Merčep se nije bavio obranom domovine. Ono čime se Merčep bavio je reketarenje i terorizam
Komentar Telegrama o presudi za Tomislava Merčepa
U sve nesnošljivijem potonuću Hrvatske u devedesete godine, bez političara iz devedesetih i u okolnostima posve drukčijim nego u ratnom vremenu, jedna od rijetkih ohrabrujućih vijesti također je vezana uz zadnje desetljeće prošlog stoljeća.
Podatak da je Tomislav Merčep osuđen na pet i pol godina zatvora, zbog zločina što ih je njegova postrojba činila početkom rata, jedan je od sasvim rijetkih primjera da još uvijek živimo u barem donekle civiliziranoj i normalnoj državi.
Likvidacija zagrebačke obitelji Zec
Podsjetimo, Tomislav Merčep, koji je prije četvrt stoljeća obnašao dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova, okupio je skupinu boraca od kojih su neki imali kriminalnu prošlost. Petero pripadnika te skupine likvidiralo je zagrebačku obitelj Zec.
Merčepovi eskadroni smrti svoju su bazu podigli u Pakračkoj Poljani, gdje su odvodili brojne Srbe, ali i ponešto Hrvata: pretpostavlja se da je više desetaka ljudi stradalo u likvidacijama u Pakračkoj Poljani.
Ono čime su se bavili Merčepovi borci nije bila obrana domovine.
Ono čime su se Merčepovi borci bavili bila je kombinacija reketarenja i terorizma u ratnim okolnostima.
Zaklinjanje na vjernost šefu države
Merčepova je postrojba toliko kompromitirala svog zapovjednika da ga se Franjo Tuđman morao javno odreći na jednom od kongresa HDZ-a u ranim devedesetim. Ako dobro pamtimo, Merčep se na pozornici zaklinjao na vjernost šefu države i HDZ-u te se zamalo rasplakao.
Premda je ostao bez značajnijeg političkog zaleđa, Merčep je godinama uspješno izbjegavao zatvor. Za vrijeme Tuđmanova života nije mu se htjelo suditi, jer bi presuda Merčepu značila da hrvatska država priznaje kako su pod njenom zastavom počinjeni najteži zločini.
Beskurpulozna ponuda Ivici Račanu
Bolesni Franjo Tuđman nije imao snage priznati takvo što. Početkom dvijetisućitih Merčepu se nije sudilo jer je taj prilično beskrupulozni čovjek ponudio suradnju i potporu Ivici Račanu. Podsjetimo, u rano proljeće 2001. godine, poslije kolosalnog mitinga na splitskoj Rivi, gdje se tražila Račanova ostavka, razne su dragovoljačke udruge počele pozivati na marš na Zagreb.
Tomislav Merčep, kao čelnik jedne od tih udruga, stao je uz Račanovu socijaldemokratsku vladu, što mu prvi socijaldemokratski premijer nije zaboravio.
U Sanaderovo se vrijeme Merčepa nije progonilo, jer se Ivo Sanader morao baviti slučajem Gotovina i Merčepovim prijateljem Branimirom Glavašem, pa nije imao snage za još jedan napad na dragovoljačku političku grupaciju. I tako je Tomislav Merčep gotovo dva desetljeća uspješno izbjegavao policiju i suđenja, nadajući se, valjda, da je njegova jeziva uloga iz devedesetih zaboravljena.
Konačna osuda ikonografskog zločina
Da bi prije nekoliko godina napokon bio uhićen i da bi suđenje s milijun svjedoka, od kojih su neki iskazivali nevjerojatnu amneziju, danas napokon završilo. Osuđujućom presudom.
Merčep je dobio vrlo malo godina za sve što je skrivio ili za sve što je skrivila njegova postrojba, a što on nije sprječavao. S druge strane, zaista ohrabruje da je barem jedan od ikonografskih zločina u ratnoj Hrvatskoj napokon okončan osuđujućom presudom.
Svi oni koji žele da Hrvatska bude pravna i uređena država danas ne mogu biti posve zadovoljni, ali sasvim sigurno imaju barem jedan razlog manje da se osjećaju frustrirano.
Redakcijski komentar uredništva Telegrama