Nekad je nužno odabrati stranu

Sjećate se Telegramove priče o curici s onkologije čiji je tata morao spavati u autu dok se liječila? Obitelj sada treba pomoć

Kristini u Hrvatskoj više nema pomoći, mora u Barcelonu i skuplja se novac za liječenje

Udruga Ljubav na djelu pokrenula je humanitarnu akciju za petogodišnju Kristinu Hunjek, curicu iz Daruvara, kojoj je 2014. godine dijagnosticiran visokorizični neuroblastom nadbubrežne žlijezde. Dosad je prošla nekoliko ciklusa kemoterapija i zračenja. Jednom je operirana, dvaput su joj transplantirali matične stanice.

U hrvatskim bolnicama više joj ne mogu pomoći pa curica nastavlja liječenje u Španjolskoj. Kompletan iznos za bolničke troškove iznosi 149 tisuća eura, a obitelji će za put i trošak boravka u Barceloni trebati još 20. Putuju u nedjelju, a trošak liječenja moraju pokriti do 15. ožujka 2018. godine. (Donacije primaju na žiro račun Udruge Ljubav na djelu za Kristinu Hunjeku Zagrebačkoj banci, IBAN: HR4123600001502212733)

U siječnju ove godine Telegram je objavio priču o njima. Mama i tata, Željka i Vinko, tada su živjeli u gradskom stanu na zagrebačkom Goljaku, zajedno s drugim roditeljima čija se djeca u Zagrebu liječe od onkoloških bolesti. U razdoblju kad su reporteri Telegrama s njima proveli dan, njihova kćer primala je kemoterapije u Klaićevoj.

Večer kada su saznali za karcinom

Kristina se rodila 18. siječnja 2013. u Daruvaru. Prvi simptomi bolesti pojavili su se u kasnu jesen 2013., kada je Kristina napunila deset mjeseci. Roditelji su primijetili da beba ima povećan trbuh i neobičnu kašastu stolicu. “Pedijatrica je tada tvrdila da je sve okej. Sugerirala nam je da samo promijenimo pelene”, prisjetila se mama Željka. Curica je krenula u vrtić, roditelji su je nakon mjesec dana ispisali jer je stalno bila prehlađena i boležljiva.

Kristina u siječnju, kada smo objavili veliku priču o njoj Vjekoslav Skledar/Telegram

Njezini nalazi bili su uredni sve do ljeta 2014. godine. Pedijatrica je tada izjavila kako njihova beba ima krvnu sliku djevojke s menstruacijom i poslala ih u pakračku bolnicu. “Naravno da tada nisam mogla znati kako će taj dan završiti. Mislila sam da će Kristinu zadržati nekoliko dana u bolnici, obaviti pretrage i onda je pustiti kući”, prisjeća se mama.

Kristina je iste večeri završila u zagrebačkoj Zaraznoj bolnici. Tamo ih je dočekao mladi doktor, koji se dugo vremena trudio ostati raspoložen. U jednom trenutku mama je čula kako doktor svojem kolegi, koji se tek pojavio u sobi, spominje riječ karcinom. “Željka je ostala s Kristinom, a ja sam se vratio u auto. Nazvala me nakon pola sata i pitala me jesam li i ja shvatio da oni sumnjaju na rak”, prepričao je tata Vinko.

Kristina je imala dvije i pol godine kada se karcinom vratio

‘Ja u tom autu ionako nikada nisam spavao’

Ništa joj nije odgovorio. Ostao je sjediti u automobilu, podignuo je stakla na prozorima i sljedećih nekoliko sati piljio ispred sebe. Nije znao u kojem se dijelu grada nalazi. U Zagrebu nije poznavao nikoga kome bi se mogao obratiti za pomoć. Sljedećih sedam dana Vinko spavao je u automobilu koji je bio parkiran u krugu bolnice. Ujutro bi prošetao do Gupčeve Zvijezde i u pekari kupio pecivo i jogurt za doručak. Tijekom dana je bio uz Kristinu i Željku, a navečer bi se povukao u svoj auto.

“Kasnije su me ljudi često ispitivali kako sam mogao spavati na sicu, a ja uopće nisam spavao. Bio sam u nekakvom bunilu”, prisjeća se. Nakon tjedan dana Kristinu su prebacili u Klaićevu. Mama je ponovno spavala u bolnici, a tata u autu na besplatnom parkiralištu za onkološke pacijente. Nakon tri tjedna Kristina je završila na kemoterapijama, odnosno na odjelu gdje nije bilo kreveta za roditelje, pa je i gospođa Željka završila na cesti.

Nevjerojatno hrabra pacijentica

U Zagrebu su živjeli sljedećih devet mjeseci. Kristina je odradila terapije. U proljeće 2015. godine prvi put je otpuštena iz bolnice. Doktori su zaključili da je zdrava. Međutim, u šestom mjesecu 2016. godine karcinom se vratio. Proširio se na kosti glave. “Povratak bolesti nas je ubio. Bili smo užasno uplašeni, više nego prvi put. Sad smo znali što nas čeka”, prisjetila se mama. Uslijedili su novi ciklusi kemoterapija i zračenja. Liječenje nije uspjelo i karcinom je metastazirao u trbušnu šupljinu.

U Klaićevoj su nedavno zaključili da curica, zbog metastaza, nije kandidat za lijek Dinatuximab beta koji se inače koristi u liječenju neuroblastoma. Budući da su iscrpili sve mogućnosti liječenja u Hrvatskoj, Hunjekovi u nedjelju putuju u bolnicu San Joan de Déu u Barceloni. Tamo će Kristina primati eksperimentalnu imunoterapiju koja se pokazala djelotvornom kod dvoje djece s istom dijagnozom iz Hrvatske.


Žiro račun humanitarne akcije Udruga Ljubav na djelu za Kristinu Hunjek:

Zagrebačka banka
IBAN: HR4123600001502212733