Telegram analiza: Što je zapravo bilo ključno za pad rejtinga HDZ-a i ima li Plenković realnih šansi za pobjedu
Plenković se nalazi pred nerješivim dilemom između centra i desnice
Iz rezultata najnovijeg istraživanja Cro Demoskop, evidentno je da su prošlomjesečni događaji – pad Vlade i raspuštanje Sabora – imali ključan utjecaj na drastičan pad rejting HDZ-a. Prema rezultatima istraživanja provedenog nakon HDZ-ovog rušenja Vlade i ostavke Tomislava Karamarka, HDZ je pao s 26,3 posto iz lipnja na 22,7 posto u srpnju.
U isto vrijeme SDP je naraso za nešto više od jednog postotnog poena, s 30,5 posto na 31,8 posto. Analizirajući trendove u rejtingu vodećih političkih stranaka u Cro Demoskopu unazad posljednjih 12 mjeseci, došli smo do nekoliko zanimljivih zaključaka koji bi mogli biti važni za nadolazeće prijevremene izbore.
Dodatni pad nakon debakla s preslagivanjem
Prvo, samo izbijanje afere s MOL-om nije drastično srušilo rejting HDZ-a.
HDZ je pao, ali u prvom istraživanju koje je obuhvatilo aferu – i to tri tjedna nakon prve naslovnice Nacionala s Jozom Petrovićem i Anom Karamarko – HDZ je pao s 29,5 posto na 26,3 posto. Međutim, nakon rušenja vlastite Vlade, i sramotnog pokušaja takozvanog preslagivanja, HDZ je pao znatno drastičnije, s 26,3 posto na 22,7 posto:
Dakle, birači HDZ-a znatno su oštrije reagirali na stranačko sramoćenje i debakl s rušenjem vlastite Vlade, nego na sam sukob interesa predsjednika stranke (uz veliku ogradu kako je odluka Povjerenstva, koja je definitivno utvrdila sukob interesa, objavljena točno usred pada s 26,3 posto na 22,7 posto).
Drugo, HDZ je tijekom čitavog vijeka Vlade s Mostom stajao izuzetno stabilno. U gotovo svakom mjesecu nakon formiranja vlasti, HDZ se šeta oko 30 posto, uz minimalna odstupanja: 29,3 posto u siječnju, 30 posto u veljači, 29,3 posto u ožujku, 29,8 posto u travnju i 29,5 posto u svibnju.
HDZ-ovi birači bili su zadovoljni Vladom
S obzirom da se ta Vlada u svom mandatu nije bavila gotovo ničim drugim osim idelogije – čistke na HRT-u, političko rušenje kurikularne reforme, medijsko zazivanje lustracije, ispadi ministra Hasanbegovića – može se zaključiti da su HDZ-ovi birači time bili zadovoljni. Baza od stabilnih 30 posto očekivala je takve politike, i njima je bila prilično zadovoljna, kao što nije bila nezadovoljna izostankom realnih reformi u porezima, zdravstvu, školstvu…
Drugo, HDZ-ovoj bazi najvažnije je bilo što se stranka, nakon četiri godine u oporbi, dokopala vlasti i uspjela formirati kakvu-takvu Vladu s Mostom. Za široku lepezu HDZ-ovih birača, simpatizera i partnera, od Crkve do lokalnih moćnika, najvažnije je bilo ukloniti lijevi SDP s vlasti, te osigurati uvjete za provedbu njihovih interesa. Oni su bili zadovoljni sve dok je HDZ formalno bio na vlasti; čim se ta pozicija urušila, potpora birača pala je na 22,7 posto.
Mostovi birači, s druge strane, naivno su se nadali nekim promjenama i odmaku od obrasca velikih stranaka. Čim je postalo jasno da HDZ u toj Vladi nema namjeru provoditi ekonomske reforme i program IFO instituta, podrška Mostu detorirala je, sve dok nisu postali otvorena opozicija unutar koalicije: s 15,6 posto u prosincu 2015. na 5,7 posto u svibnju 2016, i zatim nazad na 9,8 posto u srpnju.
Potencijalno nerješiv problem
Što to znači za prijevremene izbore? Prvo, za Plenkovićev HDZ bilo bi pogubno da se u potpunosti odmakne od tvrdog desničarenja, kakvo je promovirao njegov prethodnik. Trendovi u CroDemoskopu pokazuju kako je HDZ-ova podrška od 30 posto bila stabilna tijekom cijelog mandata Vlade, iako Vlada nije radila gotovo ništa osim povremenog desničarenja.
U ovako kratkoj, ljetnoj kampanji, bez prave prilike da predstave svoj program, HDZ bi se mogao naći u potencijalno nerješivom problemu: ako pretjera u pomaku prema centru, Plenković bi mogao izgubiti dio desnijih birača koji su bili relativno zadovoljni prošlom Vladom (ne i njenim gubitkom). Ako, pak, ne ponudi ništa novo, teško da će Mostu oteti dio birača desnog centra koji mu trebaju za relativnu pobjedu.