Telegramov komentar: Zašto bi četvrti mandat Merkel bio udar na veliku ideju ujedinjene Europe
Najave njemačke kancelarke da će se boriti za novi madat nisu sasvim dobra vijest
“Propadne li euro, propast će Europa!”, uzviknula je Angela Merkel na jednoj sjednici Bundestaga. Time je iznenada pobudila pozornost Nijemaca, koji na vlastitoj koži još nisu osjećali da je riječ o najtežem ispitu što ga Europa mora položiti, od svog ujedinjenja naovamo. Razvila se žustra rasprava može li Europa doista propasti ili kancelarka samo dramatizira, jer Europa, navodno, može sasvim dobro i bez eura…
S druge strane, za sve uvjerljiviju većinu Merkel je postala jedina zapreka pri rješavanju problema grčkih dugova, jer nije htjela uvidjeti da propisane mjere štednje guše tu zemlju. Ali, problem je bio slejdeći: nitko nije imao bolje rješenje. Nitko njezinoj logici nije mogao suprotstaviti uvjerljiviji plan za grčki izlazak iz krize.
Izgubljene godine
Ove rečenice, koje smo citirali iz biografije Angele Merkel, pod naslovom ‘Kancelarka i njezin svijet’, što ju je napisao njemački novinar Stefan Kornelius, ne odnose se na recentnu grčku krizu; ta je knjiga izašla prije dvije godine (kod nas je objavljena potkraj 2014.), a navedena grčka epizoda dešavala se još 2011., premda zvuči baš kao da se događala prije nekoliko tjedana.
I onda je, naime, Njemačka Angele Merkel morala odlučivati o grčkoj sudbini, o grčkom izbacivanju iz Eurozone, i, samim tim, o sudbini eura, Eurozone, a vjerojatno i Europske Unije.
Stoga se državnički kapacitet Angele Merkel mora vrednovati, u najboljem slučaju, posve mediokritetskim ocjenama. S druge strane, Angela Merkel nesporna je nacionalna liderica.
Sama činjenica da se kriza, koja je kancelarku Merkel natjerala da u njemačkom parlamentu dramatično progovori o propasti Europe, nije smirla, nego je, naprotiv, ove godine eruptirala, pa i dalje prijeti posve nezivjesnim svršetkom, najpreciznije govori o neuspješnosti Angele Merkel kao državnice.
Britanski izlazak iz Unije
Četiri godine trajali su svjetski ratovi, četiri godine trajao je raspad Jugoslavije, ali četiri godine nije bilo dovoljno da Europska Unija artikulira i uspostavi mehanizam kojim bi zaštitila euro, počela rješavati dužničke krize, i ponovo uspostavila povjerenje u zajedničku Europu, koja će se jednom pretvoriti u Ujedinjene europske države.
Nasuprot tome, osim Grexita, Europi sada prijeti I britanski izlazak iz Unije. Europska Unija pokazala se, dakle, nedovoljno efikasnom i nedostatno privlačnom i vizonarskom da nastavi ispunjavati glavne potrebe i zahtjeve svojih članica.
Njemačka se, de facto, nije morala odreći čak ni socijalne države, za razliku od većeg dijela južnih članica Europske Unije. Nema, dakle, nikakva razloga da se Angela Merkel ne izjednači s Helmutom Kohlom
A Angela Merkel, koja je u Berlinu na vlasti još od 2005.godine, koja, dakle, vodi najmoćniju članicu Unije punih dvanaest godina, sasvim će sigurno, u bilo kojoj budućoj povijesnoj valorizaciji Europske unije početkom 21.stoljeća, snositi golemi dio odgovornosti za aktualnu krizu ne samo eura, nego i europske ideje i europskog identiteta.
Državnički kapacitet
Ona je, uistinu, jedina bila na vlasti – i to vrlo uvjerljivo i stabilno – u doba najgorih eurpskih kriza – na koje Europska Unija ni danas ne zna pronaći učinkovite odgovore.
Stoga se državnički kapacitet Angele Merkel mora vrednovati, u najboljem slučaju, posve mediokritetskim ocjenama. S druge strane, Angela Merkel nesporna je nacionalna liderica. Najava njene četvrte premijerske kandidature, na izborima 2017.godine, sve je prije nego neočekivana.
Pobijedi li gospođa Merkel i za dvije godine, ona će izjednačiti s legendarnim Helmutom Kohlom, koji je vladao Njemačkom od 1982. do 1998.
Konzervativna rusofilka
Premda je posljedjnjih mjeseci izgubila nekoliko bodova u anketama (pa se u svibnju naša na drugom mjestu najpopularnijih njemačkih političara, iza socijaldemorkatskog minisitra vanjskih poslova Franka Waltera Steinmeiera, prilično se lako okladiti da će Angela Merkel, konzervativna rusofilka iz istočne Njemačke, osvojiti i četvrti kancelarski mandat.
Njen prosječni (ili ispodprosječni) državnički skor, koji nije opterećen samo financijskim problemima Unije, zastojem u realizaciji velike europske ideje, nego i izrazitom nesposobnošću Njemačke da reagira na rusku invaziju u Ukrajini
Njemačka gotovo da nije osjetila ekonomsku krizu; nezaposlenost je na iznimno niskoj razini, kupovna je moć velika, a tradicionalne industrije, poput automobilske, bilježe nove rekorde. Njemačka se, de facto, nije morala odreći čak ni socijalne države, za razliku od većeg dijela južnih članica Europske Unije. Nema, dakle, nikakva razloga da se Angela Merkel ne izjednači s Helmutom Kohlom, po broju godinu na čelu najvažnije europske države.
Političari malog formata
Što će je vjerojatno učiniti zadovoljnom. No, njen prosječni (ili ispodprosječni) državnički skor, koji nije opterećen samo financijskim problemima Unije, zastojem u realizaciji velike europske ideje, nego i izrazitom nesposobnošću Njemačke da reagira na rusku invaziju u Ukrajini; njen državnički dossier pokazuje, nažalost, da moderna Europa pati od krize bilo kakvog ozbiljnog političkog vodstva. (Francois Hollande, njegov prethodnik Nicola Sarkozy, kao i britanski premijer David Cameron, također su državnici nižeg ranga, u usporedbi s jednim Barakom Obamom, ili Tonyem Blairom, ili samim Helmutom Kohlom).
Utoliko bi četvrta izborna pobjeda Angele Merkel (a radi se o više nego vjerojatnom rezultatu), predstavljala , nažalost, još jednu lošu vijest za budućnost Europske Unije.