Razgovor s Ivanom Tepešom: Kako je ovaj čovjek postao totalna medijska zvijezda tvrde desnice

Istina, izjave i stavovi Ivana Tepeša izazivaju prilično ozbiljne kontroverze i žestoke kritike oporbe što je, bez novinarske zlobe, postalo dominantno obilježje nove vlasti. Nekako je i sam svjestan te činjenice i to mu, ako je suditi po reakciji, stvara određenu neugodu.

“Neki dan sam čuo u gradu ženu na cesti koja svojoj prijateljici komentira: Ajme, sad sam se iživcirala. Vidjela sam Tepeša”, prepričava Tepeš za Telegram. “Gledajte, ne znam čemu to. To me jako smeta. Nisam nikome prijetio, nikoga ne želim ubiti ili bilo što. Isto tako, kada čitam komentare nekih analitičara o sebi, uplašim se svoje slike”, kaže u svom prvom razgovoru za Telegram.

Podjela medija

Ta njegova, možda malo dramatična opservacija o vlastitoj percepciji, dovela nas je do pitanja o hrvatskim medijima. Poznata je nekritička preokupacija televizijama, novinama i portalima što je desna koalicija gaji; Tomislav Karamarko prije nekoliko je dana izjavio da građanima savjetuje ignoriranje televizije, posebno Dnevnika, a čelnici stranaka najavljuju temeljitu čistku na HTV-u.

Odgovor Ivana Tepeša provokativan je. “Pobornik sam toga da se mediji opredijele. Svi se pozivaju na objektivnost, međutim, nisu svi objektivni. Malo tko je objektivan. Neka se zna tko je lijevi, a tko desni. To je pluralizam u društvu. Nekorektno je reći da netko radi objektivno, a vi vidite da vuče na jednu ili na drugu stranu”, kaže Tepeš, koji čita njemački Der Spiegel. “Netko će reći da je to njemačko lijevo glasilo. Ali ja to ne volim tako gledati, meni oni imaju dosta kvalitetnih tekstova”, kaže.

A koja bi u toj novoj podjeli onda bila uloga javne televizije, i smatra li nova ikona hrvatske radikalne desnice da je HRT uistinu bio pristran i naklonjen strankama ljevice? “Kao predsjednik HSP AS izabran sam u prosincu 2014., to je jedina parlamentarna pravna stranka. I ja dosad, do predizborne kampanje, nisam bio gost ni u jednoj emisiji HRT-a. Pa postavljam pitanje zašto je to tako? Zašto meni nitko nije dao priliku, ni minutu, da obrazložim tko sam i što sam. Neki drugi, koji nisu bili parlamentarna stranka, su imali puno bolji tretman”, objašnjava Tepeš.

“Meni je žalosno da ja dolazim kao gost u Otvoreno u predizbornoj kampanji s ciljem da me se valja u nekoj kaljuži. Tema je bila kao hrvatska desnica”, kaže Tepeš i, signalizirajući da je svjestan vlastitog medijskog statusa u posljednje vrijeme, dodaje: “Evo, od izbora do danas, imam korektnu minutažu na HRT-a, ali do izbora, nigdje me nije bilo”.

U najavama o čistkama na HRT-u nakon optužbi HDZ-a i Mosta o naklonjenosti ljevici Tepeš ne vidi ništa sporno. Vrlo izravno najavljuje odlazak glavnog čovjeka HRT-a Gorana Radmana. “Ubrzo dolazi izvješće HRT-a u Sabor. Mislim da ono neće biti prihvaćeno. U skladu sa zakonskom procedurom, onda će doći i do zamjene na mjestu ravnatelja HRT-a”, kaže.

Kad smo već kod čišćenja, jedan od važnijih povoda za ovaj intervju s Tepešem jest kontroverzna politička inicijativa o lustraciji u Hrvatskoj, za koju kritičaru kažu da je jednostavno zgodan okvir za političke obračune i progone. O tome je Ivan Tepeš često govorio, posljednji put ovog tjedna, prije dva dana u razgovoru za tjednik Globus, u kojem je i Tomislav Karamarko prije nekoliko mjeseci iznio svoj radikalni antikomunistički manifest.

Progoni i čistke

Ivan Tepeš, ukratko, smatra da se moramo ugledati na Izraelce koji love nacističke ratne zločince u poodmakloj dobi, pa zašto mi ne bismo mogli one iz komunističkog režima. Ipak, u razgovoru za Telegram malo je reterirao od tih stajališta.

“Zakon o lustraciji nije primaran”, kaže. “Primarno je ljudima staviti kruh na stol i dizanje gospodarstva”. Takav bi zakon, prema njegovu mišljenju, trebao biti odmjereno napisan i donesen u smirenoj političkoj atmosferi. “To je europska praksa, a ne zakon kojeg želi donijeti HSP AS ili Domoljubna koalicija. Dok su države bivšeg Istočnog bloka provodile lustraciju, u Hrvatskoj to nije bio slučaj”.

Kad mu se spomene da je lustracija, barem onakva kakvu trenutačno javno prezentiraju, jednostavno isprika za političke obračune, Tepeš to oštro negira. “Nema lova na vještice ni lova na ljude. Ne volim kada se govori da će tisuće ljudi biti lustrirano. Za mene je to rasvjetljavanje onih zločina koji su se događali pod jugoslavenskim komunističkim režimom od svibnja 1945. pa do Domovinskog rata.”

“Svjedoci smo da su u svim sukobima postojali procesi i presude za zločin. Zločinci su odgovarali, neki su i izbjegli. Dužnosnici NDH platili su za svoje zločine. Neki su pobjegli, što u Argentinu, što u svijet. Iz Domovinskog rata imamo slučajeve da su zapovjednici Oluje išli u Hag objašnjavati obrambeni karakter Oluje koja je bila oslobodilačka akcija”.

“S druge strane”, nastavlja, “nemamo nijednu presudu koja se odnosi na neki komunistički zločin. Sada se vodi proces u Njemačkoj za Đurekovića, a taj proces htjela je sabotirati prošla vlast. To nije dobro i zato je Zakonom o lustraciji potrebno dati poruku hrvatskoj budućnosti i hrvatskoj djeci da zločinac mora odgovarati i ne može proći nekažnjeno. Jugoslavija je bila diktatura, a ne demokracija. Ne znam nikoga tko tvrdi suprotno.”

Ivan Tepeš rođen je 1980. u Zagrebu. Trenirao je taekwondo i često išao na Dinamove utakmice, a fomirala ga je, kaže, i glazba. “Kao dijete s Borongaja, maksimirski stadion mi je bio na tri minute od kuće, pa sam počeo slušati navijačke pjesme, kao onu, Dinamo ja volim od Pipsa. Pa sam počeo slušati i ostale njihove pjesme”.

“Drag mi je bio i reggae Boba Marleyja. Fora mi je bila country glazba, pa neke stvari od Johnyja Casha. Kasnije sam slušao latinoameričku glazbu, bio sam aktivan na salsa sceni 2004. i 2005. godine. Plesao sam na festivalima u Rovinju, pa sam 2008. išao i na Kubu na festival”, priča.

“Dok sam studirao proučavao sam crkvenu i povijest islama, odnosno Osmanskog carstva. Zanimala me etnologija, od hrvatske kulture pa preko djela o Indijancima i afričkim plemenima”.

Završio je studij povijesti kao i njegov koalicijski kolega, prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, te ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Čini se da nikad nije bilo toliko povjesničara u vladi i na izvršnim funkcijama, što je u maloj kontradikciji s naglašenom retorikom o vladi stručnjaka i tehnokrata. Ili se historiografija, s obzirom na okolnosti, smatra najpoželjnijom strukom u vlasti…

“Kada se raspravlja o povijesti, raspravljaju svi u Saboru, samo ne povjesničari”, kaže Tepeš. “Simptomatično je to. I baš je to problem za Hasanbegovića, jer njega i kritiziraju svi osim struke. To su politikanti koji izvlače riječi iz konteksta i koji pokušavaju skupiti jeftine političke bodove i tako uzrokovati žučne političke rasprave koje nisu potrebne”.

Sam Tepeš kaže da ne vidi ništa sporno u izjavama i djelovanju ministra Hasanbegovića. Pa ni u spornoj kapi i napisima u časopisu NDH. “Ministar je o tome sve rekao. Apeliram da rasprava bude argumentirana i ako netko ima nešto protiv njega neka se organizira okrugli stol sa stručnjacima”, predlaže.

A kad smo već kod povijesti, što lider jedne od najdesnijih stranaka unutar Domoljubne koalicije misli o najavama o domoljubizaciji školskih udžbenika? Sve najbolje.

“Domovinski rat se uči pri kraju školske godine. To bih mijenjao, da se kad je obljetnica, na primjer, pada Vukovara, uči o Domovinskom ratu. U školu kreću djeca koja su rođena 2009. godine, oni ne znaju što je to bilo. Njima mogu doma pričati o tome, ali tu treba biti promjena i u školi”, kaže.

“Prema mome mišljenju, treba mijenjati sveukupno nastavu povijesti u osnovnim i srednjim školama. U njoj ima previše nepotrebnih podataka, povijest bi se trebala prikazati na simpatičan način.”

Tepeš se nedavno, na ne baš simpatičan način, žestoko obrušio na Svetog Oca. Prvi je visoki dužnosnik vladajuće koalicije koji je verbalizirao nezadovoljstvo zbog otezanja procesa kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca. Tepeš je time, zapravo, kritizirao i popustljivost Svete Stolice i pape Bergoglia prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. To je, zasad, nezapamćena kritika u povijesti moderne Hrvatske.

Govor mržnje

“Da, rekao sam da je to udar na temelje hrvatske države. Znam što sveci, pogotovo Alojzije Stepinac, znače za katoličku crkvu u Hrvata”. No, kaže da može shvatiti papu Franju jer je došlo do susreta s poglavarom ruske pravoslavne crkve.

“I u tom kontekstu razumijem da je ovo bio Papin manevar. Ali mene zabrinjava miješanje Srpske pravoslavne crkve u poslove Rimokatoličke crkve. I oni imaju svoja pravila i u to se ne treba miješati, a simptomatično je što se miješaju oni baš u kanonizaciju Stepinca”, kaže.

U nizu medijskih nastupa i eksponiranja, Tepeš se ukazao na onom prosvjedu branitelja ispred Agencije za elektroničke medije zbog zabrane emitiranja lokalne Z1 televizije nakon incidenta voditelja, a koji je označen govorom mržnje. “Ja sam tamo došao jer postoje dvostruka mjerila u društvu. Kada tjednik Novosti izruguje himnu, pad hrvatskog MiG-a, onda nitko ne reagira na to, ni novinari ni političari.”

Je li spreman opet pohoditi takav politički skup? “Uvjeren sam da takvih prosvjeda više neće biti jer više neće biti dvostrukih kriterija. Kad meni kažu da sam filofašist, nikome ništa. A što da se nekoga nazove četnikom? Digle bi se civilne udruge. Neka se dižu, ali ne jednostrano.”

Za njega nije problem u interpretaciji da je nekoliko tisuća ljudi vikalo “Za dom, spremni!”. Ima i objašnjenje za to. Uvjeren je da je to učinilo tek nekoliko pojedinaca i da je stvar pogrešno prenesena u medijima. Tepeš se slaže s Josipom Klemmom, poznatim desničarskim aktivistom i organizatorom prosvjeda u Savskoj 66, koji je rekao da su ti ljudi možda ubačeni sa strane. Dakle, provokatori. Pitamo ga je li ga ponijela atmosfera na skupu, je li i on možda tada vikao “Za dom spremni”?’

“Nisam vikao. Bio sam i na onoj utakmici na Maksimiru kada je nogometaš Joe Šimunić uzvikivao ‘Za dom, spremni.’ Kako je to bilo na kraju utakmice već sam bio kući kad sam to doznao. I što sad? Zar bih ja trebao biti odgovoran za sve što se događa na manifestacijama na kojima sudjelujem? Pa kako se ja osjećam kad me Zoran Milanović prozove filofašistom i to na Dan obilježavanja žrtava holokausta. Ja osuđujem sve te zločine. Ja nikad za nikoga u javnom prostoru nisam rekao da je četnik. Ali zato se nama lijepe etikete samo tako; filofašisti, ustaše, profašistička vlada. To je prestrašno.”

Početak mandata desne koalicijske Vlade nije sasvim u skladu s najavama i obećanjima iz kampanje. Veliki su problemi s imenovanjima zamjenika i pomoćnika ministara, zatim se dogodila afera bivšeg ministra branitelja Crnoje i niz drugih stvari koje su stvorile dojam lošeg početka. Telegramov sugovornik se s time ne slaže.

“Očito ova Vlada nema pravo na prvih sto dana mira, što je inače normalno u demokracijama. Korektno bi bilo da pričekamo proračun i kad se krene u realizaciju vidjeti hoćemo li hvaliti ili davati konstruktivne kritike. No, oni koji gube imaju se pravo ljutiti pa onda imaju i pravo od prvoga dana kritizirati”.

Tepešev HSP AS prije nekoliko dana zbunio je braniteljsku populaciju najavama o mogućem ukidanju Ministarstva branitelja i pripajanja Ministarstvu obrane. Potpredsjednik Sabora priznaje da se u njegovoj stranci, kroz rasprave s braniteljskim udrugama, raspravljalo o nekim oblicima spajanja dva spomenuta ministarstva. “S obzirom na neugodna iskustva s Ministarstvom branitelja iz prošlog mandata i mogli bi ići pod Ministarstvo obrane”.

Uvjeren je da će premijer Orešković konačno supotpisati smjenu šefa SOA-e Dragana Lozančića. Kaže da razumije javne polemike oko toga, ali da ta ista javnost nema pojma o suštini stvari. “O tome sve znaju samo šef SOA-e, predsjednica, bivši i sadašnji premijer. I na temelju toga će premijer supotpisati smjenu.”

Strah od izbjeglica

Kad smo kod nacionalne sigurnosti, Tepeš je protiv zatvaranja granica prema izbjeglicama, ali traži bolju kontrolu. “Mislim da nema neke ugroze u smislu broja izbjeglica. Međutim, bitan je ekonomski segment. Ako imate države s velikim brojem nezaposlenih, onda kod njih raste strah da će se dolaskom izbjeglica povećati konkurentnost na tržištu rada. Tada domicilno stanovništvo neće moći naći posao. Mislim da su neke države u Europi u tom smislu zabrinutije.”

Nekoliko dana nakon sklapanja koalicije HDZ-a i Mosta, mediji su objavili kako HSP AS, kao članica Domoljubne koalicije, traži brzo rušenje Zakona o životnom partnerstvu, odnosno ukidanje zakonskih prava gay parova.

Prava manjina

Vjerojatno svjestan da ipak razgovara s medijem koji tradicionalno zastupa znatno liberalnije stavove od njega samog, Tepeš je kazao kako je riječ o zabuni. “Pogrešno je prenesena komunikacija pojedinih dužnosnika HSP AS s nekim medijima. Radi se o tome da smo mi tražili da se požuri izjašnjavanje Ustavnog suda o ocjeni ustavnosti spomenutog zakona, koje je podnijela udruga U ime obitelji u prosincu 2014., a nismo mi kao HSP AS ništa tražili od Ustavnog suda. Požurnicu smo tražili jer smo htjeli vidjeti je li sve zakonski usklađeno s obzirom na to da je Zakon o životnom partnerstvu donesen nakon referenduma u kojem su se građani izjasnili da su za brak kao definiciju muškarca i žene”, kaže.

“Sad čekamo izjašnjavanje Ustavnog suda. A u nekim medijima smo ispali po defaultu, kao pravaši, neke babaroge koje su netolerantne. Ja mislim da su pripadnici gay zajednica danas u puno boljoj situaciji nego su to bili u Jugoslaviji, što potvrđuje i znanstveno istraživanje o kojem se neki dan pisalo u medijima”, kaže Tepeš.

Osim kontroverze o ograničavanju prava istospolnih partnera, Tepeš je također najavio smanjenje broja saborskih zastupnika nacionalnih manjina, što se uglavnom interpretiralo kao napad na manjinska demokratska prava.

“Imamo nesrazmjer broja zastupnika nacionalnih manjina i zastupnika dijaspore. Inzistiralo se na smanjenju broja zastupnika dijaspore, njih je tri, a zastupnika nacionalnih manjina osam. Ako ostavimo taj broj, onda treba povećati broj zastupnika dijaspore. I treba sagledati koliko je zastupnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Nijedan. To ne znači da se prava manjina trebaju smanjivati, nego samo smanjiti broj zastupnika. A smatram da je i greška bila što su se pojedini manjinski zastupnici okupljeni oko Milorada Pupovca odmah priklonili davanju potpisa Milanoviću kao mandataru. Manjinski zastupnici trebaju uvijek biti uz većinu kako bi što bolje pridonijeli svojoj manjinskoj zajednici”, kaže.

---

 

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 20. veljače 2016.