Slučaj Šišljagić pretvorio se u jednu od gorih epizoda našeg pravosuđa
Osuđen je zviždač, cijenjeni liječnik koji je cijelu stvar prijavio USKOK-u
Jučerašnja (nepravomoćna) oslobađajuća presuda osječko-baranjskom Županu Vladimiru Šišljagić i bivšem pročelniku Agencije za razvoj Martinu Marolinu jasna je poruka zviždačima da se ne isplati prijavljivati kaznena djela.
Sudac Županijskog suda u Osijeku Krunoslav Barkić oslobodio je Šišljagića i Marolina sumnji navedenih u optužnici Uskoka da su zloupotrijebili položaj i ovlasti, te oštetili županijski proračun za najmanje 122 tisuće kuna.
Jedini osuđeni je tip koji je sve prijavio
Optužnica ih je teretila da su bespovratna županijska sredstva namijenjena poticanju malog i srednjeg poduzetništva dodjeljivali osobama od povjerenja te od njih tražili da 80 posto novca predaju Šišljagiću i Marolinu. Jedini tko je u tom sudskom postupku dobio kaznu jest poznati osječki liječnik Zlatko Maksimović, koji je cijeli slučaj prijavio Uskoku.
U vrijeme kada su inkriminacije navedene u optužnici događale, on je bio predsjednik Županijske skupštine Osječko-baranjske županije. Kada je shvatio u kakvu je igru uvučen i nakon što je i sam u nekoliko navrata sudjelovao u tim radnjama, predajući – prema vlastitim tvrdnjama – preuzeti novac Šišljagiću, Maksimović je sve odlučio prijaviti Uskoku.
Fotografije i dokazi o predaji novca
U iskazu detaljno je opisao tehnologiju izvlačenja novca iz županije, naveo imena tvrtki i njihovih vlasnika, poduzetnika, koji su u tome sudjelovali, što je dio njih i priznao u istrazi koja je uslijedila. Maksimović je Uskoku ustupio i više fotografija na kojima je snimljen u društvu župana Šišljagića i osoba koje su dobile poticaje, a potom dio novca, kako je tvrdio, predavale njemu ili Šišljagiću.
Sudac Barkić u obrazloženju oslobađajuće presude rekao je kako je dodjela poticaja bila posve transparentna, te da sud nije utvrdio da su kršeni zakoni i propisi. Iz toga slijedi da je Zlatko Makismovć, zviždač koji je Uskoku prijavio slučaj i pristao na uvjetnu kaznu, osuđen je za kazneno djelo koje nije počinjeno.
Istraga je trajala duže od godinu dana tijekom koje je Zlatko Maksimović tijesno surađivao s Uskokom. Nagodio se oko kazne i pristao na 11 mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine. Na samom početku tog procesa, isti sud i isti sudac prihvatili su nagodbu između Maksimovića i Uskoka o uvjetnoj kazni od 11 mjeseci zatvora.
Mala nelogičnost u postupanju
Svjedočeći u suđenju, Maksimović je ponovio svoj iskaz Uskoku i u detalje opisao način na koji je isplaćeni novac iz županije završavao u privatnim džepovima, ili kako mu se govorilo, za potrebe stranke, HDSSB-a. Maksimovićevo svjedočenje potvrdila je i njegova supruga Ana, koja je bila prisutna u nekim situacijama kada je novac predavan županu Šišljagiću i koja je to također potvrdila na sudu.
Sudac Barkić, međutim, smatra kako nije bilo dokaza da je novac, koji je kao posrednik između poduzetnika i župana uzimao Maksimović, pa ga potom predavao Šišljagiću, kod župana i završio. Sud očito nisu zanimali motivi zašto bi Maksimović cijelu stvar prijavio Uskoku, ako je novac, kako to smatra sudac, završio kod njega, a ne kod Šišljagića. Potpuno je, naime, nejasno zašto bi Maksimović, da je novac stvarno zadržao za sebe, slučaj prijavljivao Uskoku i tako se izložio kaznenom progonu.
Osuđen za djelo kojeg nije bilo?
Istražitelji Uskoka, naime, nisu imali nikakvih saznanja o tome na koji su se način u osječko-baranjskoj županiji dodjeljivali bespovratni poticaji. Sudac Barkić u obrazloženju oslobađajuće presude rekao je kako je dodjela poticaja u Osječko-baranjskoj županiji bila posve transparentna, te da sud, tijekom postupka, nije utvrdio da su kršeni zakoni i županijski propisi.
Nakon svega nameće se neobičan zaključak: Zlatko Makismovć, zviždač koji je Uskoku prijavio cijeli slučaj i pristao na uvjetnu zatvorsku kaznu, osuđen je za kazneno djelo koje uopće nije počinjeno!