Ok, možemo se svi smiriti, Teksas se neće ponovno odcijepiti od Sjedinjenih Država, a dugo prizivani Drugi građanski rat neće početi, osim ako Donald Trump u studenom ponovno ne izgubi izbore; nakon toga, nema nikakvih garancija što će se događati.
Republikanci mogu računati da će im kanidatura Donalda Trumpa povećati izborne izglede, ali osim toga nemaju bogznašto pokazati uoči izbora za Kongres – njihova većina u Zastupničkom domu uspjela je jedino smijeniti vlastitog predsjednika Kevina McCarthyja i ima najslabije legislativne rezultate od svih saziva Kongresa u posljednjih sedamdeset godina; nisu uspjeli čak ni u ideji da provedu impeachment Joea Bidena.
Nije granica Teksasa nego Sjedinjenih Država
Jedino što im je pošlo za rukom je blokada pomoći Ukrajini. Kad je Biden tražio da se oko toga dogovore, kao protuzahtjev su postavili odobravanje ogromnog novca za patroliranje južne granice s Meksikom i intenzivniji nadzor granice, koju prelazi sve veći broj latinoameričkih migranata. Tu su se zajebali, jer je Biden bez puno natezanja pristao na sve njihove zahtjeve. Onda se ispostavilo, taman negdje prošlog tjedna, da republikanci odbijaju—odbijaju!—dogovor s Bidenom oko južne granice i oko Ukrajine, bez obrazloženja zašto.
Obrazloženje je jasno: dogovor bi mogao dovesti do poboljšanja stanja na granici, a to GOP-u nikako nije u interesu u izbornoj godini. Ne treba biti Sherlock Holmes da bi se došlo do toga zaključka, dovoljno je pratiti Trumpove objave na njegovoj društvenoj mreži Truth, gdje je napisao da bi “dogovor učinio stvari na granici samo još gorima”.
Neugodu u Kongresu, gdje odbijaju išta poduzeti oko pitanja za koje tvrde da je najvažnije, potom je razbila presuda Vrhovnog suda koji je stao na stranu Bidenove administracije i odobrio uklanjanje žilet-žice što ju je 2021. duž Rio Grandea razvukao guverner Abbott. Teksas nije smio to napraviti jer nije tražio dopuštenje savezne vlasti, u čijoj je nadležnosti državna granica. Sâm Abbott je tad govorio “Razvlačim žicu i neću nikoga pitati za dopuštenje!” Upravo tako, morao je tražiti dopuštenje jer to nije granica Teksasa nego Sjedinjenih Država, barem od 1845. godine (ili preciznije od 1870. kad je ponovno pripušten u federaciju nakon Građanskog rata).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema invazije, nema samoobrane
Vrhovni sud, na kojem republikanci imaju dvotrećinsku većinu konzervativnih sudaca, presudio je u korist Bidena jer je nezakonitost Abbottovih postupaka bila previše za predjednika Suda Johna Robertsa i Trumpovu miljenicu Amy Coney Barrett, koji su glasali s liberalnim sutkinjama. Sud je odredio da jedino savezni organi, poput Granične službe, smiju postavljati prepreke po granici i da žilet-žica ima biti uklonjena s Rio Grandea.
Republikancima je šok došao već od činjenice da ih je izdala njihova većina na Vrhovnom sudu. Abbott je zaprijetio da će teksaška Nacionalna garda spriječiti uklanjanje žice i počeo bulazniti o “pravu na samoobranu” od “invazije”. Teksas nema “pravo na samoobranu” niti je pojačani dolazak imigranata “invazija”, to su gluposti koje zvuče alarmantno i dobre su samo za naslove na news portalima.
Obrana teritorija Sjedinjenih Država, kontrola granice i imigracijska politika – sve to u nadležnosti je savezne vlasti i Teksas ne može te nadležnosti “ponovno uzeti sebi” jer ih se trajno odrekao ulaskom u sastav Sjedinjenih Država (nažalost, za to su im trebala spomenuta dva pokušaja – jednom su već pokušali uzeti svoja “državna prava”, što su od 1861. do 1865. platili katastrofalnim posljedicama). Također, Teksas nema pravo ignorirati presudu Vrhovnog suda koji je poništio Abbottovu militarizaciju granice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nezapaćeno uspješna ekonomija
Konačno, pojačani dolazak ekonomskih imigranata nije “invazija” i pomalo je uvredljivo za zdrav mozak objašnjavati da ti ljudi dolaze nenaoružani u potrazi za poslom. Dva su razloga zbog kojih je porastao broj ilegalnih prelazaka granice: prvo, Amerika nije imala ovako uspješnu ekonomiju već nekih šezdeset godina. Biden je od dolaska na vlast otvorio 11 milijuna novih radnih mjesta, pa ih je danas dva milijuna više nego prije pandemije. To je rezultat kakav nikad nije postigao niti jedan predsjednik, pa je stopa nezaposlenosti u Americi već gotovo dvije godine na nezapamćeno niskoj razini od 3,5 posto. Osim toga, od izbora Bidena plaće su realno porasle za 9,5 posto.
Sve to znači da je Amerika maltene u stanju pune zaposlenosti i da joj fali radne snage, problem koji i mi u Hrvatskoj poznajemo. No, za razliku od Hrvatske, koja za pojedina zanimanja dopušta legalan ulaz potrebne radne snage, Amerika ima užasno restriktivnu politiku i problem zapravo prepušta divljem tržištu. Imigranti koji ilegalno prelaze granicu ne dolaze prositi po američkim ulicama, niti živjeti od gotovo nepostojeće socijalne pomoći – svaki od njih nađe posao istog dana. Ali reforma imigracijske politike, koja bi uvažila novu ekonomsku stvarnost i uvela red u dolaske preko Rio Grandea, ne uspijeva se dogovoriti već dulje od desetljeća iz istog razloga iz kojeg je prošlog tjedna propao dogovor “Ukrajina za granicu”: republikanci je opstruiraju.
Republikanska stranka otišla je tako daleko na ekstremnu desnicu, desnije od AfD-a ili francuskog Nacionalnog fronta, da odbija bilo kakav razgovor o imigraciji, kamoli dogovor. Trump najavljuje nastavak gradnje svog zida i istjerivanje nedokumentiranih imigranata, što nije drukčije od AfD-ove “remigracije”, ali se oko toga nitko ne uzbuđuje previše jer od Trumpa prijeti veća opasnost svima skupa nego samo migrantima, koje ionako ne bi mogao istjerati jer bi kolabirala ekonomija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prelazak Teksasa demokratima
U pozadini ovog problema je činjenica da se Republikanska stranka sve više identificira kao stranka bijelaca, a oni čine sve manji udio ukupnog stanovništva Amerike. Za mobilizaciju bijelih birača služi širenje straha od nebijelih imigranata koji vrše “invaziju” na Ameriku. Imigranti su latinosi, mahom ne-bijeli, bar po mutnim američkim rasnim kriterijima koji grupe razlikuju po boji kože i po jeziku. Sve služi stvaranju atmosfere Mi i Oni, koja prikriva nesposobnost i nevolju Republikanske stranke da išta napravi te zgodno odvraća pažnju s Bidenovih senzacionalnih ekonomskih rezultata.
Pričekajmo koji tjedan i možda se pokaže da je Republikanska stranka u Teksasu taman prije ove Abbottove verbalne eksalacije bila naručila interno istraživanje javnosti koje je donijelo zabrinjavajuće rezultate. Dugoročno, pitanje je samo u kojem izbornom ciklusu će Teksas preći s republikanske na demokratsku stranu, jer je država s najvećim unutarnjim dotokom stanovnika. U Teksas sa sjevera doseljavaju mnoge mlade američke obitelji, što zbog niskih teksaških poreza, što zbog ugodne klime, što zbog toga jer posljednjih godina mogu raditi otkud hoće.
Ti doseljenici sa sjevera, plus veliki broj naturaliziranih latinosa, glasaju za demokrate i demografski će prebaciti Teksas na drugu političku stranu. Kad se to dogodi, doći će do najvećeg zamislivog potresa u američkoj politici: tzv. swing states postat će nevažne jer će dosadašnje sigurne demokratske države i Teksas biti dovoljne za pobjedu na predsjedničkim izborima. No do tog dana treba još pričekati, pa i izdržati histerične prijetnje odcjepljenjem kakva je došla od guvernera Abbotta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što se zbilja zbiva u Teksasu? Ne, neće se odcijepiti od SAD-a niti će početi građanski rat
U javnom se prostoru pojavljuju razne besmislice koje služe podizanju političkih tenzija u predizbornoj godini
Republikanska stranka otišla je tako daleko na ekstremnu desnicu, desnije od AfD-a ili francuskog Nacionalnog fronta, da odbija bilo kakav razgovor o imigraciji, kamoli dogovor. Trump najavljuje nastavak gradnje svog zida i istjerivanje nedokumentiranih imigranata, što nije drukčije od AfD-ove "remigracije", ali se oko toga nitko ne uzbuđuje previše
Ok, možemo se svi smiriti, Teksas se neće ponovno odcijepiti od Sjedinjenih Država, a dugo prizivani Drugi građanski rat neće početi, osim ako Donald Trump u studenom ponovno ne izgubi izbore; nakon toga, nema nikakvih garancija što će se događati.
Prošlotjedni proglas guvernera Grega Abbotta od Teksasa da je savezna vlast “razbila savez između Sjedinjenih Država i pojedinih država”, u kojemu je Joea Bidena proglasio “bezakonitim predsjednikom” jer Teksas nije zaštitio od “invazije” migranata pa će se njegova država pozvati na “pravo država na samoobranu” – sve to gomila je gluposti koje služe podizanju političkih tenzija u predizbornoj godini.
Republikanci mogu računati da će im kanidatura Donalda Trumpa povećati izborne izglede, ali osim toga nemaju bogznašto pokazati uoči izbora za Kongres – njihova većina u Zastupničkom domu uspjela je jedino smijeniti vlastitog predsjednika Kevina McCarthyja i ima najslabije legislativne rezultate od svih saziva Kongresa u posljednjih sedamdeset godina; nisu uspjeli čak ni u ideji da provedu impeachment Joea Bidena.
Nije granica Teksasa nego Sjedinjenih Država
Jedino što im je pošlo za rukom je blokada pomoći Ukrajini. Kad je Biden tražio da se oko toga dogovore, kao protuzahtjev su postavili odobravanje ogromnog novca za patroliranje južne granice s Meksikom i intenzivniji nadzor granice, koju prelazi sve veći broj latinoameričkih migranata. Tu su se zajebali, jer je Biden bez puno natezanja pristao na sve njihove zahtjeve. Onda se ispostavilo, taman negdje prošlog tjedna, da republikanci odbijaju—odbijaju!—dogovor s Bidenom oko južne granice i oko Ukrajine, bez obrazloženja zašto.
Obrazloženje je jasno: dogovor bi mogao dovesti do poboljšanja stanja na granici, a to GOP-u nikako nije u interesu u izbornoj godini. Ne treba biti Sherlock Holmes da bi se došlo do toga zaključka, dovoljno je pratiti Trumpove objave na njegovoj društvenoj mreži Truth, gdje je napisao da bi “dogovor učinio stvari na granici samo još gorima”.
Neugodu u Kongresu, gdje odbijaju išta poduzeti oko pitanja za koje tvrde da je najvažnije, potom je razbila presuda Vrhovnog suda koji je stao na stranu Bidenove administracije i odobrio uklanjanje žilet-žice što ju je 2021. duž Rio Grandea razvukao guverner Abbott. Teksas nije smio to napraviti jer nije tražio dopuštenje savezne vlasti, u čijoj je nadležnosti državna granica. Sâm Abbott je tad govorio “Razvlačim žicu i neću nikoga pitati za dopuštenje!” Upravo tako, morao je tražiti dopuštenje jer to nije granica Teksasa nego Sjedinjenih Država, barem od 1845. godine (ili preciznije od 1870. kad je ponovno pripušten u federaciju nakon Građanskog rata).
Nema invazije, nema samoobrane
Vrhovni sud, na kojem republikanci imaju dvotrećinsku većinu konzervativnih sudaca, presudio je u korist Bidena jer je nezakonitost Abbottovih postupaka bila previše za predjednika Suda Johna Robertsa i Trumpovu miljenicu Amy Coney Barrett, koji su glasali s liberalnim sutkinjama. Sud je odredio da jedino savezni organi, poput Granične službe, smiju postavljati prepreke po granici i da žilet-žica ima biti uklonjena s Rio Grandea.
Republikancima je šok došao već od činjenice da ih je izdala njihova većina na Vrhovnom sudu. Abbott je zaprijetio da će teksaška Nacionalna garda spriječiti uklanjanje žice i počeo bulazniti o “pravu na samoobranu” od “invazije”. Teksas nema “pravo na samoobranu” niti je pojačani dolazak imigranata “invazija”, to su gluposti koje zvuče alarmantno i dobre su samo za naslove na news portalima.
Obrana teritorija Sjedinjenih Država, kontrola granice i imigracijska politika – sve to u nadležnosti je savezne vlasti i Teksas ne može te nadležnosti “ponovno uzeti sebi” jer ih se trajno odrekao ulaskom u sastav Sjedinjenih Država (nažalost, za to su im trebala spomenuta dva pokušaja – jednom su već pokušali uzeti svoja “državna prava”, što su od 1861. do 1865. platili katastrofalnim posljedicama). Također, Teksas nema pravo ignorirati presudu Vrhovnog suda koji je poništio Abbottovu militarizaciju granice.
Nezapaćeno uspješna ekonomija
Konačno, pojačani dolazak ekonomskih imigranata nije “invazija” i pomalo je uvredljivo za zdrav mozak objašnjavati da ti ljudi dolaze nenaoružani u potrazi za poslom. Dva su razloga zbog kojih je porastao broj ilegalnih prelazaka granice: prvo, Amerika nije imala ovako uspješnu ekonomiju već nekih šezdeset godina. Biden je od dolaska na vlast otvorio 11 milijuna novih radnih mjesta, pa ih je danas dva milijuna više nego prije pandemije. To je rezultat kakav nikad nije postigao niti jedan predsjednik, pa je stopa nezaposlenosti u Americi već gotovo dvije godine na nezapamćeno niskoj razini od 3,5 posto. Osim toga, od izbora Bidena plaće su realno porasle za 9,5 posto.
Sve to znači da je Amerika maltene u stanju pune zaposlenosti i da joj fali radne snage, problem koji i mi u Hrvatskoj poznajemo. No, za razliku od Hrvatske, koja za pojedina zanimanja dopušta legalan ulaz potrebne radne snage, Amerika ima užasno restriktivnu politiku i problem zapravo prepušta divljem tržištu. Imigranti koji ilegalno prelaze granicu ne dolaze prositi po američkim ulicama, niti živjeti od gotovo nepostojeće socijalne pomoći – svaki od njih nađe posao istog dana. Ali reforma imigracijske politike, koja bi uvažila novu ekonomsku stvarnost i uvela red u dolaske preko Rio Grandea, ne uspijeva se dogovoriti već dulje od desetljeća iz istog razloga iz kojeg je prošlog tjedna propao dogovor “Ukrajina za granicu”: republikanci je opstruiraju.
Republikanska stranka otišla je tako daleko na ekstremnu desnicu, desnije od AfD-a ili francuskog Nacionalnog fronta, da odbija bilo kakav razgovor o imigraciji, kamoli dogovor. Trump najavljuje nastavak gradnje svog zida i istjerivanje nedokumentiranih imigranata, što nije drukčije od AfD-ove “remigracije”, ali se oko toga nitko ne uzbuđuje previše jer od Trumpa prijeti veća opasnost svima skupa nego samo migrantima, koje ionako ne bi mogao istjerati jer bi kolabirala ekonomija.
Prelazak Teksasa demokratima
U pozadini ovog problema je činjenica da se Republikanska stranka sve više identificira kao stranka bijelaca, a oni čine sve manji udio ukupnog stanovništva Amerike. Za mobilizaciju bijelih birača služi širenje straha od nebijelih imigranata koji vrše “invaziju” na Ameriku. Imigranti su latinosi, mahom ne-bijeli, bar po mutnim američkim rasnim kriterijima koji grupe razlikuju po boji kože i po jeziku. Sve služi stvaranju atmosfere Mi i Oni, koja prikriva nesposobnost i nevolju Republikanske stranke da išta napravi te zgodno odvraća pažnju s Bidenovih senzacionalnih ekonomskih rezultata.
Pričekajmo koji tjedan i možda se pokaže da je Republikanska stranka u Teksasu taman prije ove Abbottove verbalne eksalacije bila naručila interno istraživanje javnosti koje je donijelo zabrinjavajuće rezultate. Dugoročno, pitanje je samo u kojem izbornom ciklusu će Teksas preći s republikanske na demokratsku stranu, jer je država s najvećim unutarnjim dotokom stanovnika. U Teksas sa sjevera doseljavaju mnoge mlade američke obitelji, što zbog niskih teksaških poreza, što zbog ugodne klime, što zbog toga jer posljednjih godina mogu raditi otkud hoće.
Ti doseljenici sa sjevera, plus veliki broj naturaliziranih latinosa, glasaju za demokrate i demografski će prebaciti Teksas na drugu političku stranu. Kad se to dogodi, doći će do najvećeg zamislivog potresa u američkoj politici: tzv. swing states postat će nevažne jer će dosadašnje sigurne demokratske države i Teksas biti dovoljne za pobjedu na predsjedničkim izborima. No do tog dana treba još pričekati, pa i izdržati histerične prijetnje odcjepljenjem kakva je došla od guvernera Abbotta.