Razne paramilitarne šijitske skupine ključne su u borbi protiv ISIS-a. I kada pobijede, sigurno neće samo tako otići

Nad sudbinom šijitskih paramilitarnih snaga prelamaju se različiti interesi

ZADNJA IZMJENA: Dec 26, 2016
Foto: AFP/AFP

Uzduž ceste koja povezuje gradove Najaf i Karbala u južnom Iraku netko je postavio liniju oznaka, postavljenih u intervalima od 50 metara na svaki rasvjetni stup. Na svakoj toj oznaci nalazi se lice dobrovoljca poginulog u borbi protiv tzv. Islamske države. To su lica boraca skupine Hash’d al Shaabi, paramilitarne šijitske jedinice koje je osnovao veliki ajatolah Ali al-Sistani, kao odgovor na pad Mosula 2014. godine, piše Atlantic.

Veliki ajatolah Sistani je rat protiv Islamske države proglasio “svetom obranom” i obećao da “svatko tko žrtvuje svoj život za obranu zemlje, svoje obitelji i njezine časti bit će proglašen mučenikom”.

Nejasan status

Šijitske paramilitarne snage Hash’d al Shaabi danas čine nešto više od 60 tisuća boraca, a od te brojke nekih 35 tisuća dio je borbenih snaga koje čine 90 tisuća ljudi oko Mosula. Jedinice Hash’d al Shaabija odigrale je važnu ulogu u borbama za Faluđu, Ramadi i BaijI, a nedavno su predvodili napredovanje prema gradu Tal Afaru, zapadno od Mosula.

Unatoč njihovoj važnosti, njihov status i dalje ostaje nejasan. u studenom iračka vlada je najavila zakon kojim je šijitska jedinica i službeno postala dio iračkih sigurnosnih snaga. Prema najavljenom zakonu, bit će podvrgnuta istim vojnim zakonima i jednakog statusa kao i redovna vojska. No dva dana kasnije, jedan od viših iračkih dužnosnika rekao je The Atlanticu da je “zakon nešto na čemu se još radi i da će zato trebati vremena”.

Pripadnici Hash’d al Shaabija smatraju se pokretom nacionalnog oslobođenja ili vjerskim borcima protiv zla. Internacionalni mediji opisuju ih kao pretežno iransku koaliciju šijitskih militanata, koju tek djelomično kontrolira iračka država. Ni jedan opis nije u potpunosti točan. Ove borbene snage utjelovljuju mnoge podjele koje postoje u modernom Iraku, podjeljenom između religijskih i nacionalnih identiteta, državnih i ne državnih aktera i privatnih i stranih interesa.

Među šijitima, cijenjeniji su od redovne vojske

Od 40 jedinica od kojih se skupina sastoji, od Divizije Abas koju kontrolira Sistani, ali koja je usko povezana s državom i i koju su obučavale iračke spcijalne snage, preko Brigada Mira, lojalnih iračkom kleriku i političaru Moqtadu al-Sadru, do Organizacije Badr, milicije koju kontrolira Iran. Ugrubo, pola jedinica Hash’d al Shaabija formirano je prije stvaranja iračke milicije, od kojih su se neki borili protiv snaga koalicije nakon invazije 2003. godine. Ostalo su nove formacije, koje su mobilizirali Sistani ili irački političari.

U suštini, skupina Hash’d al Shaabi je proces, borba za kontrolu između pojedinih oružanih grupa. Jednoga dana, mogli bi postati baza nove iračke vojske, s mnogo snažnijim vezama sa zajednicom koju bi trebala štititi.

U područjima u kojima žive šijiti, cijenjeniji su od redovne vojske. No, njihov bi uspon mogao odvesti iračke političare u situaciju u kojoj će svaka politička frakcija ima vlastitu privatnu vojsku. Najgori mogući ishod bi bio taj da Irak ostane bojno polje, okupiran različitim militantnim frakcijama.

Potencijalne buduće komplikacije

Budućnost skupine kao institucije sa sobom donosi masivne implikacije. Za mnoge pripadnike skupine, legitimitet njihove borbe vuče korijen iz Sistanijeve fetve. Ako je on povuče, a jedinica koje je pod njegovom kontrolom bude demobilizirana, ostatak skupine sastojao bi se od iranskih igrača i političke milicije, koja bi službeno bila dijelom države ali ne i pod njezinom kontrolom.

Alternativno, ako korupcija napravi još dublji procjep između iračke vlade i iračkog vjerskog establišmenta, lojalnost skupine naći će se na kušnji. U epicentru nastojanja iračke vlade da se borbena skupina stavi pod kontrolu je Faleh al Fajad, savjetnik za nacionalnu sigurnost, tehnički gledano zapovjednik, no u praksi sve operacije mora planirati kroz pregovore s komandantima jedinica.

Utjecaj Irana

On smatra da se Irak zapleo u borbi protiv globalnog džihada uz konflikte koje su mu nametnuli vanjski akteri. “Neke bogate zemlje Zaljeva koriste svoje bogatstvo za davanje legitimiteta tim grupama”, kazao je, upozoravajući na kvalitetu opreme koju ima Islamska država. “Novac kojim se financira Islamska država smrdi na naftu… Daeš je izvozio naftu kroz Tursku”, napomenuo je.

Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar su svi članovi koalicije za borbu protiv ISIS-a, no mnogi smatraju da određene skupine u tim zemljama financiraju grupe u Siriji. Nadalje, oružje kojima se snabdijevaju grupe u Siriji često nađu put do boraca Islamske države. Al-Fajad tvrdi da to nije slučajno.

Upitan o utjecaju Irana na Irak, ipak je bio nešto oprezniji. “Svi smo saveznici Sjedinjenih Država i imamo dobre odnose s Iranom”, kazao je. “Nakon pada Mosula, Iran nam je pružio podršku. Borba protiv Islamske države u njihovom je interesu, zbog toga podržavaju šijitsku borbenu skupinu. Imamo američke i NATO savjetnike. Prihvaćamo svačiju pomoć.”

Kako ih držati pod kontrolom

Ono što al Fajad nije rekao je da pet najvećih jedinica šijitskih boraca Hash’d al Shaabi snaga dobiva novac, podršku i naputke iz Irana. Kata’ib Hezbollah i Asa’ib Ahl al-Haq bili su važni igrači kada je koalicija okupirala Irak 2003. i sada su dio šijitske borbene skupine, dok se Kata’ib Sajid al Shuhada otvoreno borio u Siriji za Asadov režim.

Zapovjednik Organizacije Badr, možda i najvažnije iranske borbene skupine, je Hadi al Amiri koji se borio za Iran u iransko-iračkom ratu. Amiri je bliski prijatelj generala Qasema Soleimanija, vođe iranskih Quds snaga, podružnice Iranske revolucionarne garde zadužen za prikriveno ratovanje van iranskih granica. Stoga nije ni za očekivati da će al Fajad otvoreno kritizirati Teheran.

Unatoč iranskoj mašineriji, Irak ima određenu kontrolu na Hash’d al Shaabi. Lahur Talabani, šef kurdistanske obavještajne službe Zanjari o procesu planiranja operacija u Mosulu u razgovoru s novinarom The Atlantica je rekao da se ne može spriječiti sudjelovanje šijitskih militanata u operacijama, ali im se može dati zone odgovornosti, tako da njihove aktivnosti budu na pomoć iračkoj vojsci. Po njegovom mišljenju, Hash’d al Shaabi može se zauzdati, ako ne i kontrolirati.

Alternativni motivi

Proces pregovora u operacijama bio je osobito očit kada su jedinice Hash’d al Shaabija krajem listopada napredovale prema Tal Afaru. Izvorni plan bio je okružiti Mosul u potkovu i ostaviti ISIS-ovim borcima kordon za bijeg. Organizacija Badr imala je drugu ideju. Pritisnuli su iračku vladu da im dozvoli napredovanje prema Tal Afaru i zatvaranje kruga oko Mosula. Iračani su popustili, pa je Hash’d al Shaabi uz podršku iračkih zračnih snaga, predvodio zauzimanje zračne baze Tal Afara.

Ono što sad brine britanske i iračke obavještajce je to da iranski interes za Tal Afar ima mnogo manje veze s tim gradom, a mnogo više s autocestom koja se proteže na zapad preko granice sa Sirijom. I sam Al-Amiri je sumnjih zbog veza sa Sirijom.

Još 2013. američki general James Mattis, Trumpov izbor za funkciju ministra obrane, optužio je al Amirija da je kao irački ministar prometa bio zadužen za organizaiciju isporuka oružja u Siriju. Al Amiri te je optužbe zanijekao. Organizacija Badr i borbene snage ostalih iranskih jedinica sada imaju put od Diyala, preko provincija Salah ad-Din i Kirkuka do iračke provincije Nineveh i cestu za Siriju.

Iranski interesi u Iraku

“Ono što Iran želi učiniti s borbenim jedinicama je ograničeno. Njihov glavni interes je Sirija, a zapovjednici jedinica imaju vlastite motive”, objasnio je Tom Hardie-Forsyth, bivši predsjednik jednog NATO-ovog odbora i savjetnik regionalne vlade Kurdistana.

Viši dužnosnici State Departmenta su se složili da je iranski primarni interes za Irak ekonomski. Osim toga, Iran želi da Irak nikad ne postane dovoljno snažan da bi mogao predstavljati prijetnju, kao za vrijeme Sadamova režima.

Iran nije jedini koji vrši utjecaj na ono što se događa u Hash’d al Shaabiju. Irački vjerski krugovi koje kontrolira Sistani postavile su tri najbolje obučene i opremljene jedinice: Brigada Imam Ali, Brigada Ali al Akhbar i Divizija Abas. Njihovi su časnici uglavnom nacionalisti, dobri sa Sistanijem, koji podržava iračku državu. No njegov vjerski autoritet daje mu značajnu moć: upravo je Sistanijev gubitak povjerenja u bivšeg iračkog premijera Malikija bio presudan za njegov odlazak s funkcije.

Podjele vjerskih krugova

Vjerski krugovi se istovremeno protive stranom uplitanju u Irak, no za razliku od Faleha al Fajada, ne boje se kritizirati Iran. Između iračkih vjerskih krugova i iranskih vjerskih vođa postoje duboka teološka neslaganja, osobito u pogledu odnosa između klerika i države. Sistani smatra da je religijski vođe trebaju ostati moralni savjetnici a ne postati politički vođe.

Za sada, najveći nesporazum između borbenih jedinica i iračke vlade tiče se sudbine Hash’d al Shaabija. Vjerski su krugovi podržali donošenje zakona i stavljanje borbenih snaga pod državnu kontrolu. Ipak, ako ih Sistani odluči demobilizirati, ravnoteža moći u okviru Hash’d al Shaabi snaga mogla bi ići u korist jedinica koje nisu pod kontrolom države.

Ira Kralj
Telegram autor
1293 članka Više o autoru