Šefovi država večeras kreću u dogovore oko novog šefa EU komisije. Moglo bi doći do preokreta

I Weber iza sebe ima relativnu većinu. Sa 177 osvojenih mandata, pučani koji su ga nominirali bit će i u sljedećem sazivu EU parlamenta najbrojnija grupacija. Pa ipak, Weber bi utrku za čelno mjesto u Europskoj komisiji mogao završiti kao gubitnik.

Nitko se ne želi odreći top pozicije

Lisabonski ugovor naizgled jednostavno definira način na koji se bira predsjednik Europske komisije. Uzimajući u obzir rezultate izbora, Europsko vijeće, koje čine premijeri i predsjednici država članica EU-a, nominira kandidata kojeg bira EU parlament većinom glasova. Prije pet godina uvedena je inovacija – tzv. Spitzenkandidati, ljudi koje su prije izbora političke grupacije odredile kao svoje kandidate za dužnost šefa ili šefice Komisije.

No, iza te jednostavne definicije krije se složeni proces u kojem treba pomiriti često sukobljene interese država članica i političkih grupacija. Nakon ovih europskih izbora, zasad je jedino sigurno da se baš nitko još uvijek nije odrekao prava na jednu od top pozicija u europskim institucijama. Weberova kandidatura stoga bi se lako mogla nasukati – ili u Europskom vijeću ili u samom Europskom parlamentu.

Progresivni savez za socijalista Timmermansa

“Frans Timmermans jedini je kandidat koji je u stanju predvoditi stvarnu političku promjenu. Zato on mora postati predsjednik Europske komisije, uz potporu reformske većine u Europskom parlamentu”, poručio je nakon objave rezultata vođa socijalista u parlamentu Udo Bullman. Grupacija kojoj pripada i SDP jasno je, dakle, dala do znanja da ne namjerava bez borbe predati pučanima dužnost šefa Komisije.

Pritom se nadaju da će Timmermansa poduprijeti i druge proeuropske snage, prije svega liberali i zeleni. Problem je, međutim, u tome što taj “progresivni savez” kako ga naziva Timmermans, pojačan zastupnicima izabranim na platformi francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, nema natpolovičnu većinu mandata. Dakle, u Europskom parlamentu nemaju većinu kojom bi mogli mimo pučana progurati svog kandidata. Ali to ne znači da će tek tako dužnost šefa Komisije predati u ruke EPP-u.

Liberali tvrde da nitko nema većinu

Liberali su posebna priča. ALDE, kao ni Macron, ne podržava model Spitzenkandidata. Europski izbori, smatraju, nisu iznjedrili jasnog pobjednika. “Nijedan kandidat nije osigurao većinu u Europskom parlamentu”, znakovito je izjavio Guy Verhofstadt, šef liberala u EU parlamentu. Pojednostavljeno rečeno: Weber ne može polagati pravo na mjesto šefa Komisije samo zato što pučani imaju najviše mandata. “Naša nova skupina”, nastavio je Verhofstadt, “bit će spremna razmotriti sve kandidate koji mogu prikupiti potporu za jaku buduću vladajuću većinu”.

U Europskom vijeću, pak, političko nadmudrivanje oko popunjavanja glavnih pozicija u EU institucijama krenut će već danas kada se u Bruxellesu na neformalnoj večeri okupljaju lideri država članica EU-a. Prema najavi, razgovarat će o izborima i “započeti postupak nominiranja čelnih osoba institucija EU-a”. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk želi da se dogovor oko kandidata postigne u lipnju.

Model Spitzenkandidata favorizira pučane

Francuski predsjednik Macron jedan je od onih koji se protive modelu Spitzenkandidata. Taj model – smatraju protivnici – premijerima i predsjednicima oduzima ovlast koja im pripada, da na mjesto šefa Komisije nominiraju osobu po svom ukusu. Još je i gore, barem za Macrona i one koji ga podupiru, što model Spitzenkandidata ide na ruku pučanima.

EPP je uvijek najbrojnija grupacija, pa ispada da manje političke skupine, kao što su liberali, nikad ne bi došle na red da nominiraju svog kandidata. Pučani su, ide dalje ta argumentacija, potpuno dominirali europskim institucijama zadnjih godina (imali su predsjednika Komisije, Europskog vijeća i Europskog parlamenta). Vrijeme je, dakle, da se palica preda nekom drugom.

Tko ima većinu u Europskom vijeću

Macron će u Europskom vijeću zasigurno pokušati pridobiti na svoju stranu što više svojih kolega. Prije svega, francuski predsjednik trebao bi se izboriti da ignoriraju Spitzenkandidate, model koji je njemu samom vrlo mrzak i za koji je više puta naglasio da ga ne obavezuje. To bi Europsko vijeće dovelo u potencijalni sukob s Europskim parlamentom koji podržava ideju Spitzenkandidata.

Na koliko saveznika Macron može računati, tek će se vidjeti. Statistika kaže da većina neće biti na njegovoj strani. Čak ako pretpostavimo da će ga podržati svi premijeri koji pripadaju liberalima, njih ima tek osam (s Macronom devet). Problem za pučane – a onda i Webera – leži u činjenici da ni oni nisu u većini. Devet od 28 čelnika pripada EPP-u. Među njima je i njemačka kancelarka Angela Merkel, čije mišljenje, unatoč tome što joj je karijera pri kraju, i dalje ima težinu. Merkel podupire Webera.

Ali među pučane se ubraja i mađarski premijer Viktor Orban. Njegova je stranka Fidesz još uvijek formalno članica EPP-a iako je u ožujku suspendirana. Orban ne podupire Webera. To je, dakle, jedan glas manje u Europskom vijeću za bavarskog demokršćanina. Weber je izgubio još jednog važnog saveznika, Sebastiana Kurza čija je vlada ovog ponedjeljka srušena u parlamentu, a predsjednik je imenovao prijelaznog kancelara.

Nagađanja o potencijalnim alternativama

Ako Macron uspije i Weber ispadne iz igre, već se spekulira o mogućim alternativama. U dijelu medija, spominje se Margrethe Vestager. Kao povjerenica Komisije za tržišno natjecanje profilirala se zadnjih pet godina kao žena koja se ne ustručava suprotstaviti globalnim tehnološkim divovima. Osim toga, bila bi prva žena na dužnosti predsjednice Komisije. Ima podršku ALDE-a (oni su je i nominirali kao jednu od sedam kandidata, umjesto klasičnog Spitzenkandidata), a mogla bi dobiti i podršku Macrona.

U medijima se odnedavno spekulira i s imenom Michela Barniera, glavnog pregovarača za Brexit, koji nije sudjelovao u ovim izborima. Barnierove dionice naglo su porasle nakon što je prošlog tjedna francuski predsjednik u razgovoru za belgijski list “Le Soir” pohvalno govorio o njemu i mogućnosti da se Barnierovo ime nađe na popisu kandidata za top pozicije u EU. Barnier je pučanin, ali je i Francuz, pa bi on mogao pomiriti zasad suprotstavljene interese najveće političke grupacije i francuskog predsjednika.