Nekad je nužno odabrati stranu

Sjećate se afere sa zemljištem bivšeg ministra Crnoje? Sud kaže da nema veze što nije poštivao braniteljski ugovor

Sud je odlučio kako rok od tri godine, u kojem je tamo morao izraditi kuću, zapravo nije bitan

Baš nekako u ovo vrijeme, prije dvije godine, Mijo Crnoja okončao je svoju šestodnevnu karijeru ministra branitelja, nakon što je otkriveno da je prijavljen na adresi u Samoboru, gdje je kao branitelj dobio zemljište, dok je zapravo s obitelj stanovao u Zagrebu. Grad Samobor pokušao mu je oduzeti to zemljište, budući da na njemu nije u roku od tri godine sagradio kuću, što se obvezao ugovorom o dodjeli zemlje. No, Općinski sud u Novom Zagrebu odbio je zahtjev grada.

Crnojina afera sa zemljištem bio je poveći politički skandal zbog kojeg je na kraju morao odstupiti iz Vlade Tihomira Oreškovića. Zemljište je dobio ugovorom s gradom koji je potpisao još 14. listopada 2010. godine, ali kuće tamo još nema. Za njegova kratkog ministarskog mandata tamo je snimljena tek baraka s ručno upisanim kućnim brojem. U pitanju je ukupno 655 kvadrata pašnjaka na kojem je trebao biti izgrađen novi dom obitelji Crnoja. U ugovoru je bilo navedeno da u roku tri godine mora na zemljištu sagraditi kuću, barem u tzv. roh bau verziji.

Crnoja misli da je rok nemoguć…

Iako nije ni počeo gradnju, pa čak ni ishodio sve potrebne dozvole u tom roku, Crnoja, prema presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljište ipak neće morati vratiti gradu Samoboru. Kad je slučaj gospodina Crnoje dospio u javnost, Grad je odmah pokrenuo postupak povrata ustupljenog zemljišta, na što je ovaj odgovorio kako zemlju nikada neće vratiti. Doduše, u jednom trenutku činilo se kako je Crnoja ipak sve dogovorio sa samoborskim gradonačelnikom Krešom Beljakom, ali je slučaj ipak završio na sudu.

Tijekom postupka utvrđeno je kako je u Crnojinom ugovoru doista stajala klauzula o obvezi gradnje u roku tri godine. “To je nemoguće”, govorio je Crnoja, tvrdeći kako se za tri godine ne može prikupiti ni potrebna dokumentacija. Doduše uspio je u tom roku dobiti stambeni kredit za gradnju te porazgovarati s arhitektom.

Ishodio je i geodetsku podlogu, a početkom veljače 2016. na sastanku s Beljakom predložio je da se na njegovoj parceli gradi dječji vrtić. Izgradio bi ga grad, a on bi ustupio zemljište. Govorio je kako bi to bio oblik javno-privatnog partnerstva. No, na kraju je ipak zatražio građevinsku dozvolu za obiteljsku kuću koju, međutim, još nije dobio.

… a sud kaže da je zapravo nebitan

Zemlja mu sada ipak ostaje jer je Općinski sud u Novom Zagrebu odbio raskinuti ugovor o ustupanju zemljišta. Zaključio je, naime, kako trogodišnji rok i nije tako obavezna stavka ugovora. “U ugovoru nije jasno bilo naznačeno da je rok njegov bitan sastojak, a to nije potvrdila ni pravnica iz Grada Samobora Katica Tandarić koja je ispitana kao svjedok tijekom postupka”, navedeno je u presudi.

Upravo je pravnica na sudu navela kako je gradu bilo bitno pomoći braniteljima da se stambeno zbrinu pa im je davao zemljišta, dok rok i nije bio toliko obvezujuć. Gotovo niti jedan od branitelja nije ga ispoštivao. Nije znala reći je li nekome od njih oduzeta zemlja.

“Dakle, ako rok nije bitan sastojak ugovora moguće je da i nakon njegova isteka ispuni svoju obvezu”, objašnjava se u još nepravomoćnoj presudi. Iako je Krešo Beljak također bio pozvan da svjedoči u postupku, nije se pojavio na sudu pa je sud na kraju povjerovao Crnoji da je cijelo vrijeme imao namjeru graditi kuću na zemljištu u Samoboru, te da ju ima još uvijek. Osim što ovim sudskim procesom nije vratio zemljište, Grad Samobor mora Crnoji platiti 22 tisuće sudskih troškova.