Slučaj uhićenog stečajnog upravitelja sve je zamršeniji; sad ga se povezuje i sa sumnjivim firmama u Lihtenštajnu i BiH

Popis tvrtki u kojima je Hrkać vukao poteze sve je duži i iznimno je zanimljiv

FOTO: Pixsell/Telegram

Novi detalji koji su do sada otkriveni u istrazi sumnjivih poteza stečajnog upravitelja Pere Hrkaća pokazuju razgranatost malverzacija za koje ga se sumnjiči, a jedan od tragova vodi sve do porezne oaze u Lihtenštajnu. Podaci do kojih su došli istražitelji potkrepljuju njihovu tezu, zbog koje je istraga i otvorena, da je stečajni upravitelj zlorabio svoju funkciju u stečajevima koje je vodio, donoseći problematične odluke kojima je oštećen dio vjerovnika posrnulih tvrtki.

Za sada se sumnja da je Hrkać sa svojim suradnicima, među kojima je najznačajnija bila sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu Vesna Malenica, iz tvrtki u stečaju izvukao najmanje 45,7 milijuna kuna. Telegram je već pisao kako je Hrkać novcem izvučenim iz Glumine banke od tvrtke Marea Makarska u vlasništvu Milana Lučića kupio kamp u Makarskoj. Njih dvojica sklopili su ugovor o kupoprodaji kojim je Glumina banka za kamp Marea Makarskoj platila 30,9 milijuna kuna.

To je, navodno, učinjeno kako bi se zatvorilo potraživanje banke prema Marea Makarskoj od 15 milijuna kuna, koje je bilo osigurano založnim pravom na tom kampu, te prema Lučićevom poslovnom partneru Petru Milasu u iznosu od 12,9 milijuna kuna. Međutim, ta kupoprodaja nije riješila ništa, tvrde istražitelji, već je u konačnici Glumina banka oštećena za 12,7 milijuna kuna, a Lučić je nastavio upravljati kampom Camp Riviera Makarska i ostvarivati prihode.

Dugovi za uređenje sjedišta Glumine banke

Pod paravanom te kupovine kampa, Hrkać je, tvrde istražitelji, iz stečajne mase Glumine banke izvukao još sredstava. Istražitelji vjeruju kako imaju dokaze da je na tvrtku Totić d.o.o. prenio nekretninu iz Popovečke ceste 50, čija je vrijednost procijenjena na 2,6 milijuna kuna. Tvrtka Totić obavljala je građevinske radove na nekadašnjem sjedištu Glumine banke u stečaju na križanju Branimirove ulice i Donjih Svetica u Zagrebu, a radove je naručila tvrtka Urbaniko.

Rasplićući tu transakciju istražitelji su došli do zanimljivih podataka o tvrtkama s kojima je Hrkać manipulirao, prebacujući između njih poslovne udjele. Tako su, analiziravši poslovne odnose, istražitelji utvrdili da je tvrtka Urbaniko, koju se također povezuje s Milanom Lučićem, 2006. godine preuzela KIO Keramiku, tvornicu keramičkih pločica iz Orahovice. Tri godine kasnije, 2009. osnivač orahovičke tvornice postaje Lučićeva firma Simplum.

Hrkačev uloga u stečaju Komercijalne banke

Priču tu ne staje. Naime, Simplum se prvotno zvao Komercijalna banka Zagreb-Holding d.o.o. (KBZ-Holding). U pitanju je tvrtka kćer Komercijalne banke, čiji je stečaj također vodio Pero Hrkač. Upravo njegovim potezom još 2003. godine KBZ Holding mijenja osnivača.

Udjele tada preuzima austrijska tvrtka PE PROJEKTENTWICKLUNGS AG iz Klagenfruta, da bi ih 2007. godine prenijela na tvrtku Bellara iz Lihtenštajna. Nakon svega trideset dana lihtenštajnska kompanija, stoji u dokumentima do kojih su došli istražitelji, prosljeđuje udjele KBZ-Holdinga – i to na KIO Keramiku.

Hrkaćeve poteze nije kontrolirao nitko?

Iduće godine, 2008. ti isti udjeli završavaju u Hermes export-importu iz Ljubuškog i Copp benzu iz Širokog Brijega. Firmu iz Širokog Brijega, kako proizlazi iz e-registra poslovnih subjekata BiH, osnovala je firma iz Ljubuškog, u kojoj je pak jedan od direktora bio Hrkaćev brat, Mario Hrkać. Cijelo to vrijeme, dok su udjeli KBZ-Holdinga kolali među raznim tvrtkama, njezin formalni direktor ostaje upravo Pero Hrkać.

Telegram je već pisao kako je tvrtka Simplum, u Hrkaćevoj i Lučićevoj režiji kasnije postala vlasnik vrijednog zemljišta u Rudešu na čijoj je preprodaji zaradio Lučić. Zato nije isključeno da će istražitelji u nastavku istrage provjeravati je li Hrkać svojim potezima osim Glumina banke oštetio i Komercijalnu banku u stečaju. Za sada je, međutim, već sasvim izvjesno da je većinu odluka u tvrtkama čije je stečajeve vodio donosio sam, bez znanja i odobrenja bilo kojeg drugog tijela zaduženog za sudjelovanje u tom procesu.