Srbija na rubu: Aleksandar Vučić u izborima juriša na apsolutnu većinu, no sad mora paziti na Vojislava Šešelja

Šešelj se vraća na političku scenu uoči izbora, svašta se može dogoditi

ZADNJA IZMJENA: Apr 4, 2016

Sramotna, oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju, koja se preklopila sa zahuktalom izbornom kampanjom u Srbiji (parlamentarni, pokrajinski i lokalni izbori u susjednoj državi bit će 24. travnja) mogla bi izazvati prilično neočekivani rezultat.

Iako su ankete Šešeljevoj Srpskoj radikalnoj stranci (SRS) i prije izricanja skandalozne sudske presude predviđale prelazak izbornog praga, nema sumnje da će odluka Haškog suda biti najsnažniji vjetar u leđa koji je četnički vojvoda uopće mogao zamisliti. Može zvučati ironično, ali nakon šokantne odluke sudskog vijeća prošlog četvrtka, čini se kao da je Šešeljev izborni slogan ”Pobednik”, koji se koči uz njegovu sliku na brojnim izbornim plakatima diljem Srbije, smišljen u Haškom tribunalu.

Radikalizacija javnosti

Sada neće biti nimalo iznenađujuće osvoje li radikali, nakon oslobađajuće presude Šešelju, dvocifreni postotak. Ankete su im do jučer predviđale između pet i šest posto (na prošlim izborima, dok je Šešelj bio u haškom pritvoru, SRS nije prešao prag), no sada, sa statusom žrtve i pobjednika, šef radikala ima neusporedivo veće izglede.

Iako bi i osuđujuća presuda, osobito dugogodišnja zatvorska kazna, kao ona nedavno izrečena Radovanu Karadžiću, mogla radikalizirati dio srbijanske javnosti koji bi iz prkosa glas dali Šešelju, oslobađajuća presuda čini ga, uz žrtvu, i pobjednikom, što je toj vrsti birača mnogo veći mamac.

Atak na Vučićevu vlast

Paradoksalno, najnezadovoljniji Šešeljevim uzletom nakon oslobađajuće haške presude mogao bi biti srbijanski premijer Aleksandar Vučić. Iako je Vučić, kao i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, iznikao ispod Šešeljeva ratničkog šinjela, srbijanskom premijeru nije bilo drago kada ga je Haški sud u studenome 2014. pustio da na slobodi čeka presudu. Osjetio je to kao izravni atak na njegovu vlast, što u prvim izjavama nije ni krio.

Šešelj je, pak, nakon povratka u Srbiju, podjednako sipao drvlje i kamenje po svojim bivšim stranačkim drugovima (”Imam dvije metastaze na jetri, jedna je Nikolić, druga Vučić.”), koji su ga izdali dok je bio u Haagu i osnovavši novu stranku došli na vlast. No, kako je vrijeme odmicalo, Šešelj je sve manje napadao Vučića (što se ne može reći i za njegov odnos prema Nikoliću), da bi ga na kraju posve ostavio na miru.

Sada, u kampanji, njih su dvojica, čini se, imala džentlmenski dogovor da se međusobno ne napadaju, što su u dosadašnjem dijelu izborne utakmice obojica poštovala. Pitanje je hoće li sada ”pobednik” Šešelj i dalje štedjeti Vučića ili će, napadajući ga – a koliko zna biti brutalan nepotrebno je govoriti – krenuti na osvajanje dijela njegova glasačkog tijela.

Važna uvjerljiva pobjeda

Iako Aleksandar Vučić, bez obzira na Šešelja, ne mora brinuti o ishodu srbijanskih parlamentarnih izbora, njegova glavna briga i najvažnija preokupacija koliko će ta pobjeda biti uvjerljiva, sada je još izraženija. Vučić želi više od 48 posto glasova, koliko je Srpska napredna stranka (SNS) dobila na prošlim parlamentarnim izborima (u ožujku 2014.), jer bi time ostvario i glavni cilj prijevremenih izbora, na koje se odlučio u polovini sadašnjeg mandata.

Izborni rezultat bolji od onog na prošlim izborima snažno bi ojačao njegovu ionako moćnu poziciju u stranci, a to mu je potrebno da bi mogao povući ključne poteze koje od njega očekuje Europska unija, a čemu dio njegove stranke, vezan uz predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, nije sklon.

Uoči presude Vojislavu Šešelju Vučić je imao 49,4 posto u anketama, a SPS Ivice Dačića svega 11 posto. Analitičari kažu da bi Šešelj mogao uzeti neke protestne glasove i doći na 10 posto

Takvu Vučićevu poziciju opisalo je nekoliko srbijanskih novinara i političkih analitičara koji su za Telegram iznijeli svoje viđenje skorašnjih parlamentarnih i lokalnih izbora u Srbiji. Ti ključni potezi, kažu naši sugovornici, prije svega, podrazumijevaju odnose s Kosovom (od Srbije se očekuje jasniji stav u pogledu priznanja nekadašnje pokrajine) i ekonomske reforme koje će morati biti vrlo bolne.

Iako bi mu 48 posto glasova omogućilo samostalno sastavljanje vlasti (Vučićev SNS s tolikim je postotkom na prošlim izborima dobio 135 zastupničkih mjesta od 250 koliko ih je u Skupštini Srbije), on time ne bi bio zadovoljan. Zato juriša na više, pa je u predizbornu koaliciju uz partije s kojima je bio u savezu i na prošlim izborima, uključio i stranku umirovljenika (PUPS), koji su na prošlim izborima bili u savezu sa socijalistima (SPS), aktualnog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića. No, jedan od važnijih Vučićevih saveznika jest Socijaldemokratska partija Srbije (SDPS), Rasima Ljajića, ministra u nekoliko prošlih srbijanskih vlada.

Relevantnost anketa

Jedna od mnogih anketa kojima se ispituje naklonost birača u Srbiji, objavljena ovih dana, ali prije haške presude Šešelju (agencija Faktor plus), Vučiću predviđa 49,4 posto glasova. No, upozoravaju naši beogradski sugovornici, relevantnost anketa je upitna s obzirom na snažan utjecaj koji Vučić ima u većini medija.

Prema toj anketi, druga stranka po snazi, Socijalistička partija Srbije (SPS) Ivice Dačića osvojit će svega 11,3 posto glasova. Mada između sadašnjih saveznika (Vučićev SNS i Dačićev SPS koalicijski su partneri u aktualnoj Vladi) u izbornoj kampanji itekako frcaju iskre, sve to ne znači da nakon izbora Vučić i Dačić ponovno neće zajedno.

Nova Šešeljeva pozicija nakon sramotne oslobađajuće presude Haškog suda mogla bi uzeti i dio glasova jednako radikalnoj desnici kao što je i njegova Srpska radikalna stranka.

To je, kako se može čuti, Vučićev ustupak Rusima, koji su i nakon prošlih izbora tražili da SPS uđe u njegovu Vladu, mada mu Dačić nije bio potreban jer je sam mogao sastaviti vlast. Rusi Dačića doživljavaju kao osobu preko koje (uz predsjednika Nikolića, mada su njegove ovlasti ograničene) mogu štiti svoje interese. No, s obzirom na mogući uzlet Šešelja, Vučiću će Dačić biti i dalje potreban, ne samo radi Rusa.

Nova Šešeljeva pozicija nakon oslobađajuće presude mogla bi uzeti i dio glasova jednako radikalnoj desnici kao što je i njegova Srpska radikalna stranka. Prema posljednjim anketama, prije haške presude Šešelju, koalicija krajnje desnice Dveri i Demokratska stranka Srbije (DSS) imala je 5,7 posto glasova. Šešelj bi im mogao uzeti dio i ostaviti ih izvan parlamenta, što bi mu otvorilo dodatni prostor i pretvorilo ga u jedinog, neupitnog predstavnika radikalne desnice.

Razbijena srbijanska ljevica, uz to još i podijeljena, jedva da može računati na nešto više od deset posto glasova. Nekad vladajuća Demokratska stranka, dok je na njenom čelu bio bivši predsjednik Boris Tadić (sada stranku vodi Bojan Pajtić), prema anketama osvaja 6,4 posto glasova, a koalicija triju lijevih partija Socijaldemokratske stranke (SDS) na čelu s Borisom Tadićem, Liberalno-demokratska partija (LDP) Čede Jovanovića i Liga socijalista Vojvodine Nenada Čanka, jedva prelazi izborni prag.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 2. travnja 2016.

Drago Hedl
Istraživački novinar
194 članka Više o autoru