Ruska agresija na Ukrajinu pokrenula je utrku u naoružanju kakvu svijet nikad nije vidio

FK-3 sustav, izvozna je verzija kineske protuzračne obrane HQ-22, koja je usporediva s ruskim protuzračnim raketama S-300 te američkim projektilima Patriot. Domet kineskih raketa je do 100 kilometara i 27 kilometara visine.

Spominje se i nuklearno oružje

Prije toga Srbija je već nabavila od Rusije i Bjelorusije Migove 29 te je počela pregovore o kupnji eskadrile francuskih višenamjenskih borbenih aviona Rafale, a možda i još jedne eskadrile rabljenih aviona tog tipa. Također, Beograd razgovora i o nabavci turskih bespilotnih letjelica Bayraktar.

Kupnjom kineskog, francuskog i turskog oružja srpski predsjednik Aleksandar Vučić nastavio je proces udaljavanja od Moskve, no, time Europska unija nije zadovoljna te traži da se Vučić i javno opredijeli je li za EU ili Rusiju. A to od njega posljednjih dana sve eksplicitnije traži i Moskva.

Poput Srbije i brojne druge države, suočene s tragedijom koja je zadesila Ukrajinu, odlučile su ubrzano jačati svoju vojnu silu. Tako je započela utrka u naoružanju kakvu svijet još nije vidio. U dijelu zemalja čak se otvoreno zagovara stvaranje vlastitih nuklearnih arsenala smatrajući da je to jedini način da se zemlja sačuva od mogućih agresora. Drugi dio država, koje o atomskom oružju ne mogu ni sanjati, počeo je pak grozničavo kupovati konvencionalno naoružanje. Tu ne spada Hrvatska jer je ona ugovorila kupnju američkih borbenih vozila i francuskih vojnih zrakoplova Rafale prije napada Rusije na Ukrajinu.

Ruska enklava u Europi

Ruski predsjednik Vladimir Putin tvrdio je da je napao Ukrajinu kako bi spriječio njen ulazak u NATO pakt i tako onemogućio dolazak američkih raketa s nuklearnim oružjem na rusku granicu. No, umjesto da vojnom silom otkloni opasnost od svojih granica, natovario si je na vrat puno opasnije protivnike. Finska i Švedska, nakon što je Moskva napala Kijev, najavile su da će zatražiti prijem u NATO pakt kako bi se zaštitile od pomahnitalog Putina. A to znači da bi se na njihovoj granici s Rusijom vrlo brzo mogli naći projektili s nuklearnim bojevim glavama.

Zbog toga je bivši predsjednik Rusije i član Sigurnosnog vijeća Rusije Dmitri Medvedev zaprijetio: „U tom slučaju više ne možemo govoriti o statusu Baltika kao regije bez nuklearnog oružja. „Do danas Rusija nije poduzela takve mjere i nije ih planirala, no ako se to dogodi onda ćemo Švedsku i Finsku smatrati svojim protivnicima te poduzeti potrebne mjere u regiji.“

A to znači da će u blizini Kaliningrada instalirati rakete koje mogu nositi atomske bombe, ne smo do Finske i Švedske već i do SAD-a. A to će, dakako, odmah iznuditi odgovor NATO pakta koji će sasvim sigurno pojačati svoju prisutnost u te dvije države.

Naoružavaju se Poljska i Njemačka

Kao neposredni odgovor na rusku agresiju i Poljska je krenula u kupnju velike količine oružja. Poljski ministar obrane Mariusz Błaszczak potpisao je ugovor vrijedan oko 4,75 milijardi dolara za kupnju 250 američkih tenkova M1A2 Abrams SEPv3.

Osim tenkova, ugovor uključuje i tehničku podršku i logistički paket, kao i obuku i streljivo za tenkove. Poljski predsjednik Andrzej Duda zamolio je američkog predsjednika Joea Bidena „da ubrza, koliko god je moguće, isporuku Poljskoj prvih raketnih sustava Patriot, topničkih raketnih sustava HIMARS te borbene zrakoplove F-35 najnovije generacije.“

Njemački kancelar Olaf Scholz najavio je plan za jačanje njemačke vojske, obećavši 100 milijardi eura iz proračuna za 2022. “Jasno je da moramo znatno više ulagati u sigurnost naše zemlje kako bismo zaštitili našu slobodu i našu demokraciju”, naglasio je Scholz. Za prvu rundu već je dogovorena kupnja 35 američkih lovaca F-35 Lockheed Martin.

Raspoređivanje NATO-ovih snaga uz granicu

NATO pakt rasporedio je u Istočnoj Europi 40.000 vojnika. U Poljskoj ih je 10.500, u Estoniji 1.600, u Litvi 3.000, s tim da će ih do kraja godine biti 10.000, u Latviji 1.500…

Litva planira potrošiti više od milijardu eura na kupnju oružja od SAD-a i Njemačke u sljedećih nekoliko godina, objavilo je Ministarstvo obrane te zemlje. Oprema nabavljena od strateških partnera modernizirat će litvanske oružane snage, ojačati njihovu manevarsku i vatrenu moć, protutenkovsku i protuzračnu obranu i zračni nadzor te vojnu obavještajnu službu i logistiku.

Bugarska pak očekuje da će uskoro dobiti borbene zrakoplove F-35 iz Nizozemske, a dio članica NATO pakta iskazao je zainteresiranost za kupnju američkih sofisticiranih dronova tipa Reaper, protuzračnih raketa Stinger te protutenkovskih projektila Javelin. Znatno povećanje vojnih budžeta najavile su Finska, Danska i Švedska.

Kijev se odrekao nuklearnog oružja iz SSSR-a

Mnogi u Kijevu lupaju se danas po glavi zato što se Ukrajina 1994. odrekla nuklearnog oružja koje je ostalo kod nje nakon raspada Sovjetskog Saveza. Vjerujući da je završeno doba Hladnog rata, Ukrajina je predala svoj nuklearni arsenal – tada treći po veličini u svijetu – u zamjenu za sigurnosna jamstva koja su joj jamčili Moskva, Washington i Bruxelles, i koja su se sada pokazala besmislena. Strašna razaranja kojima je izložena Ukrajina pokazuju koliko je to bila fatalna pogreška.

Da nije dopustila izmještanje nuklearnog naoružanja, danas sasvim sigurno ne bi bila žrtva brutalne ruske agresije. “Ukrajina se u prošlosti odrekla nuklearnog oružja za odvraćanje od napada i zato je došla u ovakvu situaciju”, izjavio je umirovljeni kineski vojni časnik povezan s nuklearnim programom svoje zemlje. Agresija na Ukrajinu pokazala je da je jedini način na koji se neka država može vjerodostojno zaštititi od napada nuklearne sile, tako da ima vlastito nuklearno oružje.

Uostalom, SAD i njeni saveznici nikada se ne bi usudili napasti Irak da je on doista posjedovao oružje za masovno uništenje. Kao što ne bi napali Libiju i Siriju da su te dvije zemlje raspolagale nuklearnim oružjem. Ovako, bez atomskih bombi, postale su lak plijen za napadače.

Adut koji spašava Sjevernu Koreju

Te teze svojim primjerom potvrđuje sjevernokorejski diktator Kim Jong-un. Premda doslovce iz dana u dan jača svoje nuklearne arsenale kojima sada ugrožava čak i američki teritorij, SAD, najmoćnija sila svijeta, ne usudi se vojno intervenirati.

Boji se, naime, da bi odgovor Sjeverne Koreje izazvao pravu katastrofu na Korejskom poluotoku, ali i ugrozio živote američkih vojnika u Aziji. Kim Jong-un ne želi se odreći nuklearnog oružje jer je ono, tvrdi, jedino jamstvo da SAD i njeni saveznici neće napasti njegovu zemlju. A kad nema straha od odgovora nuklearnim oružjem, lakše se ide u vojnu intervenciju, ponavlja sjeverno korejski vođa.

Nakon ruske agresije na Ukrajinu, ali i iznenadnog povlačenja američke vojske iz Afganistana ostavljajući tu razorenu zemlju u kaosu, u Južnoj Koreji obnovljeni su zahtjevi da Seul počne razvijati vlastito nuklearno oružje. Raste strah da bi SAD mogle napustiti Južnu Koreju kao što su to učinili u Afganistanu. A tada bi se ta zemlja, okružena s tri države koje posjeduju atomsko naoružanje, Kinom, SAD i Sjevernom Korejom, našla potpuno nezaštićena na brisanom prostoru.

Američka vojska u Južnoj Koreji

“Rat u Ukrajini je zastrašujući podsjetnik da kada stvari postanu stvarno zaoštrene, postoji granica koliko vaši prijatelji mogu učiniti za vas”, upozorio je Cho Kyong-hwan, član Predsjedničke komisije za planiranje politike u Seulu. “Na kraju dana, imate samo vlastitu moć da se branite.”

U Seulu se sa zabrinutošću podsjećaju kako je bivši američki predsjednik Donald Trump ucjenjivao Seul da će povući američke trupe iz te zemlje ako Južna Koreja ne poveća financiranje američkih trupa u toj zemlji.

I Južna Koreja se, poput Ukrajine, 1991. odrekla 950 komada nuklearnog oružja u zamjenu za sigurnosna jamstva SAD-a. Dok gledaju Ukrajince kako se bore protiv ruskih snaga i mole za vanjsku vojnu pomoć, mnogi Južnokorejci strahuju da bi se i oni mogli naći u takvoj situaciji. Ili, kako je to istakao jedan južnokorejski državni dužnosnik, „zemlja bi se mogla naći u žalosnom stanju u kojem je Ukrajina sada.”

Saveznik okreće leđa Sjedinjenim Državama

U Seulu se otvoreno postavlja pitanje što bi se dogodilo kad bi Kina izvršila invaziju na Tajvan: bi li Sjeverna Koreja, saveznica Kine, to shvatila kao priliku za invaziju na Južnu Koreju? Jednako je tako otvoreno pitanje što bi učinio Washington ako bi došlo do rata oko Tajvana i sukoba na Korejskom poluotoku. Mnogi u Južnoj Koreji vjeruju da bi se Amerikanci povukli kao i u slučaju Afganistana i Ukrajine. Zbog toga ne čudi da čak 71 posto građana podržava zahtjeve za stvaranjem vlastitog nuklearnog oružja.

Na sličan način razmišlja se i u Saudijskoj Arabiji. Rijad doživljava pregovore SAD-a i Irana o ukidanju sankcija kao izdaju jer će takva odluka, po mišljenju saudijskih generala, ubrzati razvoj iranskog nuklearnog oružja. „To pokazuje da Washington nimalo ne mari za saudijsku sigurnost te da bi, ako će to biti u njegovu interesu, bez oklijevanja okrenuti leđa svojim dosadašnjim najvjernijim saveznicima. To je učinio u Afganistanu, to se sada ponavlja u Ukrajini koju je ohrabrivao da izaziva Ruse, a kad su ih ovi napali, predsjednik Joe Biden ustvrdio je da to nije američki rat niti rat NATO pakta,“ objasnio je visoki saudijski obavještajni časnik na jednom zatvorenom predavanju.

I zbog toga se saudijski prijestolonasljednik princ Muhammed bin Salman odbija javiti na telefon Joe Bidenu, ali je u stalnim kontaktima s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom te barem jednom mjesečno telefonski razgovara s Vladimirom Putinom. U Rijadu se, naime, očekuje, da bi Kina ili Rusija mogle isporučiti postrojenja potrebna za izgradnju nuklearnog reaktora i još k tomu pomoći u razvoju atomske bombe. Istodobno, Iran je, na prijedlog EU i SAD-a, spreman izvesti oko 1,5 milijuna barela nafte dnevno u Europu, kako bi se nadoknadio gubitak ruske nafte. Zauzvrat traže da SAD ukinu sankcije protiv Teherana. Washington to odbija jer se pribojavaju da bi to omogućilo Iranu da ubrza rad na dovršenju svojih atomskih bombi.

Nuklearna Kina

Najveću zabrinutost SAD-a, NATO pakta, Australije, Japana, Južne Koreje izaziva činjenica da je Kina iznenada počela jačati svoje vojne nuklearne potencijale. Otkako je 1964. testirala svoju prvu nuklearnu bombu, Kina se pridržavala doktrine da mora imati dovoljno nuklearnog oružja kako bi mogla uzvratiti na eventualni nuklearni napad. Peking zbog toga raspolaže „samo“ s oko 400 nuklearnih bojevih glava, u usporedbi s američkih 5.550 ili ruskih 6.000.

Međutim, posljednjih mjeseci situacija se počela dramatično mijenjati. Američke obavještajne agencije objavile su da Kina u blizini Yumena gradi oko 120 raketnih silosa koji bi se mogli koristiti za smještaj raketa s nuklearnim bombama. Silosi su dovoljno veliki za novu kinesku raketu dugog dometa poznatu kao DF-41 koja je sposobna pogoditi teritorij SAD-a. Kina je također nedavno testirala projektila koji se lansiraju iz zrakoplova i mogu nositi nuklearne bojeve glave.

Politički i vojni analitičari bliski kineskom vodstvu ističu da povećana usredotočenost Kine na nuklearno oružje nije izazvana samo ratom u Ukrajini. Ona je uzrokovana strahovima da bi Washington, nakon zaoštravanja odnosa s Kinom što je postala agenda bivšeg američkog predsjednika Donalda Trump, a prihvatio je Joe Biden, mogla pokušati srušiti vlast u Pekingu. Američki vojni dužnosnici i sigurnosni analitičari procjenjuju da bi do kraja ovog desetljeća Kina mogla imati 1.000 bojevih nuklearnih bombi.

Tajvan kao žarište globalnog sukoba

Unatoč kineskog obećanja da neće prva upotrijebiti nuklearno oružje, u Washingtonu raste zabrinutost da bi kinesko ubrzano razvijanje nuklearnih potencijala, moglo značiti da bi bila spremna izvesti iznenadni nuklearni napad. Američki generali strahuju da bi Kinezi, u slučaju rata, mogli doći u iskušenje i upotrijebiti svoje rakete srednjeg dometa za brisanje američkih vojnih baza u azijsko-pacifičkoj regiji.

Vodeći političari Kine i SAD-a uvjereni su, naime, da je Tajvan žarište krize koje će najvjerojatnije izazvati vojnu konfrontaciju između te dvije države. Ako se SAD umiješa u rat, američke baze u Japanu, Guamu i drugdje u zapadnom Pacifiku mogle bi postati mete kineskih raketa. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da Kina ubrzano usavršava hipersonične projektile koji mogu nositi nuklearne glave, a protiv kojih SAD nema dokazanu obranu. U Pekingu očekuju da će u budućnosti biti sve više konfrontacija u svijetu te da u takvim okolnostima, Kina mora imati dovoljno nuklearnog oružja za učinkoviti odgovor.

Šef zajedničkog stožera američke vojske general Mark Milley zatražio je od Kongresa više novca za Pentagon, jer je moguć rat velikih razmjera između velikih sila. „Ulazimo u svijet koji postaje sve nestabilniji, a potencijal za značajne međunarodne sukobe između velikih sila se povećava, a ne smanjuje,“ upozorio je general Milley.