Tko god bude izabran za predsjednika SAD-a čeka ga rat. Mnogi zaboravljaju koliko je Hillary, zapravo, u tome dobra

Za razliku od Donalda Trumpa koji stalno mijenja svoje stavove i ima navodne “tajne” planove kako će poraziti Islamsku državu, Clinton ima dugu povijest iz koje se mogu ocijeniti njene pozicije. Po mnogo kriterija, ona se može kvalificirati kao jastreb, piše FP. Hillary Clinton je kao civilna dužnosnica već bila povezana s brojnim američkim vojnim operacijama, što je čini bolje pripremljenom osobom za dužnost ratne zapovjednice nego što je to bio njezin muž Bill Clinton 1993. godine, kada je imao vrlo težak početak s vođenjem vojske.

Dobro razumije vojnu doktrinu

Clinton je do sada bila u uskom krugu ljudi koji su odlučivali o dosta vojnih operacija, kao što su one na Haitiju, u Bosni i Afganistanu. Osim toga, četiri godine bila je na dužnosti američke državne tajnice. Razvila je vrlo blisku suradnju s umirovljenim vojnim dužnosnicima, kao što je general Jack Keane. Novinar Bob Woodward je 2009. godine opisao susret Clinton i Keanea: “Clinton je pozdravila Keanea velikim medvjeđim zagrljajem. Trebali bi znati da Hillary rijetko koga tako grli”.

Brojni vojni dužnosnici svjedoče da je Clinton redovito komunicirala s predstavnicima američke vojske u Islamabadu i Kabulu. Kažu da je bila najbolje pripremljena sugovornica koja je dobro razumijela vojnu doktrinu i akronime Pentagona. U studenom će biti poznato hoće li Ameriku, zemlju koja je u ratu proteklih 15 godina, voditi žena koja ima ogromno iskustvo s američkim vojnim sustavom. Ovo je sedam važnih situacija u kojima je morala odlučiti hoće li podržati uporabu američke vojne sile.

1. Haiti, 1994.

1994. godine Clinton se protivila intervenciji na Haitiju kako bi se ponovno uspostavila vlada Jeana-Bertranda Aristidea. Kako je povjesničar Taylor Branch zapisao u svojim intervjuima s Billom Clintonom: “Pitao sam ga što je Hillary mislila. Rekao je da je dar-mar koji bi nastao invazijom bio luda ideja za nju”. To je tada bila lukava odluka tadašnje prve dame – opcije koje je razvila američka vojska nisu bile pretjerano uvjerljive i često logistički nemoguće za provesti. Srećom, invazija 25.000 američkih vojnika izbjegnuta je nakon što je Jimmy Carter dogovorio sporazum u posljednji trenutak s Raoulom Cedrasom koji je osigurao da će on sići s vlasti.

2. Irak, 2002.

Kao senatorica New Yorka, 2002. godine, Clinton je glasala za autorizaciju uporabu vojne sile u Iraku. Podržala je tako rat u koji je krenuo tadašnji predsjednik George W. Bush, a kazala je kako je to bila poruka Sadamu Huseinu da je zemlja jedinstvena. Nakon što je iz početka branila poziciju za koju je glasala, kasnije je to malo prilagodila i kazala kako je “mislila da je to bilo glasanje da se vrate inspektori”, što je “bilo bazirano na činjenicama i garancijama koje sam imala u to vrijeme” , i konačno “bila je pogreška vjerovati Bushu”. Clinton je također i pravdala svoj glas kazavši kako “vjeruje u diplomaciju prisile” u predsjedničkoj debati u siječnju 2008. godine. Neovisno o razlozima za takav njen glas i isprike, rat u Iraku bio je vanjskopolitička i geopolitička katastrofa, piše FP.

3. Pakistan, 2007. i 2008.

2007. i 2008. godine Clinton se nije složila sa stajalištima tadašnjeg senatora Baracka Obame o udarima na ciljeve Al Kaide u Pakistanu. Obama je rekao da su takvi napadi “samo zdrav razum”. Clinton se referirala na raketu iz 1998. koja nije uspjela ubiti Osamu bin Ladena u Afganistanu i upozorila kako “moramo biti svjesni svih posljedica”, posebno bilo čega što bi destabiliziralo nuklearni arsenal Pakistana. Obama je kasnije autorizirao 407 napada dronom u Pakistanu koji su ubili 3089 ljudi. Gotovo 300 tih napada dogodilo se dok je Clinton bila državna tajnica, a u to su se vrijeme američki diplomati protivili samo jednom ili dva takva napada. Bez obzira na oklijevanje koje je Clinton nekad imala u napadačkim misijama u Pakistanu, to je nestalo nakon što je postala državni tajnik.

4. Afganistan, 2009.

2009. godine Clinton je podržala tri četvrtine zahtjeva za dodatnim vojnicima u Afganistanu. Naime, kada je general Stanley McChrystal, zapovjednik američkih snaga u Afganistanu, zatražio četiri brigade dodatnih američkih vojnika u ljeto 2009. godine, Clinton je odobrila tri brigade (što je otprilike 30.000 vojnika). Navodno, Clinton se zalagala za slanje još više trupa nego što je to ministar obrane Gates želio, piše FP. Obama je na kraju poslao dodatnih 33.000 trupa. Teško je definirati što se time u političkom i sigurnosnom smislu dobilo. Uz to, više od tri četvrtine svih američkih trupa koje su stradale u toj zemlji nakon 11. rujna ubijeno je ili ranjeno u četiri godine nakon što su stigle te dodatne trupe.

5. Libija, 2011.

2011. godine Clinton je bila glasan zagovornik promjene režima u Libiji (kao i Donald Trump). Danas se zaboravlja da je primarno opravdanje koje je ponudila za američku vojnu ulogu u Libiji bilo vraćanje duga saveznicima u ratu u Afganistanu. Kao što je rekla krajem ožujka 2011. godine: “Pitali smo naše saveznike, naše NATO saveznike, da krenu s nama u Afganistan prije 10 godina. Bili su tamo, i mnogi od njih su bili tamo unatoč činjenici da nisu napadnuti… Kada je riječ o Libiji, čuli smo od naših sveznika u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, drugih NATO saveznika. To je u njihovom vitalnom nacionalnom interesu. Obama je ispravno označio neplanirane poslijeratne scenarije kao “najgoru pogrešku” i točno opisao Libiju kao “kaos”.

6. Osama bin Laden, 2011.

2011. godine, Clinton je podržala akciju Navy SEAL-a koji su upali u Abbottabad u Pakistanu i ubili Osamu bin Ladena, unatoč što su znali da će to vjerojatno kratkoročno ugroziti diplomatske odnose s Pakistanom. Prema potpredsjedniku Joe Bidenu, koji se protivio akciji, svaki drugi dužnosnik (uključujući Clinton) bio je “51 naprema 49” za podršku raciji. Prije nego što se pojavila vijest, Obama je nazvao Billa Clintona (koji je kao predsjednik odobrio tri pokušaja da se ubije bin Ladena) kako bi mu rekao da je lider Al Kaide napokon mrtav. “Pretpostavljam da ti je Hillary već rekla”, kazao je Obama Clintonu koji do tada nije znao. “Rekli su mi da ne kažem nikome, pa nisam rekla nikome. Bill se kasnije šalio sa mnom: Nitko nikad neće sumnjati da možeš čuvati tajnu”, otkrila je kasnije.

7. Sirija, 2012.

2012. godine, ona je navodno predložila da se u Bijeloj kući, zajedno s čelnikom CIA-e Davidom Petraeusom provede tajni program (očito veći od onog koji je odobren) koji bi pružio pomoć sirijskim pobunjeničkim grupama koje se bore protiv Bašara al Asada. Obama se protivio ovom prijedlogu zbog toga što nije bilo jamstva gdje bi to oružje na kraju završilo, a CIA-ini analitičari nisu bili sasvim uvjereni da bi to dovelo do uklanjanja Asada s vlasti. Teško je procijeniti efektivnost CIA-inog programa u odnosu s većim naporima ministarstva obrane, no činjenica je kako pobunjenici koje podupire SAD nisu imali pretjeranog uspjeha protiv Asada, kojeg sada podržavaju ruske zračne snage.