Nekad je nužno odabrati stranu

Telegram otkriva: Kako je vrh HDZ-a ucijenio Raškovića iz SDSS-a

Telegramov Drago Hedl otkriva pozadinu velikog političkog transfera

Predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, već je izjutra prošlog četvrtka, prije nego što su tog popodneva na Pantovčaku počele konzultacije sa čelnicima stranaka, znao ono što će hrvatska javnost saznati tek nekoliko sati kasnije, kada će se kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović manjinski zastupnik iz SDSS-a, Mirko Rašković, pojaviti sam, mimo predstavnika svoje stranke.

Rašković je tada novinarima rekao ono što je predsjednik HDZ-a već znao, a što je tog jutra, odgovarajući na novinarski upit o potpori manjinaca koaliciji Hrvatska raste, Tomislav Karamarko izrekao pomalo ezopovskim jezikom.

‘Od mene se traži ono što savjest ne prihvaća’

”To je mala obmana zbog koje će gospodin Milorad Pupovac morati objasniti kako se to radi da jedan čovjek potpisuje za tri osobe”, rekao je Karamarko, što potvrđuje da je bio upoznat kako će Mirko Rašković, popodne na Pantovčaku, reći da još nikome nije dao potpis potpore za sastavljanje vlade. A Rašković je, nakon susreta s predsjednicom, novinarima rekao još nešto: od nje je došao zatražiti zaštitu od pritisaka kojima je izložen. Te pritiske Rašković je pojasnio rečenicom: ”Od mene se traži ono što moja savjest ne prihvaća”.

Savjest na koju se pozvao Mirko Rašković (63), međutim, ozbiljno je propitkivao Jovan Ajduković, svojedobno predsjednik srpskog Zajedničkog vijeća općina, dožupan vukovarsko-srijemski i predsjednik Naše stranke, srpske političke partije u istočnoj Slavoniji.

Prije nepune tri godine Ajduković je, u ime svoje stranke, Raškoviću, potpredsjedniku SDSS-a, javno postavio pitanje je li točno da prima vojnu mirovinu u iznosu od 7312,67 kuna, koju je ostvario za ”izuzetan doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske”, a da ga, istodobno nema u registru hrvatskih branitelja.

Smješkao se na pitanje o svom statusu branitelja

U priopćenju koje je počekom 2013. izdala Naša stranka, a potpisao Jovan Ajduković, navodi se kako je uvjerenje o Raškovićevu ratnom putu 1991. do 1995., temeljem kojeg mu je omogućeno ostvarivanje prava na spomenutu mirovinu, ”potpisao bivši ministar MUP-a, a sadašnji predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko”. Ajduković je tada, javno, zatražio da se – uz Mirka Raškovića – o tome izjasne i ministar branitelja Fred Matić, ali i Tomislav Karamarko.

“Nitko nije demantirao te tvrdnje, a kada sam Raškovića, kojeg poznajem 20 godina, prigodom jednog primanja u Veleposlanstvu Srbije u Zagrebu pitao je li stvarno bio hrvatski branitelj, ništa mi nije odgovorio”, kaže za Telegram Jovan Ajduković. “Pitao sam ga zašto se stidi te činjenice, ako je stvarno bio branitelj, ali nije odgovorio. Samo se smješkao”.

Iz izvora bliskih Raškoviću Telegramu je rečeno da je novoizabrani saborski zastupnik Knin napustio tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja, ali da je bio jedna od prvih osoba koja se vratila u bivšu krajinsku prijestolnicu. Vratio se, nakon samo dva dana i to, navodno, na intervenciju hrvatskih tajnih službi.

Visoka politička dužnost u Titovoj Jugoslaviji

Došao je prvo u Zagreb, odakle mu je jedan bivši visoki državni dužnosnik osigurao prijevoz do Knina, a neko vrijeme ondje je bio pod zaštitom hrvatske policije. Takav njegov status – bio je javni pogovor u Kninu – zaslužio je obavještajnim radom za hrvatsku stranu, mada je za trajanja samoproglašene SAO Krajine u Kninu bio glavna osoba tamošnje vojarne Stara straža.

Dok nije regulirao vojnu mirovinu, bio je neko vrijeme zaposlen u državnoj tvrtki Hrvatske šume, na mjestu pomoćnog revirnika, ali na poslu ga nisu viđali. Neki poznatiji kninski Srbi zamjerali su mu da je uvijek bio uz svaku vlast. U bivšem sustavu, u vrijeme Titove Jugoslavije, Rašković je obnašao visoku političku dužnost: bio je predsjednik Zajednice općina Split (jedne od 10 zajednica općina u Hrvatskoj), tijela koje je imalo značajno veće ovlasti nego današnje županije, a prostiralo se na području cijele Dalmacije.

“Ako je točno da je upravo Tomislav Karamarko potpisao ratni put Mirka Raškovića u kojem se navodi njegov ‘izuzetan doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske’, što mu je osiguralo vojnu mirovinu, onda vam je savršeno jasno zašto je Rašković u četvrtak otišao bez Pupovca kod predsjednice”, kaže izvor

Odmah nakon povratka u Knin, Mirko Rašković uključio se u tamošnji politički život. Iako je bio član SDSS-a, a ubrzo postao i visoki dužnosnik te stranke, Rašković je, tvrdi njemu blizak izvor, ”bio vrlo kompatibilan HDZ-u”. ”Nije pretjerano reći da je Rašković bio spavač HDZ-a u SDSS-u”, opisao ga je za Telegram jedan bivši dužnosnik SDSS-a.

Dočekivanje izbjeglih hrvatskih Srba na izborima

Raškovića smatraju i najzaslužnijim za uspostavu koalicije HDZ-a i SDSS-a u Šibensko-kninskoj županiji. Iako je pred lokalne izbore 2009. Milorad Pupovac osobno došao u Knin da bi od tamošnjeg ogranka SDSS-u zatražio potporu Dušku Živkoviću, kandidatu za župana SDP-a i HNS-a, Rašković je radio na svoju ruku.

Na skupovima, među kninskim Srbima, tražio je da svoj glas daju HDZ-ovom kandidatu za župana Goranu Pauku (koji je od 1999. do 2001. bio načelnik Policijske uprave Šibensko-kninske), a njemu, Raškoviću, za mjesto vijećnika u županijskoj skupštini. Telegramov izvor tvrdi kako je Rašković osobno dočekivao izbjegle hrvatske Srbe koji su na glasanje dolazili posebnim autobusima i dijelio im letke na kojima je bilo zaokruženo Paukovo prezime za župana i Raškovićevo za vijećnika.

Obojica su izabrana. No, nije samo Rašković lobirao za HDZ-ovog župana; i HDZ-ovi dužnosnici davali su snažnu potporu Raškoviću. Koalicija HDZ-a i SDSS-a tako je, zahvaljujući Raškoviću, savršeno funkcionirala. Sam Rašković, međutim, ostao je upamćen po tome što u osam godina, koliko je bio županijski vijećnik, ni jednom nije stao pred govornicu.

Zbog utjecaja trpjeli soliranje

Kad je Rašković izabran za dožupana Šibensko-kninske županije, zamrznuo je mirovinu. Plaća od oko 15 tisuća kuna bila je dvostruko veća od mirovine, pa mu se to itekako isplatilo. Nije to bilo jedino: pored stana u Kninu u kojeg se vratio odmah nakon Oluje, imao je i kuću u zaseoku Raškovići, što samo po sebi ne bi bila vijest da upravo do te kuće nije stigao asfaltni put i ondje završio.

“Rašković je u Kninu i okolnim mjestima, sa značajnim udjelom srpske manjine, slovio kao alfa i omega i bez njega se ništa nije moglo. Siguran sam da su čelni ljudi SDSS-a sve znali o Raškoviću, ali su, svjesni njegova utjecaja, trpjeli njegovo soliranje. S njim se uvijek na neki način trgovalo, no sada, kad je otkazao poslušnost Pupovcu, s njim je očito trgovao netko puno jači”, kaže za Telegram bivši dužnosnik SDSS-a.

Karamarkova uloga u ratnom putu Mirka Raškovića

Pupovac je, navodno, tvrdi upućeni Telegramov izvor, bio upozoren iz visokog SDP-ovog kruga što bi mu se moglo dogoditi bude li Rašković izabran za saborskog zastupnika, no najutjecajniji čovjek SDSS-a nije se na to obazirao i stavio je Raškovića visoko na stranačku izbornu listu, što mu je omogućilo ulazak u Hrvatski sabor.

“Ako je točno da je upravo Tomislav Karamarko potpisao ratni put Mirka Raškovića u kojem se navodi njegov ‘izuzetan doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske’, što mu je osiguralo vojnu mirovinu – a tu informaciju koja se po medijima povlači već dulje vrijeme ni jedan od njih nije demantirao – onda vam je savršeno jasno zašto je Rašković u četvrtak otišao bez Pupovca kod predsjednice Republike i ondje rekao da nije dao svoj potpis potpore koaliciji Hrvatske raste”, zaključuje jedan bivši dužnosnik SDSS-a.


Objavljeno u tiskanom Telegramu, 28. studenog 2015.