Sutkinja prokazala koliko se nelogično ocjenjuje njihov rad: ‘Jedan sud dao mi je 88 bodova, drugi 128’
Anamarija Pavičić s Općinskog kaznenog suda u Zagrebu smatra da se krši pravo jednake dostupnosti radnih mjesta
Zagrebačka sutkinja Anamarija Pavičić pokušala je dokazati da se suce tijekom natječaja nekonzistentno ocjenjuje, te da su pri tome moguća sasvim različita tumačenja. Naime, ova sutkinja koja radi na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu javila se lani na dva natječaja – za Županijski sud u Zagrebu i Županijski sud u Velikoj Gorici. Ocjenjujući njezin rad sudačka vijeća na tim sudovima donijela su bitno različite ocjene – velikogorički sud dao joj je 88 bodova, a zagrebački 128.
Bodovanje rada sudaca već je neko vrijeme goruća tema u pravosudnim krugovima, a posljednji ju je potencirao Radovan Dobronić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu i kandidat predsjednika RH Zorana Milanovića za čelno mjesto Vrhovnog suda RH. Sudac Dobronić upozorio je da se prilikom ocjenjivanja miješaju ‘kruške i jabuke’, odnosno da se ne vodi računa je li se sudac bavio nekim težim ili samo lakšim predmetima.
Isti rad dvije različite ocjene
Na istu problematiku ukazala je i sutkinja Pavičić. Činjenica da joj je jedno sudsko vijeće za njezin rad tijekom 2019. dalo 88 bodova, a drugo 128 bodova, izravno je utjecalo na mogućnost njezinog sudjelovanja u natječajima za pozicije na županijskim sudovima.
S 88 bodova, koliko je dobila od vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici, nije se mogla dalje natjecati, odnosno Državno sudbeno vijeće (DSV) uopće ju nije pozvalo na intervju, koji je dio natječajnog procesa.
Sutkinja je u svojoj ustavnoj tužbi, podnijetoj nakon rezultata natječaja za Županijski sud u Velikoj Gorici navela: “Pri konkretnom imenovanju nije mi bila omogućena ‘pod jednakim uvjetima’ dostupnost radnog mjesta i dužnosti jer Sudačko vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici moju ocjenu o obnašanju sudačke dužnosti nije utemeljilo primjenom istog principa kao prema drugim kandidatima. To me direktno diskvalificiralo od mogućnosti pristupa razgovoru na DSV zbog bitnog umanjenja bodova”.
Je li moguća tolika razlika?
Uočila je da joj Sudačko vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici nije priznalo bodove za ‘uskočke suce’ iako je i ona raspoređena na rad s predmetima iz nadležnosti USKOK-a. Sutkinjama koje su u konačnici odabrane, ti bodovi su priznati. DSV je pogriješio jer, tvrdi, nije zatražio novu ocjenu.
No, DSV je objasnio da iz priloženih podataka o ostvarenim rezultatima ne proizlazi da je sutkinja Pavičić, iako je bila raspoređena na rad s uskočkim predmetima, doista tijekom 2019. i vodila neki USKOK-ov slučaj. Doduše u Metodologiji ni ne piše trebaju li suci doista raditi ili samo biti raspoređeni za rad na uskočkim predmetima. Ovdje još valja napomenuti da joj je Sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu 128 bodova dalo također za rad tijekom 2019., te joj ‘uskočki bodovi’ također nisu obračunati.
Na kraju je Ustavni sud RH odbio tužbu sutkinje Pavičić, istaknuvši još jednom da je DSV samostalno tijelo koje neovisno donosi odluke.