Što posljednji dogovor OPEC-a i Rusije znači za tržište nafte? Donosimo kontekst

Rusi i Saudijci protiv američkih proizvođača nafte

Samo od lipnja ove godine one su porasle za više od 30 posto, pa su velike naftne korporacije poput Exxon Mobila i Royal Dutch Shella počele bilježiti povećanje zarade te su na temelju tih podataka objavile da dolazi do ozdravljenja njihovog poslovanja. U petak, odmah nakon što je postignut novi sporazum, cijena nafte dosegnula je gotovo 64 dolara po barelu. Takav porast, uz smanjenje proizvodnje, posljedica je također snažnog globalnog gospodarskog rasta, ali i rastuće političke napetosti na Bliskom Istoku, rata u Siriji, nereda u Libiji, sukoba između Kurda i Iračana, upletenosti Saudijske Arabije u rat u Jemenu, problema u proizvodnji nafte u Venezueli i Nigeriji…

Zahvaljujući oporavku svjetskog gospodarstva Međunarodna energetska agencija objavila je da će potražnja za naftom u četvrtom tromjesečju ove godine iznositi 98,2 milijuna barela dnevno, u usporedbi s 96,7 milijuna barela dnevno u istom razdoblju prošle godine. Zbog toga su zalihe nafte i naftnih proizvoda među članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, OECD), u rujnu po prvi puta u posljednje dvije godine pale ispod 3 milijarde barela, što je 119 milijuna barela iznad petogodišnjeg prosjeka. Harold Hamm, predsjednik Continental Resources Inc. sa sjedištem u Oklahoma Cityju, izjavio je kako je bitka Rusa i Saudijaca protiv američkih proizvođača nafte iz škriljevca tom odlukom u velikoj mjeri obuzdana jer su sa sadašnjim cijenama nafte uglavnom svi zadovoljni.

Sastanak OPEC-a presudan za transformaciju

Međutim, saudijski ministar energetike Khalid al-Falih na konferenciji za novinare u Beču upozorio je kako najprije valja vidjeti kakvi će biti dugotrajniji trendovi u proizvodnji nafte iz škriljevca te da će se tek nakon toga moći donijeti konačne odluke. Sastanak OPEC-a u Beču bio je od presudne važnosti za Saudijsku Arabiju. Krunski princ Mohammed bin Salman želi učiniti gospodarstvo svoje zemlje manje ovisnom o nafti pa mu je potreban novac za pokretanje novih industrija, a viša cijena nafte ujedno znači i povećanje vrijednosti nacionalne kompanije Saudi Aramco za čije dionice princ uskoro namjerava raspisati javnu ponudu.

Iako princ Salman nije bio na razgovorima u Beču, njegova borba protiv korupcije i financiranja terorizma te planovi za transformaciju zemlje, bili su cijelo vrijeme na umu svih sudionika. Da bi ostvario sve svoje ciljeve potrebna mu je što viša cijena nafte pa je zbog toga ministar nafte Khalid al-Falih potrošio puno vremena lobirajući među članicama OPEC-a i ostalim proizvođačima nafte, da pristanu na smanjenje proizvodnje te tako poguraju cijene nafte na što višu razinu. Osim toga, Saudijska Arabija, najveći svjetski izvoznik nafte i de facto lider OPEC-a, željela je sa sastanka poslati snažan signal energetskim tržištima da će produljenje važnosti sporazuma osigurati stabilne cijene nafte na duže razdoblje.

Moskva protiv previsoke cijene nafte

Ministar nafte Khalid al-Falih izjavio je da je “Opecova vjerodostojnost sada poboljšana” te je opovrgnuo nagađanja kako je došlo do sukoba između Moskve i Rijada oko uvjeta za produljenje sporazuma. “Između nas nema nikakvih razlika, stojimo zajedno rame uz rame i naša su stajališta potpuno usklađena. ”
Za razliku od Saudijske Arabije, Rusija je bila vrlo oprezna prema ideji još viših cijena nafte jer ne želi pomagati američkim proizvođačima nafte iz škriljevca. Moskva je, naime, uvjerena kako upravo ta nafta destabilizira odnose na svjetskom tržištu te zato traži da se ona mora držati “na kratkom lancu”. U Moskvi su uvjereni da bi previsoka cijena nafte bitno utjecala na još veći porast proizvodnje nafte iz škriljevca u SAD-u.

Premda su Rusija i Saudijska Arabija na posve suprotnim stranama u sukobima na Bliskom Istoku, ipak su uspjele nadvladati duboke političke i ideološke podjele te dogovoriti politiku cijena nafte od koje će obje zemlje imati goleme financijske koristi. Postignuti kompromis, suglasne su obje strane, omogućit će Moskvi i Rijadu da obrane svoje vitalne gospodarske interese. Ministar Falih upozorio je međutim kako si “ne možemo priuštiti pretjerano zadovoljstvo te da će se zajednički ciljevi moći ostvarivati jedino ako ćemo i dalje ulagati puno više napora i predanosti u njihovo ostvarenje.”

‘Proizvođači sirove nafte moraju djelovati zajednički’

Istaknuo je također kako proizvodnja nafte iz škriljevca u SAD ipak nije rasla kako se očekivalo te da je bila umjerena, što je također omogućilo dogovor Moskve i Rijada. No, upozoravaju u Moskvi, broj američkih naftnih platformi, nakon prvog sporazuma o ograničavanju proizvodnje nafte između OPEC-a i Rusije, za samo godinu dana skočio je za više od trećine. Ministar Falih je izrazio zadovoljstvo što je “stabilnost tržišta poboljšana, što se osjeća optimističko ozračje, što je trend uravnoteženja ponude i potražnje ubrzan, pa zalihe postupno opadaju. Time je OPEC demonstrirao svoju golemu moć.” Također je objavio da su Libija i Nigerija, članice OPEC-a koje nisu bile uključene u sporazum pa su čak i povećale proizvodnju, obećale da iduće godine neće nadmašiti razinu proizvodnje iz 2017. godine.

Na sastanku s novinarima u srijedu, irački ministar nafte, Jabbar Ali Hussein al-Luiebi, izjavio je kako će njegova zemlja, sada drugi najveći proizvođač OPEC-a, i dalje podržavati smanjenje proizvodnje. Premda, dodao je, njegova država treba golema financijska sredstva kako bi obnovila ratom uništenu državu. I Aleksandar Novak, ministar energetike Rusije, države koja nije članica OPEC-a, izjavio je da “smo još daleko od postizanja konačnog cilja” te je upozorio kako su potrebne daljnje mjere i rezovi da bi se smanjile zalihe nafte na skladištima. Zaključio je da je Moskva svjesna da proizvođači sirove nafte, ako žele ostvariti svoje ciljeve, kao što je primjerice uravnoteženje ponude i potražnje “moraju nastaviti djelovati koordinirano i zajednički”.