Rusi sumanuto gađaju energetsku mrežu u Ukrajini, u par dana uništili su trećinu infrastrukture. Jesmo li i mi zbog toga u novim problemima?

Ukrajina je još prošli tjedan u EU izvozila struju, a sada bi mogla biti prisiljena večeri provoditi uz svijeće

FOTO: AFP

Udari na ključnu infrastrukturu, zbog kojih deseci tisuća ljudi ostaju bez struje i tople vode, uklapaju se u Putinovu strategiju energetske ucjene i korištenja energenata kao oružja kako bi nadoknadio gubitke na vojnom polju, oslabio ukrajinski otpor te istovremeno potkopao odlučnost Zapada, prije svega europskih država, u pružanju potpore Ukrajini

U ponedjeljak, iza devet sati navečer, Andrij Sadovi objavio je na Twitteru gotovo nestvarne fotografije Lavova, smještenog na krajnjem zapadu Ukrajine, praktički na rubu Europske unije, ali s one strane EU granice. Grad od oko 700 tisuća stanovnika bio je potpuno utonuo u mrak. U daljini su se nazirale samo siluete povijesnih zgrada i ukrajinskih zastava.

„Povijesne fotografije Lavova bez svjetala nakon napada ruskih projektila“, napisao je Sadovi, gradonačelnik najvećeg grada na zapadu zemlje. Lavov je stotinama kilometara udaljen od prve linije bojišta, ali strateški važan – od početka rata bio je utočište za Ukrajince koji bježe pred borbama na istoku zemlje.

Stradala trećina infrastrukture

U raketnim udarima diljem zemlje od ponedjeljka je stradala gotovo trećina energetske infrastrukture. „Ruski projektili pogodili su oko 30 posto energetske infrastrukture u Ukrajini“, izjavio je za CNN ukrajinski ministar energetike Herman Halušenko, ustvrdivši da je to „prvi puta od početka rata“ da je Rusija tako „dramatično ciljala“ upravo energetsku mrežu.

Ovotjedni raketni napadi smatraju se odmazdom Moskve zbog sabotaže na Kerčkom mostu. Teško oštećenje megaprojekta koji spaja anektirani Krim s Rusijom, simbola Putinovih imperijalističkih ambicija, veliki je udarac na imidž kremaljskog vladara. Nije stoga bilo pitanje hoće li odgovoriti, nego kako.

Ruski energetski arsenal

Udari na ključnu infrastrukturu, zbog kojih deseci tisuća ljudi ostaju bez struje i tople vode, uklapaju se u Putinovu strategiju energetske ucjene i korištenja energenata kao oružja kako bi nadoknadio gubitke na vojnom polju, oslabio ukrajinski otpor te istovremeno potkopao odlučnost Zapada, prije svega europskih država, u pružanju potpore Ukrajini.

Primjera ima u izobilju. Bitke su se vodile u blizini bivše nuklearne elektrane u Černobilu, koja je ostala bez napajanja, što je u Europi izazvalo zebnju od nove katastrofe na području koje je 1986. bilo poprište velike nuklearne nesreće. Vojna djelovanja prijetnja su i za nuklearku Zaporižja, čijeg je direktora nedavno uhitila ruska patrola, zbog čega je Ukrajina optužila Rusiju da ugrožava sigurnost rada najveće nuklearne elektrane u Europi.

Kada su ukrajinske snage u rujnu izvele uspješnu protuofenzivu, potiskujući rusku vojsku oko Harkiva, Rusija je odgovorila napadima na infrastrukturu koji su velike dijelove istočne Ukrajine ostavili bez struje. Energetska ucjena Kremlja usmjerena je i prema europskim državama: opsrkba plinom preko Sjevernog toka bila je dramatično smanjena, a potom i obustavljena. Putin, očito, koristi energente kao dio svog ratnog arsenala.

Šteta u milijardama dolara

Šteta koju su ruski napadi dosad prouzročili na energetskoj infrastrukturi Ukrajine zbraja se u milijardama. Prema ukrajinskim izvorima, početkom rujna direktna šteta bila je procijenjena na 3,6 milijardi dolara. Desetak termoelektrana smatralo se potpuno uništenim ili oštećenim. Polovica toplinske proizvodnje je uništena ili je sada na okupiranim područjima.

A to je bilo prije najnovijih napada koji se, pritom, događaju u drugačijim okolnostima: dolazi zima. Ruski udari na infrastrukturu mogli bi Ukrajince ostaviti bez struje, grijanja, tople vode – kao što se, uostalom, pokazalo ovog tjedna – i usred hladnih zimskih mjeseci. Lako je zamisliti da u Kremlju računaju da bi to moglo oslabiti moral među stanovništvom.

Ako je to doista dio Putinove taktike, ukrajinske vlasti pročitale su njegove namjere. Ljetos, dok su temperature bile daleko, daleko iznad nule – što uglavnom nije slučaj u ukrajinskim zimama – gradovi su stvarali strateške zalihe peći na drva, drva za ogrjev i ugljena kako bi se moglo pomoći ljudima koji će ostati bez opskrbe toplinskom energijom, pisao je tada New York Times u opširnoj reportaži s terena.

Planovi za izvoz struje u EU

Nije, međutim, u pitanju samo pokušaj slamanja duha. Zbog rata koji je otjerao ljude iz njihovih domova i utjecao na cijelo gospodarstvo, Ukrajina ima višak električne energije koju je nedavno počela izvoziti u EU. To je postalo moguće nakon što je u ožujku ukrajinska mreža integrirana u europsku, pa je u srpnju krenuo izvoz zasad malih količina električne energije u Rumunjsku.

No, plan je bio do kraja godine značajno povećati kapacitete i tržišta. Od toga bi Ukrajina, kako se najavljivalo, zaradila oko milijardu i pol eura, a kasnije i više. Što će sada biti s tim planom, ostaje za vidjeti: poznato je tek da je početkom tjedna Kijev bio prisiljen privremeno obustaviti izvoz u EU kako bi, nakon ruskih raketnih napada, mreža bila stabilizirana.

Korist za Ukrajinu i Europu

Prodaja struje EU nosi obostranu korist. Novac je Ukrajini više nego dobrodošao kada su druge gospodarske aktivnosti ionako u padu, a rat nosi goleme troškove. S druge strane, Europska unija pokušava diverzificirati svoje izvore energije, jer se desetljećima previše oslanjala na povoljne ruske energente zbog čega sada plaća visoku cijenu.

O tome je početkom srpnja govorio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Zahvaljujući ukrajinskoj struji, „značajan dio ruskog plina koji koriste Europljani može se zamijeniti“. „To nije samo pitanje zarade od izvoza za nas, to je i pitanje sigurnosti cijele Europe“, ocijenio je Zelenski.

Pogubna Putinova strategija

Ako Ukrajina više ne bude izvozila električnu energiju – zbog devastacije pogona ili puke činjenice da je mora čuvati za vlastite potrebe – s obzirom na male količine, to ne bi trebalo uzrokovati probleme u EU. Energetska kriza u Uniji je drugačija nego u Ukrajini. Europa će imati energenata, ako bude imala dovoljno novca. No, otvorit će se pitanje solidarnosti: kako pomoći zemlji koja je, zbog ratnih razaranja, prisiljena večeri provoditi uz svijeće?

Dodatna, dugoročna posljedica ruskog uništavanja je golema šteta na infrastrukturi općenito, pa onda i na onoj u energetskom sektoru. Za sanaciju javne infrastrukture trebat će milijarde – i godine. Sve dotad ni gospodarstvo neće moći funkcionirati u punom opsegu. Da rat i sutra završi, Putinova pogubna strategija osjećat će se još godinama.