Telegram otkriva kako država kupuje opremu za covid: Iste testove plaćaju dvostruko skuplje, sve ide mimo javne nabave
Ministarstvo gospodarstva pravda se hitnošću i ne objavljuje ništa o proceduri, formiranju cijene i detaljima ponuda. Javnost ne zna kako se troše deseci milijuna
Ravnateljstvo robnih zaliha pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja prošle je godine dobilo odriješene ruke da potroši stotine milijuna kuna za maske, rukavice, vizire, testove, respiratore i srodnu opremu potrebnu u borbi s koronavirusom. Pod “odriješene ruke” mislimo na činjenicu kako je zakonskom polugom pritom suspendirana uobičajena procedura javne nabave: oprema se nabavljala žurno, od proizvođača ili tvrtki koje su je ponudile ili imale na lageru.
Od ožujka do prosinca 2020. tako je potrošeno gotovo pola milijarde kuna. Telegram je početkom ove godine prvi otkrio cjeloviti popis svih tvrtki, pojedinačnih cijena i količine isporučene opreme prošle godine; a tada nisu posve transparentno objavljeni proceduralni detalji tih žurnih nabava. Kako je vidljivo iz dokumenata u posjedu Telegrama, ista praksa nastavila se i ove godine: žurnim postupcima nabavljeni su milijuni testova, reagensa, igala, šprica i druge opreme vrijedne oko 62 milijuna kuna.
Isti testovi dvostruko skuplji
Pojedinačno najveća narudžba iz svibnja, gotovo trećina ukupno potrošenog novca, otišla je tvrtki Labena d.o.o. koja je Robnim zalihama isporučila 21,6 milijuna brzih antigenskih tekstova za cijenu od 19,9 milijuna kuna. Prema dostupnim financijskim izvješćima, samo ovim poslom gotovo su dostigli ukupni prihod prošle poslovne godine.
Početkom rujna, Robne zalihe nabavile su još četiri milijuna antigenskih testova istog (kineskog) proizvođača, ali preko tvrtke Med faktor d.o.o. koja ih je naplatila skoro dvostruko manje. Tako je 200 tisuća pakiranja po 20 testova s PDV-om stajalo ukupno 1,9 milijuna kuna (9,63 kune po pakiranju), dok je samo nekoliko mjeseci ranije identičan paket s 20 antigenskih testova tvrtki Labena plaćen 18,5 kuna.
Kako smo otkrili posao s Hebrangom
Početkom godine, uoči masovnog cijepljenja građana, Telegram je otkrio kako je igle i šprice trebala nabavljati tvrtka Kormedix d.o.o. u suvlasništvu bivšeg ministra zdravstva, Andrije Hebranga. Ni sat vremena nakon našeg teksta, HZJZ je objavio poništenje natječaja s obrazloženjem da tvrtka ipak nije potpisala ugovor – jer ne može nabaviti opremu.
Iako je kasnije natječaj ponovljen i sklopljen ugovor s nekoliko tvrtki vrijedan oko milijun kuna bez PDV-a, prema podacima iz popisa Robnih zaliha, za nove količine odlučilo se izbjeći zahtjevnu proceduru. Tako je nabavljeno još 4,4 milijuna igala i šprica za 2,2 milijuna kuna od tvrtke Tehnomedika d.o.o., a potom još otprilike pola te količine za 1,2 milijuna kuna, što je plaćeno tvrtki Kvantum-tim d.o.o. Prema posljednjim službenim podacima, do sada je u Hrvatskoj potrošeno 3,6 milijuna doza cjepiva – što znači da je iskorištena otprilike polovina nabavljenih igala i šprica.
Nabavljeni i dodatni respiratori
Ove su godine, vidljivo je iz popisa, naručeni i milijuni kirurških maski te jednokratnih rukavica, no većina je novca otišla na testove. Osim antigenskih koje smo već spomenuli, od tvrtke Labena nabavljeno je i 8 milijuna PCR testova za 4,5 milijuna kuna te još 3 milijuna testova od tvrtke Bomi-lab d.o.o. vrijednih 1,9 milijuna.
Iako je Ministarstvo zdravstva ove godine, prema medijskim izvještajima, putem zajedničke EU nabave osiguralo još 169 novih respiratora, nabavljeni su dodatni i putem Robnih zaliha. Tako je deset “respiratora za trajnu respiraciju C-3” plaćeno 2,25 milijuna kuna tvrtki Bioelektronika d.o.o.
Gdje je ta velika hitnost kojom se pravdaju?
Što je zapravo problematično u cijeloj priči? To što se deseci milijuna, zbog izvanredne situacije, od ožujka prošle godine troše bez ikakvog javnog nadzora – a informacije tko je dobio posao objave se mjesecima nakon što je sve već gotovo. U uobičajenom, pa čak i skraćenom postupku javne nabave, javno je vidljivo tko je poslao ponudu, po kojoj cijeni, postoji mogućnost žalbe na propozicije natječaja i slično.
U slučaju žurnih nabava Robnih zaliha toga nema. I to je legalno, omogućeno člankom 42. Zakona o javnoj nabavi. No argument hitnosti, odnosno, problema ekspresne nabave nasušne opreme za kojom se svi otimaju, mogao je držati vodu u prvim mjesecima, pa možda i tijekom cijele prošle godine.
Ministarstvo je tek pod pritiskom javnosti počelo objavljivati tko su dobavljači u poslovima vrijednima milijune. No o samoj proceduri, formiranju cijene i detaljima ponuda zapravo ne znamo ništa. Trebali bismo, čini se, vjerovati na riječ da “tročlano povjerenstvo u kojem sudjeluje po jedan član Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva zdravstva” koji razmatraju ponude, rade svoj posao kako treba.