Stručnjaci objašnjavaju da i dalje ima nade za ljude u nestaloj podmornici: 'Kako? Pa oni znaju štedjeti kisik'

Prema nekim procjenama, u podmornici ne bi više trebalo biti zraka. Ali, dio eksperata to osporava

AT SEA - (----EDITORIAL USE ONLY – MANDATORY CREDIT - " OCEANGATE/ HANDOUT" - NO MARKETING NO ADVERTISING CAMPAIGNS - DISTRIBUTED AS A SERVICE TO CLIENTS----) An undated photo shows tourist submersible belongs to OceanGate begins to descent at a sea. Search and rescue operations continue by US Coast Guard in Boston after a tourist submarine bound for the Titanic's wreckage site went missing off the southeastern coast of Canada. Ocean Gate / Handout / Anadolu Agency (Photo by Ocean Gate / Handout / ANADOLU AGENCY / Anadolu Agency via AFP)
FOTO: Anadolu Agency via AFP

Iako je operacija spašavanja petero putnika s turističke podmornice Titan u blizini olupine broda Titanica prevalila krucijalnih 96 sati, stručnjaci objašnjavaju da su nestali putnici i nakon prolaska odsudnog trenutka u kojemu u uobičajenim okolnostima unutra više ne bi trebalo biti kisika, ipak mogli uštedjeti dovoljno rezervi za disanje, barem još neko vrijeme.

Na nestaloj podmornici, koja se turistički uputila do olupine Titanica u sjevernom Atlantiku, zalihe kisika trebale su isteći danas iza podneva po hrvatskom vremenu, procjena je američke Obalne straže. Međutim, kako piše britanski The Telegraph, procjena od 96 sati vrlo je vjerojatno neprecizna. Stručnjaci, naime, detaljiziraju kako nestali putnici, ako su poduzeli nužne mjere, mogu sačuvati zalihe kisika i time stvoriti uvjete za svojevrsno čudo, odnosno za preživljavanje.

1. Kako sačuvati kisik?

Nicolai Roterman, ekolog sa Sveučilišta Portsmouth specijaliziran za duboka mora, kaže kako je ključan izazov za putnike “da se ne naprežu ni na koji način, ni u kojem obliku”. Objašnjava da bi posada, u tim iznimno teškim uvjetima, trebala ostati što je moguće više “smirena, održavajući što niži broj otkucaja srca i ujednačen ritam disanja”.

Na taj način, nastavlja, ne bi koristili previše kisika ili proizvodili previše ugljičnog dioksida. “Ako su još uvijek živi u ovom trenutku, siguran sam da su razvili nekakav plan i da su razgovore sveli na apsolutni minimum”, rekao je Roterman.

2. Uloga pilula za spavanje

S ciljem smanjenja potrebe za kisikom, putnicima bi mogle pomoći i tablete za spavanje, kaže Col Virts, bivši NASA-in astronaut. “Jedan od protokola može biti i da posada uzme lijek za spavanje i jednostavno se ‘onesvijesti’. To usporava otkucaje srca i smanjuje potrošnju kisika”, rekao je.

Poticanje sporog disanja, sugeriraju i drugi stručnjaci, može pomoći u smanjenju potrošnje ograničenih zaliha kisika. Takvo disanje, uostalom, pomaže da putnici ostanu mirni. “Način na koji dišete utječe na način na koji razmišljate”, rekao je Micah Bedrosian, američki liječnik. Dodaje kako je kontrola daha u hitnim situacijama vrlo važna jer omogućava regulaciju živčanog sustava. Pritom je, kaže, izbjegavanje brzog, plitkog disanja ključno za smanjenje razine stresa.

3. Što ako ostanu bez kisika?

Posljedice nedostatka kisika, upozoravaju medicinski stručnjaci, mogu biti teške, čak i ako posada Titana preživi. Kenneth Ledez, liječnik specijaliziran za hiperbaričnu medicinu, kaže da – ako ih spasilački timovi pronađu – posada neće biti u stanju sama izaći iz podmornice ako im je u međuvremenu razina kisika pala prenisko.

O tome koliko je dugo razina kisika bila preniska, ovisit će dugoročni ishod za te ljude, objašnjava Ledez za BBC. “Mogu li ljudi preživjeti nakon izlaganja tim uvjetima? Da, ali bi im ti uvjeti mogli oštetiti živčani sustav ili srce u duljem vremenskom razdoblju”, precizira.

4. Učinak ugljičnog dioksida

Dr. Ledez opisao je i što se događa kada razine ugljičnog dioksida rastu. Simptomi trovanja ugljičnim dioksidom uključuju glavobolju i pospanost, dezorijentiranost, smetenost i napadaje. Povećani CO2, kaže, ima sedativni učinak.

“CO2 zapravo postaje sedativ, postaje poput plina za anesteziju, i jednostavno ćete zaspati”, rekao je. Udisanje previše ugljičnog dioksida može biti smrtonosno; dovodi do gušenja i stanja koje se naziva hiperkapnija, odnosno kada se previše plina apsorbira u krv. “Ako su još uvijek živi, ​​čine sve što mogu da prežive. Pametni su i znaju koje korake moraju učiniti”, zaključuje Ledez.

Bivši kapetan podmornice britanske Kraljevske mornarice Ryan Ramsey uočio je, pak, kako snimke unutrašnjosti Titana ne pokazuju sustav za uklanjanje ugljičnog dioksida. “To je za mene najveći problem od svih”, rekao je.

5. Koje su još opasnosti?

Nedostatak zraka, jasno, nije jedina opasnost s kojom se putnici podmornice susreću. Professor emeritus Jeff Carson, stručnjak za okoliš sa Sveučilišta Syracuse, kaže da je temperatura u dubokom moru tik iznad nule. “Siguran sam da je tamo dolje užasno”, kaže pa nastavlja, “kao da ste u snježnoj špilji i hipotermija je prava opasnost”.

Umirovljeni mornarički viceadmiral Robert Murrett, koji je sada zamjenik ravnatelja Instituta za sigurnosnu politiku i pravo na Sveučilištu Syracuse, upozorava da nestanak podmornice Titan naglašava opasnosti povezane s rekreativnim istraživanjem mora i svemira. “Mislim da neki ljudi vjeruju da, budući da je moderna tehnologija tako dobra, možete raditi ovakve stvari bez rizika, ali to jednostavno nije tako”, rekao je.

Među putnicima na Titanu su britanski milijarder i avanturist Hamish Harding (58), poslovni magnat rođen u Pakistanu Shahzada Dawood (48) sa svojim 19-godišnjim sinom Sulemanom, obojica britanski državljani, kao i francuski oceanograf i vodeći stručnjak za Titanic, 77-godišnji Paul-Henri Nargeolet te Stockton Rush, osnivač i izvršni direktor OceanGatea, tvrtke koja organizira putovanja do olupine Titanica. Unatoč isteku spomenutog roka od 96 sati, potraga i dalje ima status spasilačke operacije.