SDP-ova vlast nije učinila ništa da spriječi ekstremiste koji danas dovršavaju davno započet proces
Proces čije dovršavanje upravo gledamo preko Bandićeve kapitulacije pred Hasanbegovićem i Plenkovićeve pred Skejom, počeo je davno
Zahvaljujući čitavom nizu faktora, ali prije svega upornom i višegodišnjem djelovanju klerikalaca i nacionalista, s pokroviteljima u HDZ-u i vrhu Katoličke crkve te nespremnosti SDP-a i ostatka društva da se tome odupru, hrvatsko društvo se toliko pomaknulo udesno, da su nekoć nezamislive stvari postale normalne i svakodnevne.
Proces čije dovršavanje upravo gledamo preko Bandićeve kapitulacije pred Hasanbegovićem i Plenkovićeve pred Skejom, počeo je s dva simbolički bitna momenta. Prvi je onaj u kome su Skejini ustašonostalgičari dobili unisonu potvrdu splitskog Gradskog vijeća da u ulici Ruđera Boškovića podignu spomenik IX. bojni HOS-a, nazvanoj po ustaškom zločincu Rafaelu Bobanu. Pri čemu je važno napomenuti kako se radilo o SDP-ovoj vlasti i njihovom gradonačelniku Baldasaru.
Njegovo otvaranje je, štoviše, organizirano na Dan pobjede, 9. svibnja, uz skandiranje ‘Za dom spremni’ i prisustvo samog gradonačelnika. Čitav taj cirkus išao je toliko daleko da je Ivo Baldasar u velikom intervjuu Globusu ustvrdio kako je Rafael Boban bio kompleksna ličnost, čije djelovanje povjesničari tek trebaju ispitati. Nakon toga, Baldasar je ostao u SDP-u još godinu dana, bez da je snosio ikakve posljedice, a nakon što je gradska organizacija raspuštena, veterani splitskog SDP-a stali su u njegovu obranu.
Bitan moment koji je dodatno ohrabrio ekstremiste
Drugi bitan moment koji je presudno utjecao na današnju atmosferu u društvu odnosi se na to da je Željka Markić uopće uspjela ishoditi referendum o definiciji braka, zahvaljujući čemu je čitavo društvo sasvim ozbiljno raspravljalo o tome treba li određenoj skupini ljudi suspendirati osnovna građanska prava. O njegovim rezultatima, koji su dodatno ohrabrili takva nastojanja, ne treba pretjerano ni govoriti.
Nakon što su ove dvije stvari prošle bez ikakvog otpora, stvari su dalje tekle logično. Šatoraši koji nelegalno kampiraju u Savskoj, sa svim arsenalom optužbi za izdaju i potrebom za pronalaženjem neprijatelja. Potom registracija društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac i njihovo medijsko djelovanje kroz Vijenac i Glas koncila, u kojima se bez ikakvih uredničkih ograda tvrdilo da u Jasenovcu nije postojao ustaški logor smrti.
Imenovanje Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture i njegov javni obračun s neistomišljenicima te ciničan komentar napada na Antu Tomića. Zatim stopiranje kurikularne reforme, unatoč masovnoj podršci građana, pa pokušaj miniranja Istanbulske konvencije i imenovanje Ladislava Ilčića kao savjetnika za ljudska prava.
Kapitulacija dva politički najmoćnija čovjeka
Slučajeve ovog tipa mogli bismo nabrajati još danima, ali već i ovo je dovoljno. Sve navedeno dovelo je do toga da Milanović, kao predsjednik Vlade i SDP-a, prima Klemma i one koji su maltretirali čitavo društvo mjesecima i na tom sastanku izgovara ono što je izgovorio. Također je dovelo do toga da se posve ozbiljno traži cenzura kazališne predstave redatelja Olivera Frljića u Splitu, da se protiv održavanja predstave mobiliziraju masovne demonstracije, sa spomenutim Skejom u glavnoj ulozi i da dva vodeća gradonačelnička kandidata, Kerum i Opara, bez ikakve ironije raspravljaju na javnoj televiziji o tome tko bi efikasnije cenzurirao predstavu.
Takva atmosfera je posve logično otjerala i Bandića i Plenkovića u najgori politički oportunizam, što predstavlja kapitulaciju dva politički najmoćnija čovjeka pred ideološkim zahtjevima radikalne desnice. Bitan razlog njihove kapitulacije krije se naravno u nedostatku liderskih kapaciteta i jednog i drugog, ali stoji činjenica da su obojica procijenila kako se društvo toliko pomaknulo udesno, da se protiv toga nema smisla boriti.
U takvoj atmosferi, svi oni koji ne dijele vrijednosti nacionalističke desnice odmah se svrstavaju među neprijatelje i radikalne ljevičare, pri čemu kao i uvijek prvo stradavaju manjine. Tako Mirjana Hrga, braneći se od običnog vrijednosnog suda novinara Novosti, u posve nadrealnoj tužbi, tvrdi da se osjećala potišteno i uznemireno zbog optužbi da ja nacionalistkinja koja je radila za Motrišta, tvrdeći da ona to nije i to u času dok tuži manjinski tjednik kojeg se počeli spaljivati na ulici. Izlišno je i spominjati da je ovakva atmosfera nezdrava i da je krajnje vrijeme da se građanska Hrvatska s njom i suoči.