Talijanski je premijer svoju sudbinu vezao uz referendum kojim želi povećati ovlasti. Može li pobijediti?

Matteo Renzi najavio je kako će dati ostavku ako ne uspije

Italian Prime Minister Matteo Renzi arrives at the EU MED Mediterranean Economies Summit in Athens on September 9, 2016. / AFP PHOTO / ARIS MESSINIS
FOTO: AFP/AFP

Talijanska vlada objavila je da će se dugoiščekivani referendum o ustavnim reformama u toj zemlji održati 4. prosinca. Rezultat će biti ključan za premijera Mattea Renzija, koji je ranije izjavio kako će dati ostavku ukoliko će većina glasova biti protiv njega, piše The Economist.

S ozbzirom na takve najave, Renzi je otvorio mogućnost da se glasači ovim referendumom izjašnjavaju o njemu i njegovoj vladajućoj koaliciji, odnosno njihovom neuspjehu da ožive ekonomiju.

Trendovi mu ne idu u prilog

Krivulja rasta u drugom kvartalu bila je ravna. Iako se pobjeda vlade isprva činila sigurnom, sada više nije tako.Prema posljednjim anketama, koje je izradio istraživački institut Eumetra, procjenjuju da kada se uklone neodlučni glasači i apstinenti, protivnici reforme povećali su prednost za 10 postotnih bodova.

Za razliku od Davida Camerona, koji je raspisao britanski referendum o članstvu u EU, Renzi ipak nije imao drugu opciju nego prirediti referendum, nakon što nije osigurao potrebnu dvotrećinsku većinu u parlamentu za promjene koje želi uvesti.

U 70 godina imali 63 vlade

Italija je u 70 godina, otkako je proglašena Republikom, promijenila 63 vlade. Kratak vijek svake vlade glavni je razlog zašto je nemoguće implementirati programe. Vlada i senat su dva tijela koja imaju jednake ovlasti. Svi nacrti zakona prvo moraju proći kroz oba, dok ga i jedni i drugi ne odobre na identičan način.

Ustavnom reformom drastično bi se umanjila moć senata. Drugi razlog zašto je toliko teško provesti reforme u Italiji, jest što centralna i pokrajinske vlade imaju preklapajuća zaduženja. Reforma bi se dotakla i toga. Kritičari ističu, uzevši u obzir novi izborni zakon, kojeg je parlamet već odobrio (no koji se može ponovno staviti u proceduru), da bi reforma novom premijeru dala prevelike ovlasti.

Čelnik vlade imao bi pet godina na toj poziciji s garantiranom parlamentarnom većinom, bez bojazni čak i od pobune u vlastitim redovima. Zamjenike ne izglasava biračko tijelo u stranci, nego vođa stranke. Ne pomaže ni činjenica da neki već sad smatraju da hiperaktivni Renzi vladu vodi kao da je sam.

Investitori se boje ponovnog političkog nereda

Najveća briga investitora nije u tome što bi Italija mogla izgubiti mogućnost da se politički uredi, nego činjenica da bi Renzijev odlazak mogao vratiti zemlju u politički nered i potaknuti širu ekonomsku krizu. Italija je slaba karika, njezin dug je 132.7 posto BDP-a, a bankarski sektor opterećen lošim kreditima nakon godina sporog rasta.

Najveća opozicijska grupacija i najočitiji dobitnik poraza ove vlade je internetski osnovan Pokret pet zvjezdica, koje je osnovao komičar Beppe Grillo, a sastoji se uglavnom od političkih novaka za koje se ne zna bi li mogli voditi nacionalnu ekonomiju.

Neuspjeh talijanskog novog zakona o radu

Renzijeva šansa za pobjedom povećala bi se ili s nekom dobrom ekonomskom viješću ili proračunskom poslasticom za glasače, koju bi najavio u državnom proračunu za 2017. No ekonomske vijesti su tužne. Unatoč reformi talijanskog zakonodavstva o zapošljavanju, koja je dočekana s lovorikama, broj ugovora na neodređeno vrijeme koje su poslodavci ponudili smanjio se za trećinu u prvih sedam mjeseci ove godine.

Što se fiskalne fleksibilnosti tiče, Italija je i dalje vezana ograničenjima eurozone, gdje niti Europska komisija, niti njemačka kancelarka Angela Merkel, neće značajno popustiti. To bi moglo objasniti zašto se na posljednjem EU summitu u Bratislavi nije htio pridružiti Angeli Merkel i franscuskom predsjedniku Françoisu Hollandeu na završnoj konferenciji za novinare.