70 godina nakon što je iskorijenjen, nacionalizam preuzima Njemačku. Može li Merkel to ikako spriječiti?

Očekivano, krenuo je s Trumpovim njemačkim korijenima. Naime, djed Friedrich izabranog američkog predsjednika rođen je i odrastao je Kallstadtu. Friedrich je bio deportiran zbog toga što je izbjegavao vojnu obvezu, uz smješak je ispričao Driesang. Smatrajući da je to skroz u redu jer će njegov unuk napraviti u SAD-u ono što se AfD nada napraviti u Njemačkoj.

Jedino je AfD slavila Trumpovu pobjedu

“’Amerika na prvom mjestu’ dolazi u Njemačku”, zagrmio je Driesang, a njegova verzija Trumpovog predsjedničkog slogana zaradila je ogroman aplauz. Od svih njemačkih političkih stranaka, jedino je AfD slavila Trumpovu iznenađujuću pobjedu. Naslovnica Der Spiegela od 12. studenog ilustrirala je Trumpovu glavu kao plamteći meteor koji juri prema Zemlji spreman da je proguta.

Prvi komentar kancelarke Angele Merkel nakon objave rezultata američkih izbora bio je o tome što je prava definicija demokracije. No, AfD, čiji je dramatični rast posljednje dvije godine bio motiviran jednakim antiimigrantskim, antiislamskim i antisistemskim elementima koji su Trumpa doveli na vlast u Sjedinjenim Državama, upravo u tome je vidio pobjedu kralja nekretnina kao dobar znak za svoj kontroverzni pokret.

Pokret koji kani učiniti nacionalizam opet popularnim u Njemačkoj – po prvi put nakon Drugog svjetskog rata. “Ovi rezultati izbora daju nadu Njemačkoj i Europi”, glasila je izjava čelnice Frauke Petry dana 9. studenog. “Baš kao što Amerikanci nisu vjerovali manipulacijama mainstream medija, građani Njemačke, također, imaju hrabrosti donositi vlastite odluke na izborima i neće ostati doma sjedeći”, istaknula je Petry.

Treća najveća politička stranka u Njemačkoj

Sada, stranka se samouvjereno sprema za historijski rezultat koji očekuju na slijedećim nacionalnim izborima, na kojima će se Merkel suočiti sa svojim najvećim izazovom dosad. Nakon što im je falilo pet posto da bi ušli u nacionalni parlament na izborima 2013., ankete trenutno pokazuju da bi AfD mogao dobiti 16 posto na izborima 2017.

To bi ih učinilo trećom najvećom političkom strankom u Njemačkoj, odmah iza Kršćansko-demokratske unije (CDU) Angele Merkel i Socijaldemokratske partije (SPD), koja je dio velike koalicije Anegele Merkel. Očekuje se da će teroristički napad koji je usmrtio 12 ljudi na božićnoj tržnici u Berlinu ovog ponedjeljka dati još veći polet AfD-u, te smanjiti potporu za Merkel koja je bila kritizirana jer je pružila dobrodošlicu gotovo milijun migranata samo u 2015. godini.

Politička platforma AfD-a je zbirka desničarskih tema: EU reforma, zatvorene granice i povratak Njemačkoj kakva je bila nekad, prije “islamizacije” Europe kako to nazivaju članovi i simpatizeri AfD-a. Stranka traži zabranu velikih minareta i poziva na molitvu i zahtjeva da muslimanski propovjednici prođu vladina ispitivanja. “Islam nema mjesta u Njemačkoj”, stoji u njihovoj platformi.

Postigli golem uspjeh u samo tri godine

AfD-ov uspon je bio fascinantno brz, trebale su im samo tri godine da postignu ono za što je drugim populističkim strankama iz Europe – poput francuske Nacionalne fronte ili austrijske Stranke sloboda – trebalo više od četiri desetljeća. A za razliku od Francuske i Austrije, Njemačka je pod vodstvom Angele Merkel postala općeprihvaćena kao prva zemlja liberalnog Zapada. Sada se tresu neki od stupova njezina vodstva, od njezina vođenja migrantske krize do krize eura, i pod sve većim su pritiskom sve popularnije desnice.

Takva razina popularnosti navela je i Merkel da skrene udesno i malo postroži svoje stravove oko izbjeglica i Islama u Njemačkoj. “Ono što uspijevaju učiniti jest da su napravili jednu vrlo radikalnu liniju desne politike ne baš mondenom, ali svakako prihvatljivom u Njemačkoj, i to je nešto sasvim novo”, kaže Kai Arzheimer, profesor politike na Sveučilištu Mainz. “Treba ih uzimati vrlo ozbiljno, jer mislim da će proći prilično dobro na nadolazećim izborima. Šesnaest posto na nacionalnom nivou je, po njemačkim standardima, vrlo jaka potpora.”

To ne znači da su svi Nijemci susretljivi prema AfD-u. Raste im popularnost, ali su i dalje vrlo kontroverzni. Berlin je ispunjen anti AfD grafitima i naljepnicama, pojavio se i rastoran koji na vratima ima upozorenje da pobornici AfD-a ne ulaze unutra. U Münchenu lokalni ogranak stranke drži sastanke u lokalu u pregrađu jer ih nijedan drugi restoran ne želi ugostiti. Gradonačelnik Münchena čak je odaslao obavijest lokalnim vlasnicima restorana, u kojoj ih moli da ne iznajmljuju prostor “populističkim skupinama”, što je bila jasna aluzija na AfD.

Mnogi od AfD-ovih glasača prije su podržavali Merkel

Međutim, upravo takva široka osuda AfD-ova populizma je ono što galvanizira pristaše stranke i ono što je poguralo toliko mnogo Nijemaca u njihove redove. “Postoji veliki broj njemačkog stanovništva koji smatra da ih politički establišment nije adekvatno zastupao i jednostavno su čekali na stranku kao što je AfD, koja im može pružiti organizaciju oko koje mogu kristalizirati svoj bijes i svoje nade za alternativnu političku akciju”, kaže dr. Werner Patzelt, politolog s Tehničkog sveučilišta u Dresdenu.

Prema mišljenju analitičara, većina glasača AfD-a prije su podržavali Angelu Merkel i glasali su za stranke iz kancelarkine vladajuće koalicije. Ali, jedna trećina AfD-ovih glasača su ljudi koji su dosad apstinirali od izbora, ljudi koji su roliko razočarani etabliranim strankama da jednostavno nisu glasali. Neki su u prošlosti čak glasali za socijalističke ljevičarske stranke, dodaje. Svi ti glasači imaju jednu stvar koja im je zajednička: umorni su od imperativa ispričavanja zbog nacionalne povijesti njihove zemlje.

Uli Henkel ponosi se činjenicom da je couch-surfingom proputovao 61 zemlju svijeta, što je jednak broj godina njegova života. Ponosno ističe da je jedan od njemačkih zloglasnih “šezdesetosmaša”, pokazuje svoju sliku dok je bio duokosi hipi, kada je sudjelovao u studentskim prosvjedima protiv političkog establišmenta kasnih 60-ih godina. Danas je Henkel posvećen novoj vrsti pobune protiv establišmenta. Jako se ponosi time što je Nijemac i smatra da je došlo vrijeme da i Nijemcima bude dozvoljeno da budu ponosni na svoju zemlju, baš kao što je to normalno u svim zemljama kojima je putovao.

Mnogi AfD-ovi glasači su mladi i obrazovani

“To je normalno u svim zemljama svijeta, ali nije normalno u Njemačkoj, jer mi ovdje stalno gledamo što će misliti ostatak svijeta. Kako to mi možemo izliječiti svijet? Zanemarujemo potrebe svojih vlastitih ljudi. Borili smo se protiv stare nacističke Njemačke i prevladali smo. I ne mislim da bismo zbog tih 12 mračnih godina u našoj povijesti morali uvijek držati pognutu glavu. To ne može značiti da tri generacije kasnije nemamo pravo prosvjedovati protiv stvari ili imati mišljenje koje se razlikuje od ustaljenih stavova”, kaže Henkel. Te ustaljene stavove Henkel opisuje ovako:

“Ako ne podržavate izbjeglice, ako ne idete na željezničke stanice i govorite ‘Izbjeglice, dobro nam došli’, ako ne mislite da su milijuni mladih muških muslimana dobri za ovu zemlju, onda ste rasist, onda ste nacist”. Nakon što je godinama podržavao Merkel, Henkel je sada član AfD-a. Smatra da je kancelarka okrenula leđa Njemačkoj kada je unutra pustila toliko migranata i dala im tolike povlastice. Novac koji se troši na tražitelje azila i izbjeglice, kaže, trebao bi ići njemačkim građanima.

Kao imućan poslovni konzultant koji je proputovao svijet, Henkel utjelovljuje činjenicu da se glasači AfD-a, baš kao ni Trumpovi, ne mogu svrstati pod jednu jednostavnu etiketu, što je popularno u njemačkim medijima koji često pristaše AfD-a prikazuju kao neobrazovane rasiste koji zamjeraju to što ih je globalizacija prestigla i zaobišla. U stvarnosti, mnogi AfD-ovi glasači su mladi i obrazovani. Dok temeljita analiza stranačke strukture neće biti poznata do nacionalnih izbora 2017., analitičari su dobili djelomičan uvid u profil prosječnog birača AfD-a na lokalnim izborima. Prema tim podacima, kažu, većina pristaša AfD-a mlađa je od 65. Stariji glasači pokazuju više lojalnosti tradicionalnim strankama, kao što je Merkelin CDU.

Osnivač otišao, tvrdi da je stranka ksenofobna

Prema tvrdnjama Jörga Sobolewskog, AfD-ova regionalnog menadžera za Berlin, druga najveća grupacija birača je mlađa od 30. Njihov najveći kontingent su pak ljudi između 30 i 65 godina i čine 25 posto AfD-ovih birača. Što se tiče obrazovanja i profesionalnog zaleđa, i to prkosi stereotipima. “Nema mnogo razlike između njih i glasača CDU-a ili SPD-a (stranaka u vladaućoj koaliciji Angele Merkel)”, kaže politilog Werner Patzelt. “Nije to samo radnička klasa, nego i klasični srednji sloj.
AfD, na koncu, nije ni počeo kao otvoreno nacionalistička stranka.

Osnovali su ga 2013. ekonomisti koji su zahtijevali reformu Europske unije i protivili su se novčanim injekcijama teškima više milijardi eura kojima je Njemačka spašavala posrnula gospodarstva poput grčkog i španjolskog. Kada je 2015. izbjeglička kriza pogodila Njemačku poput tsunamija i dovela skoro milijun tražitelja azila u zemlju samo te godine, stranka je snažno skrenula udesno, uzimajući antiimigracijsku i antiislamističku agendu kao svoj primarni fokus. Ta promjena dovela je do toga da je osnivač stranke, ekonomist Bernd Lucke, zajedno s još nekoliko stranačkih prvaka napustio stranku za koju je tada rekao da postaje “islamofobna i ksenofobna”.

AfD je ubrzo postao jedini politički akter u Njemačkoj koji je kritizirao Merkelinu politiku otvorenih vrata, humanitarni potez koji joj je donio pohvale domaćih i međunarodnih medija, ali i osude mnogih bivših pristaša. AfD je prilično profitirao od te promjene.
“Mnoge izbjeglice su muslimani i došli su u Njemačku u razdoblju kada je bilo puno islamističkih napada u Europi”, kaže politolog Patzelt. “Budući da nijedna od etablizanih stranaka nije verbalizirala strahove naroda, ljudi su se osjećali oslobođenima kada su vidjeli da će AfD javno izreći njihove stavove i generirati snažajnu promjenu u vođenju političkih procesa u vlasti”.

98 milijardi eura u sljedećih pet godina za azilante

Sarah Leins je jedna od glasača koji su, poput Henkela, podržavali Merkel prije nego što je kancelarka odlučila da će Njemačka podnijeti najveći teret priljeva izbjeglice u Europu, bez gornje granice broja tražitelja azila koje će zemlja primiti. Sada postoji 1,4 milijuna ljudi koji traže azil, više nego u bilo kojoj europskoj zemlji. Njemačka vlada im pruža niz socijalnih potpora, uključujući besplatan smještaj, besplatnu hranu (ako žive u državnim prihvatnim centrima), medicinske usluge, oko 216 eura za osnovne žitovne potrebe i dodatni mjesečni džeparac od 143 eura mjesečno.

Vlada je u proračunu odredila 98 milijardi eura u sljedećih pet godina za pomoć azilantima. Leins (30) živi u trendovskom, liberalnom Berlinu, gdje su rujanski pokrajinski izbori šokirali analitičare – AfD je dobio 14 posto glasova, što je najviši postotak za neku radikalno desnu stranku u Berlinu još od Drugoga svjetkskog rata. Merkelin CDU je pretrpio najgori rezultat u njemačkome glavnom gradu, sa samo 17,5 posto, što je bilo u suglasju sa slabim rezultatima u drugim saveznim državama.

“Ne samo da se ja osjećam izdanom, nego mnogi ljudi misle da ih je kancelarka Merke izdala”, kaže Leins. Nakon terorističkog napada u gradu ovaj tjedan, njezin stav o izdaju samo je ojačan. Nije stvar u tome da ne želi pomoći izbjeglicama, kaže Leins. “Ali pomoć koju možemo pružiti pravim izbjeglicama je umanjena zato što pomažemo svima. Mislim da su ohrabreni da dođu ovamo i to ohrabrivanje je pogrešno. Naša politika ne bi trebala biti takva da ljude pozivamo da dođu”.

‘Stalno se moramo nositi s povijesnom krivnjom’

Dok Leins govori da suosjeća s izbjeglicama, i ona i drugi pobornici AfD-a kažu da, pošto većina izbeglica prvo dođe u Tursku, Grčku ili Italiju prije nego što se zaputi prema Njemačkoj, to dokazuje da ih privlače financijski benefiti koji ih ovdje čekaju. Prije izbora u Belinu Leins je volontirala dijeleći AfD-ove letke na ulicama. Nekoliko ljudi ju je nazvalo nacisticom i kučkom dok su prolazili. Zbog potpore AfD-u izgubila je i nekoliko prijatelja.

“Vrlo je teško biti ponosan na Njemačku jer imamo tu povijesnu krivnju”, kaže. “Reći da si ponosan što si Nijemac se izjednačava s time da si rekao da si ponosan na Hitlera, a to apsoutno nije istina.” Zbog takve opće percepcije, unatoč rastućoj potpori AfD nije bio smatran ozbiljnom prijetnjom Merkelinom vodstvu – otprilike onako kako Trump nije bio smatran ozbiljnom prijetnjom za Hillary Clinton. Tako je bilo sve donedavno, kada je bujanje potpore stranci postalo tako snažno da se ne može više ignorirati.

To je najjasnije manifestira u Merkelinom očiglednom skretanju udesno. Početkom mjeseca vidjeli smo posljednji primjer, s njezinim prijedlogom da se zabrane pokrovi cijelog lica “gdje god je to zakonski moguće”. Zabranu nošenja nikaba i burke prvo je predložio AfD još 2014., što im je donijelo etiketu islamofoba. Stranačka platforma protivi se islamizaciji Njemačke jer, kako tvrde, mnoga muslimanska vjerovanja, primjerice odnošenje prema ženama, u suprotnosti je s njemačkim “slobodarskim, demokratskm temeljima, našim zakonima i judeokršćanskim i humanističkim principima na kojima je zasnovana naša kultura”.

Merkelin vrlo očit mig glasačima s desnice

Merkelina potpora zabrani burke bila je vrlo očit mig glasačima s desnice. Bila je i simbolična, jer se burka u njemačkom društvu teško igdje može vidjeti. Štoviše, strah od takozvane islamizacije njemačkog društva kojeg se boje pristaše AfD-a je većinom prenaglašena, kaže politilog Kai Arzheimer. Muslimani broje samo 5 posto njemačkog stanovništva, dodaje, a većina se ne drži religijskih običaja. Ali za mnoge njemačke glasače statistika vrijedi manje od onoga što vide na svojim ulicama i u gradovima; i oni, kao i mnogi Trumpovi birači, krive imigrante za većinu promjena koje im se ne sviđaju.

Joel Bussman, 22-godišnji pristaša AfD-a, žali se na rastući njemački multikulturalizam, posebno u njegovom rodnom gradu u saveznoj državi Nordrhein-Westfalen – gdje njemačka policija ovih dana provodi potragu sa osumnjičenikom za berlinski masakr kamionom u ponedjeljak.
“Pozivajući cijeli svijet da dođe ovamo, neće se puno toga popraviti. Prije će se sve pogoršati”, kaže Bussman, berlinski student. “Moj grad je bio srce njemačke rudarske i čelične industrije, otprilike kao Pennsylvania u SAD-u. Danas više nema industrije, nema poslova.

Više-manje je to multikultiralni melting pot u kojemu skoro više nema Nijemaca. Kada hodate ulicama uglavnom viđate strance. Skoro uopće više nema njemačkih trgovina, što je za mene vrlo uznemirujuće.” Druga skretanja udesno Angele Merkel nisu bila tako jako popraćena u medijima, ali su možda i značajnija. Tijekom protekle godine, primjerice, Njemačka je pojačala granične kontrole, smanjila socijalna davanja za izbjeglice, deportirala tražitelje azila i dogovorila s Turskom da zaustavi priljev izbjeglica u Europu.

Vjerojatno prekasno da povrati većinu gubitaka

Mogu li takvi potezi pomoći da Merkel i CDU ponovno osvoje neke umjerenije birače AfD-a? Možda, ali je vjerojatno prekasno da povrati većinu gubitaka. Sve do njezinih posljednjih ustupaka, kaže Patzelt, Merkel je reagirala na prijetnju AfD-a govoreći da “ako populizam raste, onda upravo zbog toga, mi na političkom centru moramo se boriti protiv svih desnih struja”.

“To je put koji je bila odabrala i to je put koji se pokazao neuspješnim”, navodi, dodajući da je takvo rješenje samo osnažilo AfD, umjesto da ga oslabi. To znači da, zasad, pritisak na Merkelino desno krilo neće posustati. Među političkim analitičarima nema gotovo nikakve sumnje da će Merkel dobiti izbore 2017. Ali AfD bi mogao biti najjača oporbena stranka, što bi im dalo vrlo jak glas u njemačkoj parlametarnoj politici u sljedeće četiri godine.

To također znači da Merkel mora odabrati – skrenuti još desnije da zaustavi odljev političke potpore ili nastaviti održavati svoj imidž ikone zapadnjačkog liberalizma. Nedugo nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izboroima, New York Times je napisao da bi Merkel mogla biti “zadnja braniteljica liberalnog Zapada”. No s radikalnom desnicom u novom usponu u Njemačkoj, teško je tvrditi da će takva reputacija potrajati još dugo.