Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Politika & Kriminal

Telegramov komentar: Propustili smo naplatiti koncesijsku naknadu za crpljenje nafte i plina u Hrvatskoj

Prije privatizacije Ine trebalo je regulirati koncesijska prava i obaveze

Telegram komentar

Pošalji Podijeli Tweetaj

Matt Damon u filmu Promised Land (Obećana zemlja), snimljenom 2012., u ulozi Stevea Butlera, predstavnika korporacije koja je specijalizirana za traženje nalazišta prirodnog plina u škriljevcu, dolazi u gradić u Pennsylvaniji. Njegov posao je da s lokalnim farmerima dogovori najam i korištenje njihova zemljišta za postavljanje opreme za pronalaženje i crpljenje prirodnog plina.

Budući da velika većina farmera živi u materijalnoj oskudici, očekuje da će u roku od nekoliko dana završiti posao i ugovoriti najam zemljišta. Lokalnom političaru Gerryju Richardsu nudi 30.000 dolara ili 1 posto ukupnog prihoda od eksploatacije plina da mu pomogne nagovoriti farmere, ali Gerry baš i nije impresioniran ponudom. Steve na skupu u školskoj dvorani obećava farmerima da će postati milijunaši, ali lokalni učitelj iznosi podatak da je procjena vrijednosti nalazišta 150 milijuna dolara.

Vrijednost plina

U SAD-u mineralna nalazišta, pa tako i nalazišta plina i nafte, pripadaju vlasnicima zemljišta, znači, ako je zemljište u vlasništvu farmera, on polaže pravo i na sve što je u podzemlju. U Pennsylvaniji vlasnik zemljišta ima zakonom regulirano pravo na minimalno 12,5 posto vrijednosti plina ili nafte koja će biti pronađena. Većina vlasnika zemljišta ne pristaje samo na plaćanje određenog postotka od vrijednosti crpljenog plina ili nafte nego ugovara i podjelu dobiti.

Kada bi Steve došao u Molve ili Ivanić-Grad, od posla ne bi bilo ništa jer članak 52. Ustava Republike Hrvatske glasi: “More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za RH mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njih i vlasnici te naknade za ograničenje kojima su podvrgnuti“.

U SAD-u mineralna nalazišta, pa tako i nalazišta plina i nafte, pripadaju vlasnicima zemljišta. U Pennsylvaniji vlasnik zemljišta ima pravo na minimalno 12,5 posto vrijednosti plina ili nafte koja će biti pronađena. U Hrvatskoj od toga vlasnik nema ništa

Davne 1980. godine Ina – Naftaplin crpio je više od 20 milijuna barela nafte godišnje, a rekordna proizvodnja bila je 1988.g. kada je izvađeno 22,3 milijuna barela nafte i 2,1 milijarde m3 plina, što je u cijenama 2014. vrijedilo tri milijarde dolara. U zadnjem desetljeću Jugoslavije Ina je bila njeno najveće poduzeće, a 1990. ukupni ostvareni prihod bio je 10 posto sveukupnog gospodarstva Hrvatske.

Nitko se nije zamarao s koncesijskim pravima, ako je negdje bilo nafte ili plina, zemljište je bilo otkupljeno od vlasnika i proizvodnja je mogla početi. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća Ina je državno poduzeće u pravom smislu te riječi tako da koncesije i dalje nisu bile na dnevnom redu. U srpnju 2003. nakon javnog natječaja Vlada RH je 25% + 1 dionicu Ine d.d. prodala mađarskom MOL-u za 505 milijuna dolara. U studenom 2006. g. prodano je 16,2 posto dionica Ine u javnoj ponudi na domaćem i stranom tržištu za 2,8 milijardi kuna.

Koncesijske naknade

Godinu kasnije Vlada RH prodala je još 628.000 dionica tadašnjim i bivšim zaposlenicima Ine d.d. za 858 milijuna kuna. Ukupan prihod državnog proračuna iz ove tri tranše prodaje udjela u Ini d.d. bio je 1,164 milijarde dolara. MOL je u listopadu 2008. kupio u javnoj ponudi 22,15 posto dionica za milijardu dolara.

RH danas posjeduje 44,8 posto dionica Ine d.d., a MOL 49,08 posto koje je ukupno platio 1,5 milijardi dolara. Javnosti je poznat neprekidni rat oko upravljačkih prava, sukobi oko zatvaranja rafinerijskog poslovanja u Sisku, nabavci uvozne nafte preko MOL-a, različiti stavovi oko istraživanja nafte i plina u jadranskom podmorju, ali ono što javnost ne zna je način i iznos obračuna koncesijskih naknada za crpljenje nafte i plina.

Prema izvješću Vlade RH o provedenoj politici koncesija za 2013. g., ukupan prihod državnog proračuna, proračuna županija te proračuna gradova i općina na ime koncesijske naknade za crpljenje nafte iznosio je 119,8 milijuna kuna, a u 2012. 127,8 milijuna kuna. Ina d.d. je u te dvije godine na 33 polja u Hrvatskoj proizvela nafte u vrijednosti 4,95 milijardi kuna. U 11 godina od kada je MOL stekao prvi udjel u Ini, ukupna hrvatska proizvodnja nafte iznosila je 59,5 milijuna barela ili 4,6 milijardi dolara u prosječnim godišnjim cijenama.

Raspodjela dobiti

Po dostupnim podacima, lokalni proračuni te proračun RH su u istom razdoblju naplatili na ime koncesijske naknade ne više od 180 milijuna dolara ili 3,91 posto. MFIN i Ministarstvo gospodarstva ne raspolažu s točnim iznosima koliki su bili prihodi jedinica lokalne uprave prije 2009. g., a državni proračun nije imao nikakav prihod s tog naslova do 2009. g.

Oxford Institute for Energy Studies izdao je 1999. g. studiju Kirsten Bindermann Product – Sharing Agreements u kojoj je usporedno obrađeno 268 ugovora o istraživanju i proizvodnji nafte u 74 države od 1966. g. do 1998. g. Navedeni ugovori određuju raspodjelu dobiti i rizika između država koje raspolažu s nalazištima nafte i plina i multinacionalnih kompanija. Ugovori predviđaju različite modele podjele dobiti (profit oil), npr. 55 do 80 posto državi, 20 do 45 posto naftnoj kompaniji te plaćanje koncesijske naknade prije dobiti, obično do 20 posto. Taj tip ugovora Vlada RH bila je ponudila kompanijama za istraživanja i proizvodnju nafte i plina u jadranskom podmorju.

Kada se krenulo u privatizaciju Ine d.d. i njenu prodaju MOL-u, trebalo je regulirati koncesijska prava i obaveze. Za razliku od istraživanja i moguće proizvodnje nafte i plina u jadranskom podmorju, ovdje su ključni elementi bili poznati: trošak crpljenja nafte i plina te raspoložive količine. Naravno da nije bila poznata prodajna cijena nafte i plina u eksploatacijskom razdoblju.

MOL čeka rezultate parlamentarnih izbora

Zbog toga je trebalo ugovoriti koncesijska prava po modelu Product – Sharing Agreement. Da je primijenjen model koji je Vlada odredila za jadranska istraživanja, Ina-MOL bi na ime koncesijske naknade u tih 11 godina uplatili državni proračun, te proračune županija, gradova i općina 920 milijuna dolara, a iz podjele “profit oil” daljnjih 935 milijuna dolara, sveukupno 1,855 milijardi dolara.

MOL vjerojatno čeka rezultat parlamentarnih izbora kako bi postigao novi sporazum s Vladom. Hrvatska bi trebala prodati MOL-u preostali paket dionica, tako da zadrži 25% + 1 dionicu uz uvjet novih koncesijskih ugovora i Product-Share Agreement. MOL u okviru plaćanja 19,84 posto udjela mora izvršiti obeštećenje RH za crpljenje nafte i plina za proteklih 11 godina.

Nakon toga Ina d.d. može poslovati u okviru MOL-a u skladu sa željama i planovima vlasnika uz poštivanje prava Republike Hrvatske koja proizlaze iz “zlatne dionice”. Svaki drugi scenarij je štetan za Hrvatsku i Mol, a Ina d.d. će biti priključena podugačkoj listi upropaštene imovine na hrvatskom putu iz socijalizma u kapitalizam.


Tekst je objavljen u tiskanom Telegramu 5. rujna 2015.

Podijeli 53 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani