Ukoliko Hrvatska ne želi provesti jesen i zimu na europskoj 'crvenoj' listi morat će povećati kapacitete i broj testiranja kako bi udio pozitivnih testova bio ispod 3 %. Ako je taj magični broj dohvatljiv u 24 europske države nema razloga da ne bude i u Hrvatskoj
U hrvatskoj javnosti, zabavljenoj subotnjim performansom na glavnome zagrebačkom trgu, prošao je gotovo nezapaženo prijedlog Europske komisije upućen u petak državama članicama prema kojem bi na području Europske unije, te Ujedinjene Kraljevine, Švicarske, Islanda, Norveške i Lihtenštajna bila uspostavljena zajednička i koordinirana politika ograničenja kretanja građana. Prema tome prijedlogu države članice bile bi obavezne Europskome centru za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) dostavljati:
1. podatke o ukupnome broju novih COVID-19 slučajeva na 100 000 stanovnika u periodu od 14 dana,
2. udio (%) pozitivnih testova u ukupnome broju provedenih testiranja na COVID-19 u sedmodnevnome razdoblju,
3. broj testova na COVID-19 napravljenih na 100 000 stanovnika u sedmodnevnome periodu
Što je preduvjet na podjelu na crvene, narančaste i zelene regije?
Države članice morale bi ove podatke dostavljati jednom tjedno, a poželjno je da ih dostavljaju na regionalnoj razini kako bi eventualno poduzete mjere bile bolje usmjerene. Preduvjet za podjelu država odnosno regija na „crvene“, „narančaste“ i „zelene“ je 250 obavljenih testova na 100 000 stanovnika tjedno, što znači da bi u Hrvatskoj trebalo tjedno napraviti barem 10 000 testiranja. U utorak je obavljeno 4172 testiranja i Hrvatska kao cjelina zadovoljava taj preduvjet, ali nisam siguran da prema tome kriteriju, sukladno dosadašnjoj politici i praksi, pojedine hrvatske županije neće završiti obojane u „sivo“.
Europska komisija predlaže podjelu država ili regija na sljedeći način:
1. „Zelene“ su one države ili regije u kojima je u periodu od 14 dana ukupan broj novih slučajeva COVID-19 manji od 25, a udio pozitivnih testova manji od 3 %.
2. „Narančaste“ su one države ili regije u kojima je u periodu od 14 dana ukupan broj novih slučajeva COVID-19 manji od 50, a udio pozitivnih testova veći od 3 % ili je ukupan broj novih slučajeva između 25 i 150, ali je udio pozitivnih manji od 3%,
3. „Crvene“ su one države ili regije u kojima je u periodu od 14 dana ukupan broj novih slučajeva veći od 50 i udio pozitivnih testova veći od 3 % ili je broj novih slučajeva veći od 150 na 100 000 stanovnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Po ovom prijedlogu Hrvatska ide na crvenu listu
Osobe koje dolaze iz „crvenih“ ili „sivih“ država i regija morat će ići u karantenu ili samoizolaciju ili biti testirane na COVID-19. Ako ovaj prijedlog Europske komisije bude usvojen na „crvenoj“ listi će se odmah naći Španjolska, Francuska, Hrvatska, Rumunjska, Češka i Mađarska ili eventualno samo pojedine njihove regije. Europska komisija je na preporuku ECDC-a postavila kao ključni element cijele politike ograničavanja slobode kretanja limit od najviše 3 % udjela pozitivnih u ukupnom broju testiranih u sedmodnevnom razdoblju.
U prvom tjednu rujna taj limit je premašilo šest ranije spomenutih država. U Hrvatskoj je od početka pandemije samo u razdoblju od polovine svibnja do polovine lipnja udio pozitivnih testova bio manji od 3 %, u svim ostalim danima i tjednima bio je uvijek daleko iznad toga limita, a nerijetko je taj udio bio i dvoznamenkasti.
Iz priložene tabele vidljivo je kako je u prvome tjednu rujna jedino Španjolska zabilježila veći udio pozitivnih testova od Hrvatske, 9,4 % odnosno 7, 4 %. Za cijelo vrijeme trajanja epidemije u Hrvatskoj je taj udio iznosio 6,27 % što je uz švedskih 6,85 % najveći udio među članicama Europske unije. Ali dok je Švedska u tome razdoblju napravila 123 673 testova na milijun stanovnika, Hrvatska je sa 49 054 testova na milijun stanovnika najlošija u Europskoj uniji. Sve to do sada nije privuklo naročitu pažnju javnosti zbog toga što je broj hospitaliziranih uvijek bio daleko ispod bolničkih kapaciteta, a broj preminulih od komplikacija izazvanih zarazom koronavirusom relativno malen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neistina koju je premijer izgovorio u intervjuu za CNN
Premijer Andrej Plenković prije dva dana je, u inače vrlom dobrom intervjuu s Richardom Questom, jednim od ključnih voditelja na CNN-u, izrekao potpuno neistinitu tvrdnju kako Hrvatska ima „najnižu smrtnost od COVID-19 u Europi sa samo 5 preminulih na 100 000 stanovnika.“ Najmanju smrtnost ima Slovačka s 0,7 preminulih na 100 000 stanovnika, a manju od Hrvatske imaju i Cipar, Latvija, Grčka, Malta, Litva, Češka, Estonija i Norveška.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bilo bi dobro da oni koji pripremaju premijera za ovakve nastupe odustanu od poslovičnog agitpropovskog pristupa, barem tamo gdje su podaci svima dostupni i lako provjerljivi. Za nevolju, prema službenom izvješću ECDC-a Hrvatska je u proteklih 14 dana bila četvrta po broju preminulih na 100 000 stanovnika, odmah iza Rumunjske, Bugarske i Španjolske i to s 0,7 preminulih na 100 000 stanovnika u 14 dana, točno toliko koliko je u Slovačkoj ukupno preminulih od ožujka ove godine.
Obećanja da neće biti lockdowna održiva su pod jednim uvjetom
Nakon sedam mjeseci pandemije možemo sa sigurnošću konstatirati kako je opterećenost zdravstvenoga sustava u cjelini, odnosno dostupnost odgovarajućega broja kreveta na bolničkim odjelima intenzivne njege temeljni preduvjet za izbjegavanje ponovnoga uvođenja bilo koje vrste „lockdowna“. Sve što se u ovoj godini događalo na raznim stranama svijeta, u državama vrlo različitih političkih uređenja i ekonomske razvijenosti, ukazuje na to da nema te središnje ili lokalne vlasti koja nije uvela blaži ili stroži „lockdown“ kada su bolnice ostajale bez slobodnih kreveta, a na cesti parkirani kamioni-hladnjače pretvarani u privremene mrtvačnice.
Obećanja, ne samo hrvatskih političara, kako novoga „lockdowna“ više biti neće jer to „gospodarstvo ne bi izdržalo“ održiva su samo pod uvjetom da kakvo-takvo funkcioniranje bolničkih sustava ni jednoga trenutka ne bude dovedeno u pitanje i da broj dostupnih kreveta na odjelima intenzivne njege uvijek bude u skladu s potrebama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U protivnome imat ćemo lokalna, regionalna ili državna zatvaranja u različitim stupnjevima intenziteta bez obzira na posljedični novi pad aktivnosti u pojedinim segmentima gospodarstva. Europska komisija je upravo zbog takvih mračnih, ali realnih scenarija u predstojećoj sezoni gripe, predložila zajedničku i koordiniranu politiku ograničenja kretanja građana sukladno jasnim, lako razumljivim i na vrijeme objavljenim kriterijima.
Ako ne želimo na crvenu listu, morat ćemo povećati broj testiranja
Ukoliko Hrvatska ne želi provesti jesen i zimu na europskoj „crvenoj“ listi morat će povećati kapacitete i broj testiranja kako bi udio pozitivnih testova bio ispod 3 %. Ako je taj magični broj dohvatljiv u 24 europske države nema razloga da ne bude i u Hrvatskoj. On će istovremeno značiti da je i kod nas širenje zaraze pod nekakvom kontrolom te da neće doći do nedostatka kreveta na bolničkim odjelima intenzivne njege, a time ni do novoga „lockdowna“.
I na kraju, zbog straha od novoga “lockdowna“ svjedočimo stalnim pokušajima različitih friziranja podataka o malenoj smrtnosti od koronavirusa, kao da umiranja može biti premalo, koja se u neprobavljivim količinama i u različitim formama valjaju inozemnim i tuzemnim medijskim prostorom i društvenim mrežama, a sve u cilju topničke pripreme za bolje i lakše prihvaćanje novih umiranja u jesensko-zimskom ciklusu na sjevernoj hemisferi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali bez obzira na svu moguću akrobatiku i usprkos svim poduzetim mjerama COVID-19 je nakon kardiovaskularnih bolesti i karcinoma treći najčešći uzrok smrti u SAD-u. Zaključno s jučerašnjim danom broj preminulih od komplikacija izazvanih koronavirusom bio je 194 037 i ako do kraja godine zbog istih razloga u SAD-u više ne umre ni jedna osoba, COVID-19 ostat će i dalje treći najčešći uzrok smrti u 2020.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Slabo zapažen prijedlog Europske komisije: Hrvatsku žele staviti na crvenu listu
Prema prijedlogu Europske komisije, Hrvatska bi jesen i zimu mogla provesti na crvenoj listi, a ne treba isključiti ni novi lockdown
Ukoliko Hrvatska ne želi provesti jesen i zimu na europskoj 'crvenoj' listi morat će povećati kapacitete i broj testiranja kako bi udio pozitivnih testova bio ispod 3 %. Ako je taj magični broj dohvatljiv u 24 europske države nema razloga da ne bude i u Hrvatskoj
U hrvatskoj javnosti, zabavljenoj subotnjim performansom na glavnome zagrebačkom trgu, prošao je gotovo nezapaženo prijedlog Europske komisije upućen u petak državama članicama prema kojem bi na području Europske unije, te Ujedinjene Kraljevine, Švicarske, Islanda, Norveške i Lihtenštajna bila uspostavljena zajednička i koordinirana politika ograničenja kretanja građana. Prema tome prijedlogu države članice bile bi obavezne Europskome centru za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) dostavljati:
1. podatke o ukupnome broju novih COVID-19 slučajeva na 100 000 stanovnika u periodu od 14 dana,
2. udio (%) pozitivnih testova u ukupnome broju provedenih testiranja na COVID-19 u sedmodnevnome razdoblju,
3. broj testova na COVID-19 napravljenih na 100 000 stanovnika u sedmodnevnome periodu
Što je preduvjet na podjelu na crvene, narančaste i zelene regije?
Države članice morale bi ove podatke dostavljati jednom tjedno, a poželjno je da ih dostavljaju na regionalnoj razini kako bi eventualno poduzete mjere bile bolje usmjerene. Preduvjet za podjelu država odnosno regija na „crvene“, „narančaste“ i „zelene“ je 250 obavljenih testova na 100 000 stanovnika tjedno, što znači da bi u Hrvatskoj trebalo tjedno napraviti barem 10 000 testiranja. U utorak je obavljeno 4172 testiranja i Hrvatska kao cjelina zadovoljava taj preduvjet, ali nisam siguran da prema tome kriteriju, sukladno dosadašnjoj politici i praksi, pojedine hrvatske županije neće završiti obojane u „sivo“.
Europska komisija predlaže podjelu država ili regija na sljedeći način:
1. „Zelene“ su one države ili regije u kojima je u periodu od 14 dana ukupan broj novih slučajeva COVID-19 manji od 25, a udio pozitivnih testova manji od 3 %.
2. „Narančaste“ su one države ili regije u kojima je u periodu od 14 dana ukupan broj novih slučajeva COVID-19 manji od 50, a udio pozitivnih testova veći od 3 % ili je ukupan broj novih slučajeva između 25 i 150, ali je udio pozitivnih manji od 3%,
3. „Crvene“ su one države ili regije u kojima je u periodu od 14 dana ukupan broj novih slučajeva veći od 50 i udio pozitivnih testova veći od 3 % ili je broj novih slučajeva veći od 150 na 100 000 stanovnika.
Po ovom prijedlogu Hrvatska ide na crvenu listu
Osobe koje dolaze iz „crvenih“ ili „sivih“ država i regija morat će ići u karantenu ili samoizolaciju ili biti testirane na COVID-19. Ako ovaj prijedlog Europske komisije bude usvojen na „crvenoj“ listi će se odmah naći Španjolska, Francuska, Hrvatska, Rumunjska, Češka i Mađarska ili eventualno samo pojedine njihove regije. Europska komisija je na preporuku ECDC-a postavila kao ključni element cijele politike ograničavanja slobode kretanja limit od najviše 3 % udjela pozitivnih u ukupnom broju testiranih u sedmodnevnom razdoblju.
U prvom tjednu rujna taj limit je premašilo šest ranije spomenutih država. U Hrvatskoj je od početka pandemije samo u razdoblju od polovine svibnja do polovine lipnja udio pozitivnih testova bio manji od 3 %, u svim ostalim danima i tjednima bio je uvijek daleko iznad toga limita, a nerijetko je taj udio bio i dvoznamenkasti.
Iz priložene tabele vidljivo je kako je u prvome tjednu rujna jedino Španjolska zabilježila veći udio pozitivnih testova od Hrvatske, 9,4 % odnosno 7, 4 %. Za cijelo vrijeme trajanja epidemije u Hrvatskoj je taj udio iznosio 6,27 % što je uz švedskih 6,85 % najveći udio među članicama Europske unije. Ali dok je Švedska u tome razdoblju napravila 123 673 testova na milijun stanovnika, Hrvatska je sa 49 054 testova na milijun stanovnika najlošija u Europskoj uniji. Sve to do sada nije privuklo naročitu pažnju javnosti zbog toga što je broj hospitaliziranih uvijek bio daleko ispod bolničkih kapaciteta, a broj preminulih od komplikacija izazvanih zarazom koronavirusom relativno malen.
Neistina koju je premijer izgovorio u intervjuu za CNN
Premijer Andrej Plenković prije dva dana je, u inače vrlom dobrom intervjuu s Richardom Questom, jednim od ključnih voditelja na CNN-u, izrekao potpuno neistinitu tvrdnju kako Hrvatska ima „najnižu smrtnost od COVID-19 u Europi sa samo 5 preminulih na 100 000 stanovnika.“ Najmanju smrtnost ima Slovačka s 0,7 preminulih na 100 000 stanovnika, a manju od Hrvatske imaju i Cipar, Latvija, Grčka, Malta, Litva, Češka, Estonija i Norveška.
Bilo bi dobro da oni koji pripremaju premijera za ovakve nastupe odustanu od poslovičnog agitpropovskog pristupa, barem tamo gdje su podaci svima dostupni i lako provjerljivi. Za nevolju, prema službenom izvješću ECDC-a Hrvatska je u proteklih 14 dana bila četvrta po broju preminulih na 100 000 stanovnika, odmah iza Rumunjske, Bugarske i Španjolske i to s 0,7 preminulih na 100 000 stanovnika u 14 dana, točno toliko koliko je u Slovačkoj ukupno preminulih od ožujka ove godine.
Obećanja da neće biti lockdowna održiva su pod jednim uvjetom
Nakon sedam mjeseci pandemije možemo sa sigurnošću konstatirati kako je opterećenost zdravstvenoga sustava u cjelini, odnosno dostupnost odgovarajućega broja kreveta na bolničkim odjelima intenzivne njege temeljni preduvjet za izbjegavanje ponovnoga uvođenja bilo koje vrste „lockdowna“. Sve što se u ovoj godini događalo na raznim stranama svijeta, u državama vrlo različitih političkih uređenja i ekonomske razvijenosti, ukazuje na to da nema te središnje ili lokalne vlasti koja nije uvela blaži ili stroži „lockdown“ kada su bolnice ostajale bez slobodnih kreveta, a na cesti parkirani kamioni-hladnjače pretvarani u privremene mrtvačnice.
Obećanja, ne samo hrvatskih političara, kako novoga „lockdowna“ više biti neće jer to „gospodarstvo ne bi izdržalo“ održiva su samo pod uvjetom da kakvo-takvo funkcioniranje bolničkih sustava ni jednoga trenutka ne bude dovedeno u pitanje i da broj dostupnih kreveta na odjelima intenzivne njege uvijek bude u skladu s potrebama.
U protivnome imat ćemo lokalna, regionalna ili državna zatvaranja u različitim stupnjevima intenziteta bez obzira na posljedični novi pad aktivnosti u pojedinim segmentima gospodarstva. Europska komisija je upravo zbog takvih mračnih, ali realnih scenarija u predstojećoj sezoni gripe, predložila zajedničku i koordiniranu politiku ograničenja kretanja građana sukladno jasnim, lako razumljivim i na vrijeme objavljenim kriterijima.
Ako ne želimo na crvenu listu, morat ćemo povećati broj testiranja
Ukoliko Hrvatska ne želi provesti jesen i zimu na europskoj „crvenoj“ listi morat će povećati kapacitete i broj testiranja kako bi udio pozitivnih testova bio ispod 3 %. Ako je taj magični broj dohvatljiv u 24 europske države nema razloga da ne bude i u Hrvatskoj. On će istovremeno značiti da je i kod nas širenje zaraze pod nekakvom kontrolom te da neće doći do nedostatka kreveta na bolničkim odjelima intenzivne njege, a time ni do novoga „lockdowna“.
I na kraju, zbog straha od novoga “lockdowna“ svjedočimo stalnim pokušajima različitih friziranja podataka o malenoj smrtnosti od koronavirusa, kao da umiranja može biti premalo, koja se u neprobavljivim količinama i u različitim formama valjaju inozemnim i tuzemnim medijskim prostorom i društvenim mrežama, a sve u cilju topničke pripreme za bolje i lakše prihvaćanje novih umiranja u jesensko-zimskom ciklusu na sjevernoj hemisferi.
Ali bez obzira na svu moguću akrobatiku i usprkos svim poduzetim mjerama COVID-19 je nakon kardiovaskularnih bolesti i karcinoma treći najčešći uzrok smrti u SAD-u. Zaključno s jučerašnjim danom broj preminulih od komplikacija izazvanih koronavirusom bio je 194 037 i ako do kraja godine zbog istih razloga u SAD-u više ne umre ni jedna osoba, COVID-19 ostat će i dalje treći najčešći uzrok smrti u 2020.