Sestra jednog od pariških terorista dala intervju za CNN, kaže da se bori s krivnjom i nevjericom
Sammy Amimour raznio se u dvorani Bataclan i ubio 89 ljudi
Kada je Anna Amimour zadnji put razgovarala sa svojim mlađim bratom Samyjem, to je bio sasvim običan, svakodnevni razgovor.
Rekao joj je da prenese njegove poljupce cijeloj obitelji i njegovoj ljubimici, mački koju je ostavio kod kuće u Francuskoj. Spomenuo je i da je vrlo zauzet, te kako će je uskoro ponovno nazvati.
Mislila da je pogreška
Sljedeća stvar koju je Anna čula o svom bratu šokirala ju je. Sammy je bio jedan od terorista koji su tog kobnog petka 13. upali u parišku koncertnu dvoranu Bataclan, aktivirali eksplozivni prsluk i raznijeli se. On i još dvojica tako su ubili 89 ljudi.
“U početku sam bila šokirana,” rekla je Anna u intervjuu za CNN “Vrištala sam, od očaja, od tuge,” prisjeća se trenutka kada je čula što joj je brat napravio “Ali kada sam se donekle sabrala, mislila sam kako se radi o nekoj pogrešci, to ne može biti istina.”
No, nije se radilo o pogrešci.
Njen brat, 28-godišnji Samy Amimour, bio je dio terorističke organizacije koja je skrivila smrt 130 ljudi, a ostavila na stotine ozlijeđenih u najgorem terorističkom napadu koji se dogodio na francuskom tlu još od doba Drugog svjetskog rata.
Krivnja koja ‘probada iznutra’
U svom prvom intervjuu za međunarodne medije, Anna je rekla kako njena obitelj prolazi kroz iznimno težak period, osjećaju šok, ali i krivnju koja ih “probada iznutra”.
“Svaki dan postavljamo isto pitanje: Što se dogodilo i zašto? Bio je u istoj maternici kao ja. Odrasli smo zajedno, kako su se naši putevi toliko udaljili?”
Anna još uvijek ne može vjerovati da je njezin mali brat uzrokovao onakav horor, da je bio sposoban za takav užas. “Bio je dobra osoba, osjetljiv i pomalo sramežljiv, ali netko na koga se možete osloniti. Velikodušan, volio se smijati i zezati, mali drski dječak,” priča Anna.
Sve je počelo na internetu
Taj mali drznik pretvorio se u masovnog ubojicu nakon što je išao u Siriju kako bi se pridružio ISIS-u, gdje je proveo nekoliko godina. Kad je otišao, obitelji nije rekao gdje ide. Slagao im je da ide na jug Francuske s prijateljima. Nije baš bilo vjerojatno da se nikada neće vratiti.
Sjedeći u malom stanu u kojem je odrasla s roditeljima, Sammyjem i mlađom sestrom, Anna priča kako je Sammyjeva radikalizacija započela putem interneta.
Njihova obitelj nije bila jako vjerski nastrojena, ali su promjene u Sammyjevom ponašanju u tom smislu počeli primjećivati prije četiri godine. “Promjene u načinu njegova odijevanja, načinu na koji je slušao muziku, išao van, kako se ponašao i izražavao, to se nije moglo dogoditi preko noći,” prisjeća se Anna.
Ispiranje mozga
Sammy je radio kao vozač lokalnog autobusa. Anna se s ponosom prisjeća bratova uspjeha koji je postigao u testiranju pri zapošljavanju, bio je drugi najbolji.
Vjeruje kako je bio meta ljudi koji regrutiraju u ISIS i koji su tražili žrtve po Drancyju, njihovom predgrađu, te kako su mu isprali mozak.
“Sve više su razgovarali s njim i rekli mu da bi trebao biti što više posvećen svojoj praksi islama i prisustvovati pripovijedima u džamiji. Vodili su ga u sve radikalnije džamije,” rekla je Anna.
Sammyjeva radikalizacija došla je do izražaja već 2012. godine nakon što je pokušao otići u Jemen boriti se. Francuske sigurnosne službe su ga zaustavile i optužile za “aktivnosti povezane s terorizmom.”
Pokušaji pomoći
Obitelj mu je pokušala pomoći. “Razgovarali smo s ljudima oko nas, kucali po vratima tražeći pomoć,” rekla je Anna, no odbila je reći od koga je točno njena obitelj tražila pomoć. Samo je rekla kako je nisu dobili.
Nakon te epizode iz 2012. Sammy je stavljen pod sudski nadzor, što je podrazumijevalo redovite provjere od strane vlasti. No, ogriješio se o uvjete nadzora i stoga je za njim raspisana međunarodna tjeralica. Iako je navodno njihov otac išao u Siriju kako bi pokušao vratiti sina, Anna o tome nije željela razgovarati.
Borba s istinom
Sammyjeva obitelj danas se bori s onim što je njihov sin i brat postao. “Naravno da dio nas govori kako smo mi krivi, možda smo mogli još nešto napraviti. Ali samo možda,” priča Anna.
No, i u svojoj tuzi i nevjerici, svjesna je kako njene riječi ne mogu pomoći žrtvama koje je ubio njezin brat te njihovim obiteljima. “Mi razumijemo bol i znamo da ništa ne može vratiti njihove obitelj, to je sve što možemo reći,” zaključila je sestra pariškog terorista.