Sve što trebate znati o slučaju protiv Vidoševića kojeg je Uskok optužio za izvlačenje 37 milijuna kuna iz HGK

Dugogodišnjeg čelnika Hrvatske gospodarske komore (HGK) Nadana Vidoševića i njegove suoptuženike Uskok tereti za udruživanje za počinjenje kaznenih djela i zlouporabu položaja i ovlasti kojima se, po tvrdnji tužiteljstva, uglavnom iz Komore u privatne džepove ‘slilo’ preko 37 milijuna kuna.

Prvom i najznačajnijom točkom optužnice Vidošević je, kako je Uskok priopćio na svojoj internetskoj stranici, od 2006. do ožujka 2011. Komoru oštetio za gotovo 36 milijuna kuna neosnovanim isplaćivanjem novca sa žiro računa Komore. Zbog toga je “u zajedničko djelovanje” povezao predstojnicu svog ureda Zdenku Peternel, voditeljicu Službe za financije i računovodstvo Komore Josipu Miladinov, marketinškog stručnjaka Davora Komeričkog i višu stručnu suradnicu Službe za financije i računovodstvo Komore Jasnu Mikić.

Uskok tvrdi da je Vidošević od Peternel zatražio da na temelju njegovog ovlaštenja potpisuje potrebnu dokumentaciju o nepostojećim poslovima za račun Komore, a od Miladinov i Mikić da provedu plaćanje računa izdanih za nepostojeće usluge te od Komeričkog da pronađe tvrtke putem kojim bi na taj način s računa Komore bio isplaćivan novac.

Afera nazvana po češkoj tvrtki preko koje se prao novac

Komerički je potom angažirao kasnijeg krunskog svjedoka Igora Premilovca koji je, u nakani da se i sam znatno okoristi, za nagradu od 10 posto od svakog isplaćenog iznosa, u ime više tvrtki u kojima je on isključivo vodio poslovanje, sačinjavao ponude i ugovore o poslovnoj suradnji između Komore, kao naručitelja i tih tvrtki, kao izvršitelja usluga.

U ugovorima je navodio “razne usluge kao navodni predmet poslovanja i novčani iznos vrijednosti navodnih usluga”, a sve prema podacima koje je dobivao od Komeričkog o stvarnim uslugama koje je njegovo poduzeće obavljalo za Komoru, kako bi se prikrili fiktivni poslovi, tvrde u Uskoku.

Premilovac je takve ugovore dostavljao Josipi Miladinov i Jasni Mikić, a one Zdenki Peternel koja ih je u Vidoševićevo ime potpisivala. Nakon što bi Premilovac Komori poslao i račune Miladinov bi potpisivala virmane za plaćanje pa je Komora ukupno u više navrata isplatila preko 35.9 milijuna kuna. Nešto manje od sedam milijuna ‘utrošeno’ je za održavanje privida urednog i redovnog poslovanja dok je preko 29 milijuna Premilovac uplaćivao na račune svoje tvrtke Remorker, registirane u Češkoj, po čemu je ovaj slučaj i dobio ime.

S Remorkerovog računa Premilovac je navodno podizao gotovinu, zadržavao proviziju i ukupno 26.2 milijuna kuna predao Komeričkom koji je cijeli iznos, prema Uskokovim tvrdnjama, izravno ili posredstvom Zdenke Peternel predavao Vidoševiću.

Šteta zbog umjetnina, nekretnina i stroja za Vidoševićevo imanje

Vidoševića Uskok tereti i da je od kraja 1997. do 2012. s Vesnom Rodić, koja mu je ranije besplatno pružala usluge posredovanja prilikom kupnje nekretnina, dogovorio da će njena tvrtka to isto raditi za Komoru, s čijeg će se računa plaćati i usluge koje napravi za njega ili članove njegove obitelji. Šaljući račune Komori Rodić je “neosnovano uvećavala cijenu”, čime je Komora navodno oštećena za još 566.000 kuna.

Po Uskokovim tvrdnjama od 2004. do kraja ožujka 2005. Vidošević je “iskoristio ugovaranje poslova kupnje umjetnina za Komoru za stjecanje umjetnina u privatne svrhe”. Navodno je riječ o kupovini skuptura kipara Šime Vulasa i Kažimira Hraste koje su kupljene za Komoru, da bi završile u Vidoševićevoj privatnoj zbirci. Komore je pritom ostala bez više od 158 tisuća kuna, no za još 190 tisuća je navodno oštećen i Hraste kojega je Vidošević, po tvrdnjama tužiteljstva, tražio da mu pokloni tri skupture kako bi potpisao ugovor s Komorom.

Optužnicom se trgovkinji umjetnina Jasni Marković Grubić stavlja na teret da je tijekom 2005. koristeći poslovni dogovor s Komorom o kupoprodaji umjetnina, od većeg broja umjetnika nabavljala djela bez ikakve dokumentacije, prikazujući u poslovnim knjigama da su umjetnine stavljene u prodaju temeljem ugovora o posredovanju sklopljenih s više osoba među kojima su bili i ono koji nisu bile stvarni prodavatelji umjetnina. Potom joj je za prodaju i postavu 35 umjetnina Komora platila 828 tisuća kuna, a ona je osobama koje su bile neistinito prikazane kao prodavatelji umjetnina doznačila 750.500 kuna koje su joj potom vraćene u gotovini.

Vidoševića se tereti i da je za gotovo 240 tisuća kuna oštetio i Kraš u kojem je bio predsjednik uprave jer je od kraja 2005. do listopada 2006. s članicom nadzornog odbora te tvrtke Jadrankom Ivčić dogovorio da će mu za privatne potrebe društvo kupiti bager s pripadajućom opremom.

Kako bi ostvarili plan Vidošević je od Vesne Rodić zatražio da zatražio da njena tvrtka kupi radni stroj novcem koji će joj Kraš kasnije isplatiti na ime nepostojećih usluga. Uskok tvrdi da se od 268.400 kuna računa koje je Vesna Rodić dostavila Krašu samo 30.000 kuna odnosilo na stvarno izvršene usluge, dok je od ostatka na Vidoševićev zahtjev kupljen vrijedan stroj.