe u Maleziju iako ih tamo ne čeka ništa dobro?
Rohingyje bježe u Maleziju i Indoneziju zato što su to nazivno muslimanske zemlje. Možda misle da zbog toga imaju veće šanse da dobiju pomoći od nas. Mislim i da oni uopće nisu svjesni pravog stanja azilanata i imigranata u Maleziji. Oni nisu upoznati s time kako je zapravo teško svima koji pokušavaju pronaći sigurnost u Maleziji.
Kako je zapravo migrantima koji dođu u Maleziju?
Čeka ih teška diskriminacija. Jako im je teško pronaći bilo kakav smještaj pa nije neobično da ih u jednom stanu živi po desetero. U situaciji da čak i uspiju pronaći neko zaposlenje, to je obično neki loše plaćen posao.
Hoće li biti diskriminirani samo zbog boje kože?
Vjerojatno. Točnije, sve dok si radnik na teškim fizičkim poslovima, čeka te teška diskriminacija. Naravno, kao i u svakom društvu, ima ljudi koji se ponašaju prema svima kao jednakima, ali ima i ljudi koji jednostavno mrze sve koji su drukčiji.
Postoji li institucionalizirana diskriminacija? Imaju li osobe druge boje kože manja prava?
Postoji “suptilna diskriminacija”. Suptilna samo zato što je uobičajena pa svi očekuju diskriminaciju. Na primjer, da bi bumiputere bili primljeni na javna sveučilišta, moraju imati prosjek ocjena 2,5 (od 4), a svi drugi moraju imati prosjek ocjena barem 3.
Bumiputere?
U Maleziji postoji diskriminacija na osnovu rase (n.b. malajski pojam rase se može donekle izjednačiti s pojmom nacionalnosti). Malajci, Kinezi i Indijci imaju donekle različitu boju kože i moguće je manje-više raspoznati tko je tko. Zbog toga su svi Kinezi i Indijci diskriminirani, bez obzira na njihovu državu rođenja. Malajci su jedini pravi Malajci (bumiputere), bez obzira na to koliko generacija unatrag Kinezi i Indijci žive u Maleziji. Primjerice, neki eminentni povjesničari smatraju da premijer Malezije mora biti bumiputera. Oni imaju i razne druge povlastice, mogu dobiti jeftinije nekretnine, postoje sveučilišne stipendije samo za njih i mnoge druge.