Tko je Jakov Milatović, mogući novi predsjednik Crne Gore: školovao se na Oxfordu, podržavaju ga crkva i četnici
Biografija mlade zvijezde crnogorske politike obiluje proturječjima, ali čini se da je bliži Moskvi nego Bruxellesu
U drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori sučelit će se aktualni predsjednik Milo Đukanović i Jakov Milatović, čelnik Pokreta Europa sad. Đukanović je osvojio najviše glasova u prvom krugu održanom 19. ožujka, oko 35,4 posto. Milatović je za njim zaostao popriličnih 6,5 posto, dobivši povjerenje 28,9 posto birača. No, s obzirom na to da su većinu od preostalih 35,7 posto glasova dobili kandidati koji su programski i svjetonazorski znatno bliži Milatoviću, procjenjuje se kako je bivši ministar ekonomije favorit u zadnjoj etapi utrke za predsjednika.
Dragan Markovina analizirao je za Telegram što će za budućnost Crne Gore značiti izgledan poraz Đukanovića, političkog Metuzalema koji već desetljećima dominira političkom scenom te države. Zaključak analize jest da će ključnu ulogu u budućnosti Crne Gore uskoro dobiti ljudi koji okrenuti Rusiji i Srbiji. U tu se kategoriju može svrstati i Jakova Milatovića, premda brojni detalji iz njegove biografije sugeriraju kako bi taj 37-godišnjak trebao biti proeuropski, zapadno orijentiran političar.
Školovan za lidera
Osnovnu školu i gimnaziju Milatović je završio u rodnoj Podgorici, gdje je upisao Ekonomski fakultet. Na studiju je zablistao savršenim ocjenama, koje su mu donijele titulu studenta generacije, raznorazne nagrade matičnog sveučilišta i crnogorske vlade te, daleko najvažnije, inozemne stipendije koje su ga odvele na neke od najboljih svjetskih fakulteta.
Kao stipendist američke vlade proveo je jednu godinu na Illinois State Universityju, dok mu je financijska potpora austrijske vlade omogućila semestar na Sveučilištu za ekonomiju i biznis u Beču (WU Wien). Preddiplomski studij okrunio je stipendijom Europske komisije koja mu je donijela jednu studijsku godinu na slavnoj rimskoj La Sapienzi. Magisterij je Milatović završio na Sveučilištu u Oxfordu kao dobitnik prestižne stipendije Chevening, koja stranim studentima s liderskim kvalitetama omogućuje studiranje na sveučilištima u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Prečicom u visoku politiku
Impresivna akademska postignuća mladog su Milatovića rano lansirala na visoke pozicije u bankarskom sektoru. Nakon početnih uspjeha u NLB banci u Podgorici, radio je za moćnu Deutsche Bank u Frankfurtu, a potom i za Europsku banku za obnovu i razvoj (EBRD) u Londonu. U EBRD-u se najprije bavio zemljama Zapadnog Balkana, a potom jugoistočnim članicama EU, uključujući i Hrvatsku. Za to je vrijeme stigao napisati i više stručnih radova te postati ko-autor dvije knjige.
Savršeno obrazovanje i naizgled impresivna karijera u financijama gurnuli su Milatovića ravno u visoku politiku. Umjesto gubljenja vremena na bezveznim funkcijama, odmah je postao ministar ekonomskog razvoja u vladi Zdravka Krivokapića. Mnoge u Crnoj Gori iznenadila je odluka mladog odlikaša zapadnog pedigrea da se priključi timu jednog od vođa prosrpske opcije u toj zemlji, kontroverznog tipa koji se družio s četničkim vojvodom i dopustio da ga snime na pijanci ispod portreta Radovana Karadžića.
Uz to, bila je riječ o vladi sastavljenoj pod patronatom Srpske pravoslavne crkve (SPC), što Krivokapić uopće nije skrivao, nazivajući svojih 12 ministara apostolima. Ako je nakon toga i bilo neke sumnje o političkom opredjeljenju premijera Krivokapića, ona je nestala kada je u sukobu oko nadležnosti nad vjerskim pitanjima u Crnoj Gori stao na stranu SPC-a. Ta je odluka na kraju dovela do pada Krivokapićeve vlade, koji je Jakovu Milatoviću omogućio novi iskorak u političkoj karijeri.
Kontroverzna reforma
Mladi ministar ekonomskog razvoja tako je udružio snage s Krivokapićevim ministrom financija Milojkom Spajićem, osnovavši stranku Europa sad. Naziv stranke nije trebao poslužiti samo tome da glasače uvjeri kako se radi o proeuropskoj opciji, nego i tome da ih podsjeti na istoimeni program ekonomskih mjera kojima je Krivokapićeva vlada gotovo udvostručila minimalnu plaća u Crnoj Gori, podigavši je s 250 na 450 eura.
Valja napomenuti da je prostor za takav rast plaća otvoren drastičnim rezanjem poreznog opterećenja rada i ukidanjem doprinosa za zdravstvo. Toj se mjeri usprotivio dio oporbenih političara, među kojima se našao i Đukanović, koji su isticali kako će javne financije time postati neodržive, i da Crnoj Gori zbog njih prijeti “grčki scenariji”. To nije zaustavilo Milatovića i Spajića, kojima je rast minimalca donio veliku popularnost među siromašnijim slojevima crnogorskog društva, mahom sklonijim približavanju zemlje Beogradu i Moskvi, nego Bruxellesu.
Slučajno je uletio u predsjedničku kandidaturu
Popularnost svojih lidera stranka Europa sad kapitalizirala je na lokalnim izborima održanim u listopadu 2022., osvojivši najviše glasova u većini crnogorskih gradova, zaključno s glavnim gradom Podgoricom, koju je niz godina vodio Đukanovićev DPS. Proslava uspjeha pokazala je tko su Milatovićevi glasači. Pobjeda je proslavljena uz mahanje srpskim trobojnicama, dizanje tri prsta i pjesmu “Veseli se srpski rode”, nakon čega su mediji neskloni približavanju Beogradu s gorčinom predložili da se stranka preimenuje u Srbija sad.
Milatović je u utrku za predsjednika Crne Gore uletio prilično neočekivano, nakon što je odbijena kandidatura njegovog najbližeg suradnika Milojka Spajića zbog toga što ovaj uz crnogorsko ima i državljanstvo Srbije. Milatović je nakon toga solidarno izjavio kako se zalaže za to da se nositeljima dvojnog državljanstva dopusti natjecanje na predsjedničkim izborima, ali i prihvatio biti zamjenski kandidat svoje stranke.
Čovjek okružen proturječjima
Iako je kampanju uoči prvog kruga izbora temeljio na proeuropskim porukama i obećanjima da će zemlju uvesti u EU, nedugo nakon ulaska u drugi krug Milatovića su podržale gotove sve prosrpske stranke u Crnoj Gori. Njegova politička karijera prepuna je sličnih diskrepancija. Premda se u intervjuu koji je dao prije nekoliko mjeseci pohvalio time da je 2006. godine glasao za neovisnost Crne Gore, drugom je prilikom kazao kako nije mogao zamisliti da će ta zemlja biti stvorena na “snažnoj antisrpskoj tezi”.
Iako ga protivnici proglašavaju prikrivenim nositeljem velikosrpskih interesa u Crnoj Gori, procjenjuje se da je za Milatovića glasao određeni dio liberalno orijentiranih Crnogoraca, koji više ne mogu podnositi neviđeno korumpirani režim Mila Đukanovića. Premda Milatović u svakoj prilici ističe kako mu je prioritet borba protiv klijentelizma i nepotizma koji bujaju u okoštalim strukturama crnogorske države, mediji pišu da je najboljeg prijatelja zaposlio kao direktora u državnoj firmi Montenegro Works, koja kontrolira rad ostalih državnih poduzeća.
Unuka partizana podržavaju četnici
Mada se javno pohvalio djedom istaknutim partizanom, Milatović je već dobio podršku Andrije Mandića, čovjeka kojeg mnogi smatraju četničkim vojvodom. Stranku je nazvao europskim imenom, a većina članova simpatizira Rusiju i bliska je Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Zbog takvih proturječja teško je odrediti kakva će biti politika Jakova Milatovića ako postane predsjednik Crne Gore.
Premda zbog detalja iz ranog dijela biografije ostavlja dojam poster boya (jugo)istočne Europe predodređenog za to da svoju zemlju dovede u okrilje Zapada, čini se da u kasnijem dijelu Milatovićevog života pretežu interesi s Istoka. S obzirom na političku orijentaciju većine njegovih glasača i na to kakvim se ljudima okružio, ipak se čini najvjerojatnijim da će njegov eventualni dolazaka na čelo Crne Gore predstavljati uspjeh Aleksandra Vučića i Vladimira Putina, te glavobolju za Bruxelles i vodstvo NATO saveza.