Nekad je nužno odabrati stranu

Papa se rješava vođa konzervativne vatikanske struje; što to znači za Kaptol koji dijeli njihove ideje

Pozadina Papine odluke da ne produži mandat moćnom kardinalu Mülleru

FOTO: Profimedia, Polaris

Premda je mogao, Papa Franjo ipak nije produžio mandat šefu Kongregacije za nauk vjere kardinalu Gerhardu Ludwigu Mülleru. Umjesto toga, Papa Franjo zahvalio je kardinalu Mülleru, jednom od najmoćnijih prelata u Vatikanu, koji je predsjedao i Papinskim povjerenstvom Ecclesia Dei – Crkva Božja, Papinskim biblijskim povjerenstvom te Međunarodnim teološkim povjerenstvom, na dugogodišnjoj službi, ali ga je odmah potom poslao u mirovinu.

Tako je kardinal Müller, neformalni vođa konzervativne struje u Vatikanu koja se otvoreno suprotstavlja Papi Franji, još jedan visoki vatikanski prelat, kojega je papa uklonio s dužnosti. Umjesto njega Papa Franjo imenovao je isusovca monsinjora Luisa Francisa Ladariju Ferrera, naslovnoga nadbiskupa Tibica-e, koji je do sada obavljao dužnost Tajnika Kongregacije za nauk vjere, za novog predstojnika Kongregaciji za nauk vjere. To je snažna kongregacija koja obrađuje slučajeve seksualnog zlostavljanja i jamči katoličku ortodoksiju širom svijeta. Po mnogima to je druga po važnosti pozicija u rimskoj hijerarhiji.

Sukob oko crkvenih prava razvedenih

Kardinalu Gerhardu Ludwigu Mülleru mandat završava ovaj vikend, a u prosincu, kad će navršiti 75 godina, otići će u mirovinu. Premda nakon navršenih 75 godina života biskupi odlaze u mirovinu, papa može produžiti aktivnu službu važnim pojedincima. No, Papa Franjo je odbio to učiniti jer ga je Müller više puta otvoreno kritizirao. Osnovni prijepor nastao je zbog odluke Pape Franje da razvedeni katolici mogu ponovno sklapati brak u crkvi. Kardinal Müller je inzistirao da ne mogu, s obzirom na crkvenu pouku o neizbrisivosti braka.

Müller je intervjuu talijanskom časopisu Il Timone upozorio Papu Franju da u poučavanju Katoličke crkve prema razvedenima jasno stoji da oni ne mogu pristupiti sakramentu i to prema papinskom dokumentu iz 1981., Familiaris Consortio, 84. Njemački kardinal je također podvukao da “za katolički nauk, nemoguće je da smrtni grijeh koegzistira s posvećenom milošću”. Upozorio je također da se apostolska pobudnica pape Franje”Amoris laetitia” ne može interpretirati u diskontinuitetu s prijašnjim magisterijem, prema kojem nema zajedništva za razvedene i ponovno vjenčane te je predložio da za bolje razumijevanje valja podsjetiti na Papine riječi o nepromjenjivosti Božjega nauka.

Pošast sekularizacije društva

“Brak nije naš izum i Crkva nema ovlast promijeniti narav sakramenta. Crkva naprosto ne može prihvatiti one zajednice u kojima je jedan od supružnika već prije sklopio brak te zaključio kako se danas živi u sekulariziranome društvu u kojemu nedostaje katehizacija, vjerski odgoj i obrazovanja, a svjedočimo i mnogim zakonima koji su usmjereni protiv obitelji i braka”, rekao je. Ustvrdio je kako Crkva mora biti posve jasna i ne smije činiti nikakve kompromise kada je riječ o tome da život počinje začećem i traje do prirodne smrti.

Komentator blizak Svetoj Stolici, Alberto Melloni iz La Repubblice odmah je napisao kako bi mu samo za samo polovicu onoga što je kardinal Müller učinio i napravio, papa Pio XII. odmah oduzeo kardinalski šešir. Analitičar Orazio La Rocca zapisao je pak u Panorami da je takva “čvrsta gesta nepoštivanje Pape apsolutno nedopustiva”. Ti su komentari odmah protumačeni kao poziv Vatikana da kardinal Müller smjesta podnese ostavku. To je, kažu papini oponenti u Vatikanu, klasični klerikalni stil: kada netko treba biti eliminiran, on se ne napada izravno, nego ga se diskreditira posredno, preko medija i uz pomoć aluzija i insinuacija.

Nesmiljen obračun s konzervativcima

Često je u povijesti bilo neslaganja između papa i njihovih najbližih suradnika, poput državnih tajnika ili prefekta kongregacije za nauk vjere, ali se to uvijek rješavalo u četiri oka i zida, privatno, i nikada javno, posebice ne u medijima. Ako se problem nije mogao riješiti, suradnici su uvijek izražavali spremnost da daju ostavku. To se u slučaju kardinala Müllera nije dogodilo. I prije kardinala Müllera Papa Franjo proveo je ozbiljnu čistku među neposlušnim suradnicima. Američkog kardinala Raymonda Burkea smijenio je s mjesta predsjednika Vrhovnog suda apostolske signature, najvišeg suda Svete stolice.

Kardinal Burke još je na početku papina mandata 2013. kritizirao način na koji upravlja Crkvom te njegova nesumnjiva reformistička i liberalna stajališta. Burke je tražio, među ostalim, da se političarima katolicima koji se ne suprotstave pobačaju ne dopusti pričest, kritizirao je Papu Franju zbog njegove popustljivosti prema homoseksualcima i razvedenima, a za pedofiliju u Crkvi optužio je žene jer su nakon feminističkog pokreta u 60-ima prošlog stoljeća u Crkvu ušli “feminizirani i slabi” muškarci. Bio je i koautor knjige u kojoj se ističe da “Krist nedvosmisleno zabranjuje rastavu i ponovno vjenčanje”, poslije je još osudio “neprihvatljive izjave o spolnim odnosima izvan braka i između osoba istog spola”.

Papin obračun s Velikim meštrom

Nakon što se riješio Burkea, Papa Franjo obračunao se i Velikim meštrom Malteških vitezova Matthewom Festingom. “Uvjerio” je, naime, 11 članova Suverenog vijeća Malteških vitezova, koji doživotno obnašaju tu dužnost, da prihvate ostavku Velikog meštra Matthewa Festinga. Slična epizoda u povijesti odnosa Vatikana i Malteških redova posljednji puta dogodila se prije puna dva stoljeća. Takva papina odluka bila je dodatni udarac za američkog kardinala Raymonda Lea Burkea.

On je, naime, bio papinski izaslanik među Malteškim vitezovima te vođa konzervativne struje u Vatikanu u kojoj su još kardinali Walter Brandmüller, Carlo Caffarra i Joachim Meisner. Oni su zaprijetili papi da će pokrenuti formalni postupak za ispravljanih “teških pogrešaka” iz njegove postsinodalne pobudnice Amoris laetitia, koja se odnosila na obitelj i brak. Ta četvorica kardinala pružaju najžešći otpor reformističkim potezima Pape Franje pa su i u sukobu između Vatikana i Matthewa Festinga, stali na stranu Velikog meštra i tražili da ostane na svojoj funkciji bez obzira na pritisak Pape Franje.

“Papa Bergoglio je, istini za volju, dobio ono što je želio, ali je morao upotrijebiti silu, kršeći zakon i zdrav razum”, zapisao je katolički povjesničar Roberto de Mattei, u kolumni objavljenoj na Rorate Caeli, konzervativnoj web stranici. “Ovo će presuđivanje pape imati ozbiljne posljedice, ne samo unutar Malteškog reda, već i među katolicima iz cijelog svijeta, koji su sve više zbunjeni i zbunjeni načinom na koji Papa Franjo vodi crkvu”, navodi de Mattei u svojoj kolumni.

Samo oporbeni kardinali posjećuju Hrvatsku

Smjenom Velikog meštra, Vatikan je međutim poslao jasno upozorenje oponentima da neće biti popuštanja onima koji na poštuju volju Pape Franje da modernizira i liberalizira Katoličku crkvu. Zanimljivo je da su Hrvatsku u više navrata posljednje dvije godine posjetili upravo neki od najistaknutijih pripadnika kardinalskog zbora koji se otvoreno suprotstavljaju liberalnim idejama Pape Franje. Tako su u Hrvatskoj boravili prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, kardinal Robert Sarah, vatikanski prefekt Tajništva za ekonomska pitanja kardinal George Pell, kardinal Raymond Leo Burke te upravo odlazeći kardinal Gerhard Müller.

Što, dakako, nije slučajno jer su svi oni pripadaju tradicionalnom, konzervativnom taboru u Vatikanu. Njihovi dolasci svakako su posljedica uvjerenja da su Kaptolu i većini svećenika u Hrvatskoj bliska njihova konzervativna opredjeljenja i ideje. Kardinalu Mülleru u Zagrebu je svečano dodijeljen počasni doktorat Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Dok je kardinale Burkea i Müllera Papa Franjo već smijenio, upućeni tvrde da ni budućnost kardinala Saraha, jednog od najutjecajnijih kardinala u Vatikanu, nije baš sasvim sigurna. Mnogi vatikanolozi smatraju da se on zalaže za tradicionalni katolički nauk o braku i spolnosti zbog čega se nalazi u oporbi spram papine ideje o omekšavanju to nauka.

Kardinal Stepinac je već kanoniziran

U jednom komentaru autora bliskog Kaptolu stoji kako dolazak konzervativnih kardinala u Hrvatsku govori da katolička vjera u Hrvatskoj crpi snagu iz tradicionalnih vrijednosti te da sukob tradicionalista i liberala prati život Crkve kroz vjekove te da zahvaljujući tomu Crkva dobiva novi zamah u izazovnosti vremena. Inače, za posjeta Zagrebu, sad već bivši pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Ludwig Müller izjavio je kako očekuje da će biti nadvladane sve laži i klevete o kardinalu Alojziju Stepincu, blaženiku Katoličke crkve.

Müller vjeruje da će to dovesti do pomirenja Hrvata i Srba, istaknuvši pri tomu primjer puta pomirenja poljskih i njemačkih biskupa. Kardinal Müller je također ustvrdio kako je za Katoličku crkvu kardinal Stepinac već kanoniziran, istaknuvši da mješovita komisija koju je osnovao Papa Franjo nema pravo donijeti nikakvu odluku jer je ona isključivo u ingerenciji Svetoga Oca. Pozvao je pravoslavne svećenike da se oslobode komunističke propagande koja je uvijek širila neprijateljstvo, a kršćanstvo je vjera pomirenja. Zaključio je kako kardinal Stepinac mora postati simbol zajedništva i približavanja te da mora postati simbol mira između naroda.