Oporba traži da se istraže zastupnici koji su se predomislili i podržali Bandića. Ali, što DORH tu uopće može?

Nakon glasovanja oporba poziva DORH

Još uoči glasovanja, kada se tek pričalo o tome da bi trojica zastupnika mogla osigurati prolaz proračunu i opstanak Skupštine, Tomislav Tomašević iz stranke Zagreb izjavio je kako će to značiti da je političke trgovine doista i bilo. “Pozivam, u tom slučaju, i DORH da se uključi”, rekao je Tomašević.

I Zlatko Hasanbegović iz Neovisni za Hrvatsku bio je eksplicitan. “Ovo je dogovor. Otac toga dogovora, te laži i prevare zove se Andrej Plenković. To se porađalo proteklih tjedana, no o detaljima toga dogovora i te prevare trebate pitati ključne aktere, a oni se zovu Darinko Kosor i Krešo Beljak. To je politička igra, nema tu nikakvog kupovanja. Cijena tih ljudi je 1.400 kuna, koliko iznosi skupštinska naknada. Pratite sljedećih dana imenovanja u javnim poduzećima i pogledajte koliko će ljudi gospodina Kosora ući u te uprave.”

Iz MOST-a nezavisnih lista, koji doduše u zagrebačkoj Gradskoj skupštini nema predstavnika, poručuju da je riječ o sramotnoj kupoprodaji glasova u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

DORH mora reagirati na javni pogovor​

Jasno je da će i Glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić čuti i pročitati sve ove sumnje o mogućoj trgovini glasovima zagrebačkih zastupnika. Prema zakonu morao bi reagirati na taj javni pogovor, odnosno ako do njega dopre glas o kršenju zakona. Ipak, stvarni kriminal, ukoliko ga je bilo, neće biti lako dokazati.

Naime, ako Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) već ranije na osnovu vlastitih sumnji nije nadzirala zastupnike u skupštini i njihove eventualne kontakte s Bandićem, ili njemu bliskim ljudima, nakon glasovanja zasigurno nitko neće ni javno ni tajno pričati o možebitnom pogodovanju. Doduše, SOA-ini podaci, ukoliko uopće postoje, nisu dokaz, već samo mogu biti korišteni da se na osnovu njih nastavi postupak.

Tko bi odobrio tajno praćenje zastupnika?

Tajno snimljeni razgovori bili bi doista najčvršći dokaz političke trgovine ili pak podmićivanja nekih zastupnika ne bi li promijenili stav. Međutim, u ovom trenutku samo javno iznesene optužbe, odnosno javni pogovor ne bi bio dovoljan DORH-u da od suda traži i dobije nalog za tajno praćenje i prisluškivanje zastupnika ili samog gradonačelnika.

DORH bi morao reagirati u slučaju da zbog političke trgovine, odnosno čvrstih sumnji da je prekršen zakon, bude podnijeta kaznena prijava. Nju bi onaj tko sumnja u podmićivanje mogao podnijeti i anonimno, ali sa svim preciznim podacima koji bi upućivali na korupciju. Ovih dana najčešće se spominje osiguravanje radnih mjesta članovima obitelji zastupnika te pogodovanje njima bliskim tvrtkama na gradskim javnim natječajima.

Kaznena prijava nužna za početak istrage

Dakle, ako bi takvu kaznenu prijavu DORH ocijenio utemeljenom, morao bi tražiti od policije da sve tvrdnje iz nje ispita. To bi mogao napraviti i sam nadležni državni odvjetnik, koji za to ima ovlasti. Tek tada bi se moglo govoriti o eventualnom otvaranju istrage zbog primanja ili davanja mita, ili pak trgovine utjecajem.

Jedan od slučaja koji ljudima obično padne na pamet u ovakvim situacijama je onaj bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe koji je sredinom 2013., nakon neuspjelog konstituiranja vukovarskoga Gradskog vijeća, u nakani da SDP-u osigura većinu, HDZ-ovoj vijećnici Mariji Budimir ponudio mjesto članice Nadzornog odbora Borova. Ponudio joj je i dužnost predsjednice Gradskog povjerenstva za europske integracije uz naknadu, ne bi li postala vijećnica SDP-a u Gradskom vijeću. Ona je snimila svoj razgovor sa Sabom i prijavila ga.

Na teret mu se stavljalo i da je HDZ-ovu vijećniku Radivoju Đuriću ponudio za suprugu posao glavne sestre u vukovarskoj bolnici, a za sina mjesto direktora Hrvatskog radija Vukovar. Sabo je osuđen na 16 mjeseci – osam mjeseci zatvora i osam mjeseci uvjetno. Iz zatvora je izašao u prosincu 2015. godine.

Još jedan slučaj sumnji u političku trgovinu

U siječnju 2016. saborski zastupnik HDSSB-a Branimir Glavaš podnio je kaznenu prijavu protiv kolegice Gordane Rusak jer je navodno prijelaz u klub zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) uvjetovala financiranjem njenih znanstvenih projekata i zapošljavanjem svoje suradnice. Gospođa Rusak tada je bila članica stranke Hrid, nakon čega je prešla u saborski klub zastupnika HSLS-a.

Sumnje u političku trgovinu pojavile su se nakon što je u medijima objavljeno pismo što ga je poslala HSU-u i ponudila im suradnju uz niz preduvjeta. Tražila je izdvajanje sredstava na mjesečnoj razini u zaseban fond za provedbu znanstvenih projekata u cilju povezivanja gospodarstva i znanosti, kao i za popularizaciju znanosti u redovima Sabora. Trebalo se raditi o 10.000 kuna. Tražila je i da u Klubu do kraja mandata, uz mjesečnu neto plaću od 10.000 kuna, zaposle njezinu suradnicu Sanelu Dropulić, koja je tada bila angažirana kao glasnogovornica u HSLS-u. Glavaš je prijavu podnio zbog pokušaja podmićivanja zastupnika, a DORH ju je nakon što je ispitao Gordanu Rusak, Silvana Hrelju i Dragu Prgometa, koji je bio na čelu Hridi, odbacio.

“Zastupnici imaju pravo glasovati kako god žele. Ukoliko statutom njihove stranke izričito nije drugačije propisano, ne snose za svoj stav nikakvu odgovornost. Odnosno, ta odgovornost može biti politička, no za onu kaznenu potrebno je puno više dokaza. Zato DORH-u neće biti jednostavno istražiti moguću političku trgovinu što ju sada spominju zastupnici u Gradskoj skupštini. Nije čak izvjesno ni da će pokretati bilo kakav postupak”, rekao je za Telegram sugovornik upućen u rad DORH-a.